- Reakcija Beograda i Banjaluke na sastanak članova Predsjedništva BiH sa premijerom Kosova
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da je iznenađen susretom članova Predsjedništva BiH Željka Komšića i Denisa Bečirovića sa kosovskim premijerom Aljbinom Kurtijem na samitu u Parizu i da to pokazuje dvostruke standarde kada je u pitanju poštovanje teritorijalnog integriteta. Vučić je rekao da je dobro da Srbija zna sa kim ima posla. Prema njegovom mišljenju, Bečirović i Komšić su pristali na sastanak sa Kurtijem, ali to su dvostruki pristupi dešavanjima u bivšoj Jugoslaviji, da “negdje priznate teritorijalni integritet i zahtijevate da ga poštujete, a s druge strane onaj od koga vi zahtjevate da poštuje teritorijalni integritet, ne priznaje integritet njegove zemlje?“, upitao je Vučić. On je napomenuo da do formiranja Zajednice srpskih opština na sjeveru Kosova neće doći dok je na vlasti Kurti, koji se “sve vrjeme služi balkanskim trikovima”, ističući da će Srbija učiniti sve da sačuva život Srba na Kosovu i mir. On je naveo da u Parizu, gdje učestvuje na Mirovnom forumu, nije komunicirao sa Kurtijem, koji je sam birao s kim će se od predstavnika Bosne i Hercegovine sastati.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da je sastanak članova Predsjedništva BiH Željka Komšića i Denisa Bečirovića sa kosovskim premijerom Aljbinom Kurtijem u Parizu prijetnja suverenitetu BiH i direktan čin uništavanja BiH, “u koji se stalno zaklinju”. Dodik je napomenuo da Komšić i Bečirović time pokazuju da su spremni da priznaju ono što Bosna i Hercegovina ne priznaje, ističući da Bečirović i Komšić vode licemjernu politiku, a njihov susret sa Kurtijem je jedna u nizu namjernih provokacija. U slučaju BiH u više navrata pokušavali su predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću da “drže lekcije” o suverenitetu i teritorijalnom integritetu, ali kada je riječ o Kosovu “zaboravljaju” da direktno napadaju integritet Srbije. Osim toga, kada je riječ o mirnom razdvajanju u Bosni i Hercegovini, oni su veoma zabrinuti za suverenitet i državu BiH, ali su istovremeno spremni da se miješaju u unutrašnje stvari Srbije – rekao je Dodik. On je ponovio da ne postoji odluka BiH o priznanju Kosova, ističući da RS nikada neće pristati na takvu odluku, bez obzira na stavove političara u Federaciji BiH.
Ovaj događaj se osvrnula i treći član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović. Ona je napomenula da je sastanak dva člana Predsjedništva BiH sa premijerom Kosova lični čin i nema nikakve veze sa zvaničnim stavom Bosne i Hercegovine po pitanju Kosova, jer BiH nije priznala Kosovo koji je deo Srbije. Također je naglasila da je stav Bosne i Hercegovine usaglašen ako su za njega glasala sva tri člana predsjedništva. Znamo da se Srbija nosi sa složenim problemima koje nameću „oni koji promovišu politiku dvostrukih standarda. Ovako doživljavam korak Komšića i Bečirovića koji kažu da je normalno da se ne poštuje teritorijalni integritet Srbije, već da se poštuje integritet Bosne i Hercegovine”, rekla je Cvijanovićeva. Pitala je kako bi izgledalo da je neko drugi doprinio raspadu BiH, kao što sada čine sa Srbijom.
Tako su djelovanje dvojice članova Predsjedništva BiH oštro kritikovali predsjednik Srbije, predsjednik Republike Srbije i član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda. Očigledno je da su Beograd i Banja Luka veoma bolno svjesni međunarodne aktivnosti kosovskog premijera Aljbina Kurtija, koji je samit u Parizu iskoristio za niz bilateralnih sastanaka. Bosna i Hercegovina nije priznala državnu nezavisnost Kosova zbog odvojenog položaja Republike Srpske i njenog predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. M. Dodik stalno govori o potrebi da RS napusti BiH, a drugi politički akteri u zemlji to i dalje tolerišu. Ali postoji sastanak sa kosovskim premijerom i predsjednik RS izjavljuje da se time razbija jedinstvo Bosne i Hercegovine. Onda taj ko sistematski pokušava da uništi jedinstvo BiH izražava zabrinutost zbog mogućnosti destabilizacije situacije u zemlji. Stoga je moguće da se M. Dodik parnim danima zalaže za institucionalno jedinstvo države, a po neparnim da traži njeno odvajanje i otcjepljenje. S tim u vezi, stav predsjednika Srbije je mnogo ispravniji. Nikada u svojim javnim istupima nije doveo u pitanje jedinstvo Bosne i Hercegovine, ali njegovi stalni kontakti sa predsjednikom RS i nastavak posebnog odnosa Beograda sa Republikom Srpskom ukazuju na dvoličnost ovog stava. A. Vučić shvaća da se M. Dodik pretvorio u ekskluzivni projekat Moskve i da više nije samostalan političar. Kremlj preko Dodika želi da realizuje velikosrpski projekat isključivo radi pokretanja velikog rata u regionu. Uostalom, ono što Dodik zvanično promoviše – stvaranje jedinstvene srpske države na mjestu Srbije, Republike Srpske i Crne Gore definitivno će dovesti do velikog rata u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu. To može biti širok krvavi međuetnički sukob, a Moskvi nije stalo do mogućih brojnih žrtava među mirnim ljudima. Za Kremlj je važno da započne još jedan veliki rat u centru Evrope kako Evropljani ne bi bili previše fokusirani na podršku Ukrajini u suprotstavljanju ruskoj agresiji.
