Rezolucija Generalne skupštine UN-a o genocidu u Srebrenici trebala je samo fiksirati činjenicu koju su međunarodni sudovi odavno dokazali. Ali Srbi su to doživjeli praktično kao napad na srpski narod i Republiku Srpsku.
Vučić je u New Yorku osnovao zaseban tim za koji je mislio da će mu pomoći da potkopa zakazane izbore.
Dodik je iskoristio činjenicu pripreme Rezolucije kako bi proglasio namjeru svog entiteta da se odvoji od Republike Srpske.
Kao odgovor, Bosanci su se okupili da brane svoju državu.
Atmosfera podsjeća na onu s početka devedesetih, primjećuju novinari.
Komplikacije
Odgođeno je zasjedanje Generalne skupštine UN-a 2. svibnja na kojem se trebalo glasovati o rezoluciji o Srebrenici. Dužnosnici u Beogradu vjeruju da je to rezultat aktivnih napora srbijanskog vodstva. Predsjednik Aleksandar Vučič i njegov tim pokrenuli su proteklih dana intenzivnu međunarodnu kampanju s ciljem suprotstavljanja ubijanju Rezolucije na samom početku.
U Beogradu se Vučićev tim angažirao s veleposlanstvima, nakon čega su pojedini diplomati javno podržali srpski stav da je masakr bosanskih muslimana u Srebrenici bio zločin, ali nikako genocid. Među njima su bili i veleposlanici Irana i Izraela.
U New Yorku je Vučić stvorio pravi stožer za suprotstavljanje Rezoluciji i održao velike sastanke s desecima diplomata iz Azije, Afrike i Latinske Amerike. Razgovarao je i s glavnim tajnikom UN-a Antóniom Guterresom.
Sumirajući ovu kampanju na diplomatskom planu, predsjednik Srbije je rekao: “Uspjeli smo napraviti neke komplikacije”.
Prema pisanju srbijanskih medija, napor Vučićevog tima rezultirao je sve manjim brojem zemalja koje su izrazile spremnost podržati Rezoluciju, a sve većim brojem onih koje su bile suzdržane.
“Komplikacije” o kojima srbijanski čelnik govori bile bi nemoguće bez drugih oblika pritiska na međunarodnu zajednicu, osim diplomacije.
Jedan od njih bio je optužba za genocid nad Srbima tijekom Drugog svjetskog rata. Vučić je obećao da će, ukoliko Generalna skupština UN-a donese rezoluciju o genocidu u Srebrenici, svake godine podnositi odgovarajuće rezolucije u kojima će se navoditi da su “Hrvati počinili genocid u Jasenovcu”, a “Nijemci to u Kragujevcu“. Tu su ideju aktivno prihvatili Rusi, koji su Njemačku optužili za genocid nad sovjetskim/ruskim narodom.
Općenito, Beograd i Moskva su potpuno usklađeni oko rezolucije o genocidu u Srebrenici, što dokazuje i Vučićev susret u New Yorku s ruskim stalnim predstavnikom pri UN-u Vasilijem Nebenzjom.
No, ključni čimbenik koji je zakomplicirao donošenje Rezolucije, u kontekstu priprema za sjednicu Generalne skupštine UN-a, jeste rapidno pogoršanje sigurnosne situacije u Bosni i Hercegovini.
Promatrači su prvi put nakon nekoliko godina konstatirali da situacija “nalikuje onoj iz ranih 1990-ih”, a riječ “rat” sada se često pojavljuje na naslovnicama bosanskohercegovačkih vijesti.
“Srpska te zove”
Podsjetimo, nacrtom rezolucije predlaže se godišnje obilježavanje 11. srpnja kao “Međunarodnog dana sjećanja na genocid počinjen u Srebrenici 1995. godine”, kojim se osuđuje negiranje genocida, kao i heroizacija ratnih zločinaca, te uključivanje sudski utvrđene činjenice zločina u školske programe zemalja članica UN-a, radi sprječavanja revizionizma i ponavljanja genocida.
Međutim, politički čelnici Srba nacrt rezolucije ocijenili su prijetnjom opstojnosti Republike Srpske, a vlasti Republike Srpske su odmah objavile namjeru odcjepljenja od Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik je zapravo postavio ultimatum, rekavši: “Ukoliko Rezolucija o Srebrenici bude usvojena u Općoj skupštini UN-a, Republika Srpska ne vidi smisao u ostanku u sastavu Bosne i Hercegovine”. “Istražit ćemo i prilagoditi naš status na način da sami pokušamo ići naprijed”, rekao je nakon sastanka državnog vrha Srbije i Republike Srpske sredinom travnja.
Nekoliko dana kasnije, na skupu “Srpska te zove” u Banja Luci, Dodik je pozvao muslimane da povuku Rezoluciju o Srebrenici ako žele živjeti sa Srbima u Bosni i Hercegovini. “Ako ne, nećemo to više spominjati… Sljedeći korak bit će kretanje prema jedinstvu sa Srbijom”, rekao je.
Za 2. svibanj, kada je Rezolucija o genocidu trebala biti razmatrana na Generalnoj skupštini UN-a, Vlada Republike Srpske zakazala je sjednicu u Srebrenici. Iako je Dodik istaknuo da je vrh Republike Srpske spreman odati počast žrtvama pokopanim u Potočarima, ideja o održavanju sjednice Vlade na mjestu stravičnog zločina doživljena je kao prijeteća poruka lokalnim Bošnjacima. Nakon što je odgođeno razmatranje Rezolucije u UN-u, Dodik je odgodio i sjednicu Vlade, ali ju nije otkazao.
