Prosvjedi oporbe i aktivista protiv, kako oni tvrde, izborne prevare u organizaciji vlasti, morali bi ostati dijelom isključivo unutarnjepolitičkog života Srbije, sastavnim dijelom diskusije unutar države te čimbenikom nužne transformacije države na njezinom eurointegracijskom putu. Ništa revolucionarno.
Kao glavni deklarirani cilj sudionika prosvjeda bili su istaknuti pravedni i pošteni izbori bez manipulacija te „krađe“ glasova, što je po sebi tek ponavljanje naglas onih zahtjeva koji su i bez toga obvezni za zemlju koja pretendira postati članicom Europske Unije. Prosvjedi u Beogradu koji su se odvili nakon izbora 17. prosinca bili su orijentirani na konkretne nepravilnosti za vrijeme glasovanja (povezani prije svega s dovoženjem glasača iz Republike Srpske, odnosno iz susjedne Bosne i Hercegovine u Beograd) te nisu pozivali na nasilno rušenje trenutne vlasti.
Opći trend prosvjeda nisu promijenili ni incidenti proizašli 24. prosinca ispred beogradske Skupštine, naime sukob prosvjednika s policijom prilikom pokušaja grupe ljudi da uđe u zgradu Skupštine. Oporba se odmah ogradila od onih koji su razbijali staklo beogradske Skupštine te je čak bilo govora o provokatorima angažiranima od strane vlasti. Radikalizaciju prosvjeda nisu podržali ni oporbeni političari, ni aktivisti, ni zapadni diplomati.
Međutim, lokalni incident i prosvjede srbijanska je vlast svejedno doživjela kao unaprijed isplanirani pokušaj rušenja vlasti/destabilizacije Srbije iza kojih „stoje“ strani (zapadni) centri moći.
Miloš Vučević, predsjednik vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), potpredsjednik Vlade te ministar obrane u svojem novogodišnjem intervjuu na provladinom televizijskom programu Pink.rs. izjavio je: „Naivno bi bilo vjerovati kako su ovo spontani protesti koji nemaju nikakve veze ni sa jednom stranom službom. Nasilničke demonstracije opozicije usmjerene su protiv države, ne protiv vlasti. … Mi znamo kako treba čuvati mir i stabilnost, mi znamo sačuvati državu i to ćemo i napraviti”.
Kako ne bi bilo nikakvih iluzija vezano za to na koje je točno „strane službe“ mislio srbijanski dužnosnik, treba podsjetiti što su točno o utjecaju stranih službi na prosvjede govorili predsjednik Srbije Aleksandar Vučić te premijerka Srbije Ana Brnabić.
Nakon incidenata blizu beogradske skupštine Predsjednica Vlade Republike Srbije izjavila je: „Posebno večeras osjećam da je važno stati u obranu Srbije i da se zahvalim ruskim službama sigurnosti koje su imale te informacije i koje su ih podijelili sa nama“.
Predsjednik Srbije sljedećeg se dana nakon sukoba blizu beogradske Skupštine prigodno susreo s ambasadorom Ruske Federacije u Beogradu Aleksandrom Bocan-Harčenkom. Nakon susreta Vučić je obavijestio javnost da je informirao ruskog diplomata o prosvjedima u Beogradu te naglasio da će Vlada napraviti sve kako bi zaštitila sigurnost građana i Srbije.
Istovremeno je Bocan-Harčenko izjavio da je srbijanski predsjednik u razgovoru s njim ustvrdio da iza prosvjeda u Beogradu stoji Zapad. „Imajući u vidu da ni u Beogradu planovi nisu ostvareni mirnim putem, oporba je odmah započela s prosvjedima koji su potaknuti i podržani izvana. …To je tako i o tome je govorio Vučić. Ja neću i ne mogu ulaziti u detalje jer je riječ o povjerljivom razgovoru i povjerljivim informacijama, ali njegovi podatci o tome da poticaj i podrška dolaze sa strane Zapada su neosporni“, – rekao je ambasador za ruske medije.
Službeni Beograd ove izjave nije opovrgnuo.