- Sastanak predsjednika Crne Gore sa pomoćnikom državnog sekretara SAD
Crnogorski predsjednik Jakov Milatović sastao se u Parizu sa novoimenovanim pomoćnikom američkog državnog sekretara Jamesom O'Brienom. U iskrenom razgovoru konstatovan je značaj očuvanja otvorenih bilateralnih odnosa Crne Gore i SAD i potvrđeno snažno partnerstvo dvije zemlje u okviru NATO-a. Predsjednik Milatović je upoznao sagovornika o formiranju nove zakonodavne i izvršne vlasti u Crnoj Gori, čime su stvoreni uslovi za aktiviranje unutrašnjih reformi neophodnih za ubrzanje procesa evropskih integracija. Pomoćnik američkog državnog sekretara O'Brien je izrazio zadovoljstvo usklađenošću vanjske politike Crne Gore sa politikama EU i NATO-a i posvećenošću predsjednika Milatovića u tom pogledu. Pored toga, ukazao je na značaj efikasne implementacije Plana podrške EU za zemlje Zapadnog Balkana, kao i na potrebu opšte revitalizacije procesa proširenja EU za zemlje regiona. Zajednički je dogovoreno da će imenovanja na ključne pozicije u crnogorskom pravosudnom sistemu, koja se očekuju do kraja 2023. godine, dati dodatni podsticaj unapređenju vladavine prava u zemlji i borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije.
Susret crnogorskog predsjednika sa visokim američkim diplomatom bio je dobar signal da Vašington razumije situaciju u kojoj se Crna Gora sada nalazi. U političkoj jednačini izgradnje stava vladnih struktura za sprovođenje politike komplementarne ciljevima NATO-a i EU ima još mnogo nepoznanica. SAD ne žele odmah da postavljaju nikakve konkretne zadatke, a to nije sasvim ispravno u uspostavljanju povjerljivih bilateralnih odnosa. Opšte je shvaćanje da se, uprkos svojoj maloj veličini, Crna Gora vidi kao važan partner atlantske zajednice u regionu Zapadnog Balkana. Želja zvanične Podgorice da se više fokusira na pregovarački proces sa Briselom oko zatvaranja većeg broja pregovaračkih poglavlja može postati pravi signal da će ona članstvo u EU dobiti i prije 2030. godine, što je određeno rokom za pristupanje zemalja regiona u Evropsku uniju ukoliko budu ispunjeni svi uslovi za članstvo. Ostaje pitanje da li su svi politički akteri u zemlji spremni da sprovedu takav plan.
- Izjava premijera Kosova tokom mirovnog foruma u Parizu
Kosovo se suočava sa pretnjama po svoju bezbjednost iz inostranstva, posebno iz Srbije, rekao je kosovski premijer Aljbin Kurti tokom Mirovnog foruma u Parizu. Kurti smatra da Beograd treba da prizna Kosovo i de facto i de jure, podsjećajući da Srbija priznaje Bosnu i Hercegovinu de jure, ali ne i de facto, jer ima posebne odnose sa Republikom Srpskom. Prema rječima premijera Kosova, istovremeno je potrebna i neka vrsta simetrije u pravima manjina. Jasno je da prava manjina ne mogu biti identična, ali ako postoji veliki disbalans po ovom pitanju između zemalja regiona, onda to izaziva napetost, koju mogu iskoristiti neki centri destabilizacije. Kurti je pomenuo napad na Banjsku, ističući da je to napad terorističkih paravojnih grupa iz Srbije na sjeveru zemlje, što je trebalo da bude razlog za uvođenje srpske vojske na Kosovo. Aljbin Kurti smatra da ne postoje samo unutrašnje prijetnje po sigurnost zemlje, već i vanjske, a to je povezano sa geopolitičkim realnostima koje svijet i zemlje kontinenta trenutno doživljavaju, a s druge strane i sjevernom susjedu, koji ne priznaje Kosovo. Dakle, Priština ima samo jednu alternativu – ulazak u Evropsku uniju i NATO. Na pitanje da li bi EU mogla pomoći Kosovu, Kurti je rekao da vjeruje u dvije obaveze koje proizilaze iz ovoga: „Postoje dva obećanja, jedno od predsjednice EK Ursule von der Leyen o planu proširenja i također od predsjednika Evropskog parlamenta Charlesa Michela da će 2030. godine EU i Zapadni Balkan se ujedinjuju.” On je takođe napomenuo da zbog izostanka vizne liberalizacije Kosovo nije dobilo ni status zemlje kandidata za članstvo u EU.
