Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Christian Schmidt, bio je prisiljen neočekivano napustiti svoje mjesto nakon pet godina upravljanja kriznim situacijama – u uvjetima u kojima su njegove aktivnosti često bile blokirane od strane dvije stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a: Rusije i Kine. Za razliku od njegovih prethodnika, Schmidta Vijeće sigurnosti UN-a nikada nije odobrilo na toj poziciji, što je omogućilo ruskim i kineskim diplomatima, kao i vodstvu Republike Srpske, da ne priznaju njegov autoritet i da dovedu u pitanje legitimnost visokog predstavnika – iako i dalje nisu mogli ignorirati njegove odluke. Schmidt, s kojim je vodstvo Republike Srpske odbilo poslovati, osigurao je ostavku proruskog Milorada Dodika s mjesta predsjednika ovog dijela Bosne i zabranio mu političko djelovanje na šest godina. Sud koji je donio ovu presudu temeljio ju je upravo na činjenici da je Dodik ignorirao odluke visokog predstavnika.
Schmidtovo krizno upravljanje još je jednom poslužilo kao podsjetnik na kronične nedostatke Daytonskog sporazuma, koji je, s jedne strane, očuvao teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, ali, s druge strane, nije uspio osigurati joj sposobnost učinkovitog funkcioniranja kao suverene države. Već je samo stvaranje države unutar države u obliku Republike Srpske i njezin suživot s Federacijom Bosne i Hercegovine – muslimansko-hrvatskim entitetom, koji je također država unutar države, ali bliže povezana sa središnjim vlastima – od početka ukazivalo na disfunkcionalnost mehanizma upravljanja zemljom. Ako se tome doda i težnja hrvatskog stanovništva da ima vlastitu zasebnu instituciju, situacija postaje još kompliciranija. U tim uvjetima, Visoki predstavnik trebao je djelovati kao arbitar između stranaka. A kako može raspetljati te čvorove kada se njegova misija otvoreno ignorira u Republici Srpskoj?
Možda je Schmidt mogao nastaviti odolijevati pritiscima Rusije i Kine – posebno s obzirom na to da Kina ne sudjeluje izravno u rješavanju bosanskih poslova, dok Rusija, unatoč tome što je formalno dio Vijeća za provedbu mira, koje postoji kako bi nadziralo provedbu Daytonskog sporazuma, odavno nije pozvana na njegove sastanke. No, svim poteškoćama s kojima se suočavao njemački diplomat dodan je još jedan problem – onaj koji sada oblikuje promjene u globalnoj politici u cjelini: Trump.
U Sarajevu se vjeruje da je upravo protivljenje nove američke administracije potezima visokog predstavnika ono što ga je prisililo da prijevremeno prekine svoje aktivnosti. A Washington to posebno ne krije. Tijekom rasprave u Vijeću sigurnosti UN-a o Schmidtovom izvješću o aktualnim događajima u Bosni, zamjenica američkog predstavnika pri Ujedinjenim narodima Tammy Bruce naglasila je da Sjedinjene Države nikada nisu smatrale poziciju visokog predstavnika institucijom koja bi trebala postojati dugoročno, te da bi Schmidtov nasljednik trebao imati puno ograničeniji mandat i prenijeti dio ovlasti na lokalne vođe. Što je to, ako ne prikrivena kritika Schmidtovih postupaka?
Bosanski mediji su već imenovali nasljednika visokog predstavnika – talijanski diplomata Antonio Zanardi Landi, koji je prethodno bio veleposlanik svoje zemlje u Rusiji i Srbiji. Ako do takvog imenovanja doista dođe, Bosna će dobiti visokog predstavnika s ozbiljnim kontaktima u Moskvi i Beogradu, sposobnog obnoviti odnose s bosanskim Srbima – prije svega, naravno, s Miloradom Dodikom. A Dodik će, naravno, to iskoristiti: za osporavanje prethodnih sudskih odluka, Schmidtove politike i za vlastiti brzi povratak na visoku dužnost u bosanskoj politici. Bivšem vođi Republike Srpske potreban je ovaj povratak kako bi doveo u pitanje samo postojanje Bosne unutar njezinih sadašnjih granica. A slabost institucije visokog predstavnika i međunarodnog interesa za vršenje pritiska na one koji žele ponovno raskomadati Bosnu samo će olakšati Dodikove napore.
Međutim, čak i ako Dodik i njegovi pristaše ne uspiju – to i dalje ne uklanja glavno pitanje s dnevnog reda: kako će „daytonska“ Bosna nastaviti postojati i funkcionirati kada je sam daytonski model pretrpio očiti poraz i koriste ga isključivo oni zainteresirani za nestanak bosanske države – kako bi ubrzali taj proces? I koliko će dugo europski susjedi Bosne i Turska moći tolerirati postojanje prave crne rupe na europskom kontinentu?
Vitaly Portnikov. Ukrainian journalist, political commentator, author and opinion-maker.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