Treba napomenuti da je srpsko društvo već bilo pripremljeno upravo na takav stav prema prosvjedima. Narativ o tome da je bilo koja oporbena građanska aktivnost trenutačnoj vlasti „manifestacija zavjere Zapada protiv Srbije“ u srpskom javnom prostoru promovirao se unaprijed, još do izbora.
U svibnju mjesecu 2023. godine, nakon dviju masovnih pucnjava na djecu i mlade u Beogradu te u selima nedaleko od Beograda, u zemlji su započeli prosvjedi pod geslom „Srbija protiv nasilja“. Taj pokret kasnije se transformirao u politički blok koji je sudjelovao u izborima te zauzeo drugo mjesto iza vladajuće stranke. Još je tada Aleksandar Vučić izjavio da nije riječ o građanskim prosvjedima protiv politike Vlade koja nije spriječila masovne pucnjave, već upravo o pripremi „obojene revolucije“, odnosno o planu za nasilno rušenje vlasti – jer upravo tako u Beogradu (i u Moskvi) tumače taj pojam. Na skupu Srpske napredne stranke (SNS) predsjednik Srbije izvijestio je da je takva saznanja dobio od „sestrinskih“ službi „s Istoka“. „Dobivam informacije od raznih službi. Sestrinske službe s Istoka kažu da su to pokušaji obojenih revolucija“, – rekao je Vučić.
Za sve koji prate događaje na višim razinama srbijanske vlasti jasno je kojim je kanalima ovakav signal došao do predsjednika države. Jer, Aleksandar Vulin, tadašnji direktor srbijanske obavještajne službe – Bezbednosno-informativne agencije (BIA), bivši ministar obrane te bivši ministar unutarnjih poslova nikada nije prikrivao svoje bliske veze s kolegama iz Rusije.
Evo kako o njemu piše ruski list „Kommersant“: „Aleksandar Vulin orijentiran je oštro antizapadnjački i izričito proruski. Posljednjih godina više je puta posjećivao Rusiju, gdje se neizostavno susretao s tajnikom Vijeća sigurnosti Ruske Federacije Nikolajem Patruševim“.
Primjer njihove suradnje: 2021. godine Bezbednosno-informativna agencija (BIA) prisluškivala je ruske opozicijske aktiviste koji su Beogradu organizirali seminar za vijećnike lokalnih samouprava iz Rusije. Po završetku događaja tadašnji je čelnik MUP-a Vulin posjetio Moskvu te snimke predao Patruševu. Nekoliko mjeseci poslije, kolege iz obavještajnih službi ponovno su se susreli u Moskvi te istaknuli važnost suradnje između Rusije i Srbije u cilju suzbijanja „obojenih revolucija“. Prema informacijama iz srpskih medija, tada je „u najstrožoj tajnosti“ stvorena zajednička rusko-srpska radna skupina za sprječavanje masovnih prosvjeda te praćenje opozicijskih aktivista, nevladinih organizacija te neovisnih novinara. Ruska je strana na sebe navodno također preuzela zadatak prenošenja srbijanskoj strani „svih znanja“ o borbi protiv internetskih i uličnih prosvjeda.
U svibnju 2023. godine, u vrijeme početka prosvjeda „Srbija protiv nasilja“, Vulin je opet posjetio Moskvu. Službeni povod njegova posjeta bilo je sudjelovanje u Međunarodnoj sigurnosnoj konferenciji koja se odvijala u Moskvi.
U srpnju iste godine čelnik BIA-e našao se pod sankcijama SAD-a za „umješanost u međunarodno organizirani kriminal, protuzakonite radnje povezane s krijumčarenjem droge te zloupotrebu položaja“. Osim toga, navodi se da je Vulin „putem zloupotrebe položaja“ Rusiji omogućio „platformu za poduzimanje štetnih radnji“ u cilju jačanja utjecaja na području Zapadnog Balkana.
U studenom, mjesec i pol dana prije izbora, Vulin je podnio ostavku. Komentirajući taj potez, Vulin je istupio s političkim manifestom u kojem su se, između ostalog, mogle čuti i sljedeće riječi: „SAD i EU žele moju glavu…“
Korjenite reforme ili kadrovske promjene u BIA-i nakon Vulinove ostavke nisu se dogodile. Trenutni vršitelj dužnosti direktora BIA-e smatra se čovjekom iz stare garniture zbog čega je srbijanska obavještajna služba i izvijestila državni vrh o „pokušaju organiziranja obojene revolucije od strane Zapada“, nastavivši raditi prema prethodnom radnom planu s uobičajenim partnerima.