Tako je premijer Kosova povukao istorijsku paralelu da kao što je Moskva nezadovoljna raspadom Sovjetskog Saveza, tako je i Beograd nezadovoljan raspadom Jugoslavije, koji je on sam izazvao. Sam projekat razmjene teritorija između Srbije i Kosova trenutno je propao, ali ideja je i dalje živa. Iako se Aljbin Kurti komentirao zašto što pre budu normalizovani odnosi sa Beogradom sa priznanjem Kosova de jure i de facto, i to će biti bolje za sve, ipak, njegove argumente teško da čuje politički vrh Srbije. Naprotiv, provladini mediji u Beogradu su govorili da je Kurti najveći neprijatelj Srbije. Naravno, u slučaju poraza na sljedećim parlamentarnim izborima političkog bloka orijentisanog na predsjednika A. Vučića, među opozicionim krugovima Srbije postoje političke snage spremne da priznaju nezavisnost Kosova. Međutim, ostaje otvoreno pitanje da li će ovu ideju podržati većina opozicionih stranaka koje će ući u parlament. Ako i to bude moguće, očigledno je da će srpski radikali, socijalisti i naprednjaci stvoriti političku krizu u zemlji i povesti svoje pristalice u protestnu šetnju tražeći vanredne izbore, kao što je to do sada činila opozicija. A ako to uspiju, sigurno će imati dovoljno snage za pobjedu i povratak na vlast. Kosovo izgleda postaje toliki gorući problem da ako se neko usudi da ga rješi u Srbiji, sigurno će biti zbrisan sa vlasti. Stoga još nije jasno da li je iko spreman žrtvovati svoju političku budućnost zarad rješavanja tako vrućeg pitanja. Možda niko. Ali ostaje aktuelno mišljenje kosovskog premijera da nijedna od susjednih država Srbije nije sigurna od njenog napada dok ne uđe u EU i NATO. Hrvatska je već ušla u NATO i EU, tako da ove prijetnje iz Beograda malo zabrinjavaju Zagreb. Crna Gora i Sjeverna Makedonija su pristupile NATO-u i već su došle pod sigurnosni kišobran alijanse. Ali Kosovo i Bosna i Hercegovina su i dalje veoma ranjivi. Tamo promoskovske političke snage najviše provociraju situaciju.
- Još jedna godišnjica uspostavljanja parlamentarizma u Crnoj Gori
Skupština Crne Gore obilježila je 117 godina od uspostavljanja parlamentarizma u zemlji. Međutim, na prijemu koji je organizovao predsjednik parlamenta Andrija Mandić nisu bili prisutni ambasadori zemalja članica EU i većine zemalja članica NATO-a. Tu su bili samo ambasadori Rusije, Kine, Palestine i Turske.
“Narode Crne Gore i Rusije spaja vjekovno prijateljstvo”, rekao je predsjednik Skupštine Andrija Mandić u razgovoru sa ruskim ambasadorom u Crnoj Gori Vladislavom Maslenikovom, koji je održan prije prijema. Maslenikov je čestitao Mandiču na izboru na funkciju predsjednika parlamenta i izrazio nadu u blisku saradnju.
Predsjednik Skupštine Andrija Mandić pristalica je ideologije „srpskog sveta“, koja je po mnogo čemu slična agresivnoj ideologiji „ruskog sveta“ koju promoviše Putinova Moskva. Prokremljanska politička snaga “Za budućnost Crne Gore”, na čijem je čelu Mandić, postala je dio vladajuće političke koalicije u zemlji. To uveliko brine patriotske građane države i zapadne partnere. Pritom, nema pitanja o drugim političkim snagama, a prije svega o glavnoj vladujućoj u zemlji „Evropa sad“, potvrdio je to posljednji susret predsjednika Crne Gore sa pomoćnikom američkog državnog sekretara O'Brienom. Stoga su zvanični Brisel i Vašington sumnjičavi prema budućim političkim aktivnostima A. Mandića. I jedan od njegovih prvih zvaničnih sastanaka sa ruskim ambasadorom samo je pojačao ove sumnje. Čak ni Izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori nije predat šefu Skupštine Crne Gore, jer se odnosi na ocjenu političke snage na čijem je čelu sam Andrija Mandić. Zato zapadni partneri čekaju da vide da li su prokremljanske snage Crne Gore zaista spremne da sprovedu evroatlantsku politiku zemlje i kurs ka pridruživanju Evropskoj uniji. Sumnje nisu daleko od neosnovanih. Ako podrška evroatlantskom i evropskom integracijskom kursu Crne Gore bude odložena, zemlja će suočiti sa krizom vlade.
