Visoki predstavnik u BiH podnio je još jedan izvještaj generalnom sekretaru UN-a

Visoki predstavnik u BiH podnio je još jedan izvještaj generalnom sekretaru UN-a

Visoki predstavnik Christian Schmidt podnio je generalnom sekretaru UN-a svoj redovni izvještaj sa popisom događaja vezanih za implementaciju Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini u periodu od 16. aprila do 15. oktobra 2023. godine. Kao posljednji autoritet za djelovanje, visoki predstavnik je upozorio na nezapamćene napade na Mirovni sporazum i ustavni poredak BiH, uključujući visokog predstavnika i Ustavni sud Bosne i Hercegovine kao njihove branitelje. On je napomenuo da su za napade odgovorne vlasti Republike Srpske na čelu sa predsjednikom RS Miloradom Dodikom. Visoki predstavnik je snažno odbacio pogrešna tumačenja Dejtonskog sporazuma u RS koja služe separatističkim ciljevima, uključujući izjave koje negiraju kontinuitet Bosne i Hercegovine i iskrivljuju njen ustav. “Država Bosna i Hercegovina nije savez država niti konfederacija. Na teritoriji BiH postoji samo jedna država, a to je Bosna i Hercegovina“, naglasio je visoki predstavnik, napominjući da međunarodna zajednica i dalje ima na raspolaganju alate za suprotstavljanje prijetnjama Mirovnom sporazumu. Ove alate treba održavati i ojačati. U izvještaju se također spominju koraci poduzeti na poboljšanju institucionalne funkcionalnosti BiH i napredak ka integraciji u EU kao pozitivna postignuća. Visoki predstavnik je obavijestio članove SB-a da su se u izvještajnom periodu povećali nasilni napadi na povratnike i da je korupcija i dalje rasprostranjena. Još uvijek postoje brojni izazovi u vezi sa prilagođavanjem evropskim i međunarodnim standardima, posebno u oblastima demokratije, vladavine prava, ekonomije i socijalne politike.

Članica Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Željka Cvijanović rekla je da je izvještaj Kristijana Šmita pun lažnih i manipulativnih stvari za koje pokušavaju da optuže Republiku Srpsku. “Nema ništa kritično da on nije visoki predstavnik i da nije dobio neophodan legitimitet ili legalitet”, rekla je Cvijanovićeva i napomenula da “Aneks 10 Dejtonskog sporazuma jasno definiše ko može biti visoki predstavnik, a kandidatura Šmitf nije bila odobrena u Vijeću sigurnosti odgovarajućom rezolucijom”.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji je lično doputovao u New York, uputio je apel Vijeću sigurnosti UN-a i rekao da se razlog njegovog izlaganja odnosi na protekli šestomjesečni period predstavljen u izvještaju Ureda visokog predstavnika, s posebnim naglaskom na činjenice koje oblikuju politička dešavanja u Bosni i Hercegovini, kao i aktivnosti Visokog predstavnika. Ž. Komšić je u svom govoru izrazio zadovoljstvo produženjem mandata misije EUFOR Althea. Podsjetio je da je legitimna svrha Dejtonskog sporazuma bila uspostavljanje mira, ali 28 godina nakon njegovog potpisivanja BiH još uvijek nije završila put svoje demokratske tranzicije i ostaje zarobljena u vrtlogu etnički zasnovane politike. Dejtonski mir je postao instrument raznih geopolitičkih nadmetanja raznih aktera u geopolitičkoj areni. Etnička politika i etničke grupe se koriste za stvaranje tenzija i destabilizaciju. Uprkos činjenici da se u BiH vodi politička debata o tome da li je visoki predstavnik legitiman, Ž. Komšić je podržao postojanje Ureda visokog predstavnika (OHR). Što se tiče njegovog konkretnog izvještaja, on je ovdje istakao da se sadašnji visoki predstavnik prvi suočio s masom protesta građana BiH. Postoje odluke OHR-a koje su dobre i usmjerene na zaštitu ustavnog poretka u Bosni i Hercegovini, ali su bile nedovoljne i nejasne. Veliki je disparitet u odnosu prema ponašanju aktera iz Republike Srpske, u kojem se govori o navodno mirnom razlasku, mirnom raspuštanju, i da li je slaba reakcija visokog predstavnika uzrokovana nedovoljnim kapacitetom ili nedostatkom podrške međunarodne zajednice. Cijenjeni su napori visokog predstavnika kada postoje blokade u funkcionisanju državnih institucija, gdje je pokušao da te blokade razriješi kroz svoju ulogu posrednika. Međutim, radnje sadašnjeg visokog predstavnika ne djeluju uvijek kao posrednički, kako to zahtijeva Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma. U odnosu na Federaciju Bosne i Hercegovine, oni su definisani kao proaktivni, dok prema Republici Srpskoj kao reaktivni. Ovakvi različiti stavovi stavljaju visokog predstavnika u veoma težak položaj.