Osim suradnje obavještajnih službi, važan čimbenik hibridne specijalne operacije koja je imala za cilj promoviranje ideje o zavjeri Zapada i opozicije u cilju tobožnjeg rušenja vlasti u Srbiji postao je sustav ruske propagande.
Evo jedan od primjera.
Početkom studenog prošle godine, uoči prosinačkih parlamentarnih i lokalnih izbora, u Srbiji je stvorena građanska inicijativa ProGlas koju su osnovali srpski nestranački intelektualci i aktivisti – znanstvenici, profesori, pravnici, glumci… Udruženje je pozvalo na promjene u srpskoj politici navodeći da se vlast na čelu s Aleksandrom Vučićem i Srpskom naprednom strankom mora promijeniti kako bi Srbija postala drugačija zemlja. ProGlas nije agitirao ni za jedan oporbeni izborni blok, istupajući kao nestranački pokret za demokratske promjene putem poštenih izbora.
Obraćanje objavljeno na internetskoj stranici inicijative na izborni dan 17. prosinca 2023. godine potpisalo je više od 190 950 građana (u Srbiji je ukupno više od 6 milijuna i 500 tisuća birača).
Početkom prosinca srpska je redakcija ruskog propagandnog državnog medija RT Balkan objavila „istragu“ o „mogućim vezama“ između ProGlas-a i Zapada. „Istraživači“ su u početku povezali inicijativu s „Kućom ljudskih prava i demokratije“ u Beogradu, zatim s organizacijama civilnog društva koje djeluju na toj adresi, onda sa zapadnim donatorima tih organizacija, a zatim izrekli tezu o tome tko može stojati iza tih donatora. Na taj je način „otkriveno“ tko „stoji“ iza djelovanja ProGlas-a – razne zapadnjačke vlade, Europska komisija, Soroš te čak i… CIA (zapadna obavještajna služba!).
„Istraga“ RT-a objavljena 06. prosinca, 11 dana prije datuma izbora, sljedećih se dana aktivno širila srpskim medijima među kojima su bili tabloidi kao što je Informer, zatim tobože respektabilni B92 te „Politika“ koja sebe ističe kao „najstariji i najutjecajniji dnevnik u ovom dijelu Europe“.
Očito je da su se sve poslijeizborne izjave predsjednika, premijerke te ministra obrane Srbije o navodnoj prisutnosti zapadnjačkog utjecaja na prosvjede oporbe u Beogradu prenosile već za to pripremljenoj publici. Srbijanski državni vrh nije morao pojašnjavati tko je točno „organizirao“ prosvjede, već je bilo dovoljno tek spomenuti vanjski utjecaj. Građani koji su gledali/ slušali/ čitali istupe Vučića te ruske ili državne provladine medije očekivano su sve „shvatili“. Nakon svježih izjava predstavnika državnog vrha i Vlade, građani Srbije dobili su tek još službenu potvrdu te aktualizaciju ranije prenošenih teza.
Očito je da trenutna srbijanska vlast dovoljno jasno artikulira da Beograd stoji uz Moskvu te da se oslanja na podršku Kremlja. Primjetno je da u Washingtonu i Bruxellesu nastoje ne obraćati pozornost na to, vjerojatno nadajući se i dalje da je suradnja s Vučićem u cilju europske budućnosti Srbije moguća. No također je očito da će, zahvaljujući ruskom hibridnom utjecaju koji u Beogradu nitko ne može ili ne želi efektivno suzbiti te zahvaljujući prokremaljskom stavu trenutne srbijanske vlasti, stupanj antizapadnjačkog raspoloženja u Srbiji samo rasti. Ipak, ironija je u tomu da nitko ne može biti siguran u to da, u određenoj fazi ovog primicanja Srbije bliže Moskvi, srpsko društvo odgojeno pod utjecajem ruske propagande sâmog Vučića neće početi doživljavati kao „agenta Zapada“.
