Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Kristijan Šmit, bio je prisiljen da neočekivano napusti svoju funkciju nakon pet godina upravljanja kriznim situacijama – u uslovima u kojima su njegove aktivnosti često bile blokirane od strane dvije stalne članice Savjeta bezbjednosti UN-a: Rusije i Kine. Za razliku od njegovih prethodnika, Šmita Savjet bezbjednosti UN-a nikada nije odobrilo na toj poziciji, što je omogućilo ruskim i kineskim diplomatama, kao i rukovodstvu Republike Srpske, da ne priznaju njegov autoritet i da dovode u pitanje legitimnost visokog predstavnika – iako njegove odluke nisu mogli ignorisati. Šmit, s kojim je rukovodstvo Republike Srpske odbilo da sarađuje, osigurao je ostavku proruskog Milorada Dodika na mjesto predsjednika ovog dijela Bosne i zabranio mu političko djelovanje na šest godina. Sud koji je donio ovu presudu zasnovao ju je upravo na činjenici da je Dodik ignorisao odluke visokog predstavnika.
Šmitovo krizno upravljanje još jednom je poslužilo kao podsjetnik na hronične nedostatke Dejtonskog sporazuma, koji je, s jedne strane, očuvao teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, ali s druge strane, nije uspio da omogući da efikasno funkcioniše kao suverena država. Već samo stvaranje države unutar države u obliku Republike Srpske, i njena koegzistencija sa Federacijom Bosne i Hercegovine – muslimansko-hrvatskim entitetom, koji je takođe država unutar države, ali je bliže povezan sa centralnim vlastima – od početka je ukazivalo na nefunkcionalnost sistema upravljanja zemljom. Ako se tome doda težnja hrvatskog stanovništva da ima svoju zasebnu instituciju, situacija postaje još komplikovanija. U ovim uslovima, Visoki predstavnik je trebao da djeluje kao arbitar između stranaka. A kako može da raspetlja ove čvorove kada se njegova misija otvoreno ignoriše u Republici Srpskoj?
Možda je Šmit mogao da nastavi da odolijeva pritiscima Rusije i Kine – posebno s obzirom na to da Kina ne učestvuje direktno u rješavanju bosanskih pitanja, dok Rusija, uprkos tome što je formalno dio Savjeta za implementaciju mira, koje postoji radi nadgledanja sprovođenja Dejtonskog sporazuma, odavno nije pozvana na njegove sastanke. Međutim, svim poteškoćama s kojima se suočavao njemački diplomata dodat je još jedan problem – onaj koji sada oblikuje promjene u globalnoj politici: Tramp.
U Sarajevu se vjeruje da je upravo protivljenje nove američke administracije potezima visokog predstavnika ono što ga je prisililo da prijevremeno prekine svoje aktivnosti. Međutim, Vašington to posebno ne krije. Tokom rasprave u Savjetu bezbjednosti UN-a o Šmitovom izvještaju o aktuelnim događajima u Bosni, zamjenica američkog predstavnika pri Ujedinjenim nacijama Tami Brus naglasila je da Sjedinjene Države nikada nisu smatrale poziciju visokog predstavnika institucijom koja bi trebala da postoji dugo, te da bi Šmitov nasljednik trebao da ima ograničeniji mandat i da prenese dio ovlaštenja na lokalne lidere. Šta je ovo, ako ne prikrivena kritika Šmitovih postupaka?
Bosanski mediji su već imenovali nasljednika visokog predstavnika – prema njihovom pisanju, to je italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi, koji je prethodno bio ambasador svoje zemlje u Rusiji i Srbiji. Ako do takvog imenovanja zaista dođe, Bosna će dobiti visokog predstavnika s ozbiljnim kontaktima u Moskvi i Beogradu, sposobnog da obnovi odnose s bosanskim Srbima – prije svega, naravno, s Miloradom Dodikom. I Dodik će, naravno, to iskoristiti: da ospori prethodne sudske odluke, Šmitovu politiku i sebi omogući brzi povratak na visoku funkciju u bosanskoj politici. Bivšem lideru Republike Srpske potreban je ovaj povratak kako bi doveo u pitanje samo postojanje Bosne u njenim sadašnjim granicama. A slabost institucije visokog predstavnika i izostanak međunarodnog interesa za vršenje pritiska na one koji žele ponovo raskomadati Bosnu samo će olakšati Dodikove napore.
A čak i ako Dodik i njegove pristalice ne uspiju – to i dalje ne sklanja glavno pitanje s dnevnog reda: kako će „dejtonska“ Bosna da nastavi da postoji i funkcioniše kada je sam dejtonski model pretrpio očigledan poraz i koriste ga isključivo oni koji su zainteresovani za nestanak bosanske države – da bi ubrzali taj proces? I koliko dugo će evropski susjedi Bosne i Turska moći da toleriše postojanje crne rupe na evropskom kontinentu?
Vitaly Portnikov. Ukrainian journalist, political commentator, author and opinion-maker.
Članci objavljeni u rubrici “Stavovi” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