Ž.Komšić je u svom govoru istaknuo da je zabrinut zbog ponašanja premijera A. Plenkovića, što je Hrvatska lobirala kod visokog predstavnika da unese takve promjene u Ustav i Zakon o izborima Bosne i Hercegovine, koje odgovaraju političkom interesima susjedne države, te štetiti suverenitetu Bosne i Hercegovine.

Ž. Komšić je također naglasio da je visoki predstavnik pokazao svoju pristrasnost time što je dozvolio formiranje nove vlasti u Bosni i Hercegovini uprkos rezultatima izbora, suspendujući ustav na 24 sata. Bio je to napad bez presedana na vladavinu prava u BiH. On je izrazio zabrinutost zbog napora visokog predstavnika da na čudan način riješi pitanje državne imovine. Šmitove ideje o državnoj imovini razlikuju se od prakse i okruženja u BiH, jer imovina nije teritorija, a teritorija nije vlasništvo, smatra šef Predsjedništva BiH.

U međuvremenu, Ž. Komšič je na kraju svog obraćanja istakao da podržava postojanje OVP-a i pozvao međunarodnu zajednicu da sarađuje sa njim.

Dakle, visoki predstavnik nije otišao u New York da lično predstavi izvještaj, već je tamo otišao šef Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji je prilično kritički ocijenio njegove aktivnosti u izvještajnom periodu. Očigledno je da je visoki predstavnik očekivao ovako oštar govor, pa je smatrao da je najbolje da polugodišnji izvještaj jednostavno preda zemljama članicama Vijeća sigurnosti UN-a. Naime, Rusija je pokrenula narativ o njegovoj navodnoj nelegitimnosti, pa bi zvanična Moskva, da je na sastanku bio prisutan K. Šmit, pokušala da razvije ovu temu tokom debate.

K. Schmidt je otvorio nekoliko frontova borbe u Bosni i Hercegovini, te provokativnu aktivnost predsjednika RS oko nepriznavanja ovlasti visokog predstavnika, te otvorenu borbu za odvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine nije jedini problem sa kojim se bori OVP. Ž. Komšič je javno izrazio nezadovoljstvo aktivnostima K. Šmita na njegovoj funkciji, što šteti njegovom autoritetu među zemljama članicama Savjeta bezbjednosti UN. Možda je Visoki predstavnik mogao biti odlučniji u borbi protiv otvorenog separatizma M. Dodika, ali ima mnogo sukoba sa drugim političkim taborima Bosne i Hercegovine, što mu znatno sužava manevarsku sposobnost na njegovoj funkciji.

Sastanak Vijeća sigurnosti UN-a nije prošao bez oštrih izjava. Nakon što je šef Predsjedništva BiH direktno optužio premijera Hrvatske, reagovao je ambasador Republike Hrvatske pri UN-u I. Šimonović: „Što se tiče prisustva gospodina Komšića na sastanku i njegovih zaključaka, ja napominjem da ga Hrvatska ne priznaje kao legitimnog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine”. Dodao je da je Ž.Komšić dobio mjesto člana Predsjedništva zbog „etničkog inženjeringa. Iskreno se nadamo da će izmjene izbornog zakonodavstva onemogućiti ovakve manipulacije u budućnosti.” Nakon toga, ambasador BiH u UN-u Z. Lagumdžija je odgovorio da smatra neprihvatljivim ono što je rekao šef hrvatske diplomatske misije.

Tako Moskva i M. Dodik proglašavaju da je K. Schmidt nelegitiman na svojoj poziciji, Ž. Komšić oštro kritikuje visokog predstavnika, ali ne smatra njegovo imenovanje kontroverznim, a Hrvatska podržava djelovanje visokog predstavnika u BiH, ali proglašava nelegitimnost samog Ž. Komšića, koji je po mišljenju Zagreba na sumnjiv način postao predstavnik hrvatskog naroda u Predsjedništvu BiH. Istovremeno, govoreći o govoru predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Ž.Komšića na sjednici SB, članica Predsjedništva BiH Ž.Cvijanović je rekla da njegov govor nisu odobrili svi članovi Predsjedništva.

Jedini zaključak svih koji su takvu akciju gledali u New Yorku na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a: situacija u BiH je veoma napeta i problematična. Mnogo je objektivnih faktora i nevolja subjektivne prirode, povezanih sa ličnim obračunom političkih lidera u zemlji, koji prenose viziju ne samo svojih pristalica, već i dijela birača, što unosi ozbiljan poremećaj u aktivnosti državnih organa.