Dodikova posjeta Rusiji unijela je još više napetosti. Krajem travnja predsjednik R Republike Srpske je zajedno s ministrom sigurnosti BiH Nenadom Nešićem i senatorom Republike Srpske i bivšim ravnateljem srbijanske obavještajne službe Aleksandrom Vulinom doputovao u Sankt Peterburg na “Međunarodni sastanak visokih predstavnika o bezbjednosnim problemima.” Dodik se na marginama foruma sastao sa sekretarom ruskog Vijeća sigurnosti, Nikolajem Patruševim. Prema službenim izvješćima, nikakve sudbonosne odluke nisu donesene, ali sama činjenica da je vođen razgovor između predsjednika Republike Srpske i kustosa ruskih sigurnosnih snaga, bliskog Putinovog saveznika, jasan je dokaz potpore Kremlja Dodiku i njegovoj politici (uključujući planove o odcjepljenju).
“Domovina te zove”
Posljednju aktivnost predsjednika Republike Srpske Bosanci su nedvosmisleno doživjeli kao prijetnju teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine.
“Dodikov potez ka secesiji” je “objava rata”, rekao je ministar obrane BiH Zukan Helez u intervjuu za bosanskohercegovačku televiziju, komentirajući Dodikov sastanak s Patruševom u Sankt Peterburgu. “Znam što učiniti ako dođe do problema. Moram štititi granice Bosne i Hercegovine, što je propisano i našim Zakonom o obrani”, istaknuo je Helez. No, umirio je i građane, istaknuvši da u odnosu na rane 1990-e, Bosna i Hercegovina već ima svoje moćne vladine agencije sposobne zaštititi zemlju, misiju EUFOR-a i prisutnost NATO-a. Također, ministar je podsjetio da je Dodik već 20 godina govorio o secesiji, ali u stvarnosti riječi nikada nisu dovele ni do čega.
Kriza koja je u tijeku doista nije prvo takvo zaoštravanje u BiH u posljednjih nekoliko godina. Ali po prvi put u dugoj povijesti, izjave i postupci srpskih vođa pojačali su bosanski otpor.
Stotine ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine okupilo se 27. travnja u Smetovu kod Zenice na skupu “Domovina te zove” koji je organizirao Ramo Isak, lider Snage naroda i ministar unutarnjih poslova FBiH.
“Uporno govorim ljudima da mirno spavaju, da rata neće biti. Ali ako se netko usudi ići na ovo, ja sam kao klinac uzeo pušku u ruke, pa mi neće biti problem braniti naše granice koje mi nikome neće dopustiti brisanje”, rekao je Isak na skupu.
“Znam da ste svi vi koji ste odvojili vrijeme da dođete ovdje pokazali veliku snagu, snagu naroda predvođenog istinskim patriotama. Možemo djelovati samo zajedno, prije svega kroz institucije države BiH, a onda i volonterski, da bismo zadržali ovu državu, mi je nećemo odustati i niko je ne može ugroziti, ne znamo kako da se predamo”, rekao je Isak.
Kako se navodi, skupu je nazočio i nekadašnji ratni zapovjednik Armije Republike BiH, prvi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga BiH general Sefer Halilović, koji je poručio: “Rata neće biti i ne treba ga biti. Međutim, neka znaju oni koji o tome otvoreno govore da smo mi spremni.”
I Ramo Isak i Sefer Halilović su prilično kontroverzne ličnosti bosanskohercegovačke politike, pa se ovaj pokret otpora trenutačno ne može nazvati pokretom otpora koji uživa svebosansku podršku. No, očito je da su zahtjevi javnosti za reakcijom, koja je radikalnija nego inače, na planove čelnika Republike Srpske o otcjepljenju, odnosno urušavanju Bosne i Hercegovine, porasli i postali evidentniji.
Mobilizacija i destabilizacija
Radikalizacija bosanskohercegovačkih stavova odvija se u pozadini hibridnih specijalnih operacija koje organiziraju snage čije porijeklo ostaje nejasno. Njihov cilj je mobilizirati i naoružati Bošnjake i izvesti ih na ulice.
Krajem travnja društvenim mrežama i Telegram kanalima osvanuo je apel otisnut na memorandumu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Njime se navodno pozivaju građani BiH da se pridruže obrani svoje zemlje i upozoravaju na zatvaranje granica za muškarce u vojnoj dobi (16-63 godine).
Osim toga, građani BiH su putem Facebooka dobili poruku, navodno iz “Civilne zaštite”, u kojoj se navodi da su muškarci od 18 do 48 godina dužni da se jave policijskim stanicama radi mobilizacije i preuzimanja oružja.
Vlasti su sve to nazvale lažnim spinom (ovi skenovi zapravo nisu izgledali nimalo kao službeni dokumenti), ali, sudeći po činjenici da su ljudi ozbiljno shvatili ove apele i počeli se obraćati službenicima s pitanjima što dalje, kampanja prijevare jest pronaći neko plodno tlo.
Također, prema medijskim izvješćima, BiH trenutačno istražuje slučaj radikalnih islamista koji se navodno obučavaju u bazi Oružanih snaga BiH kod Mostara, pa se situacija u zemlji čini prijetećom.
Pod ovim uvjetima, ne može se isključiti da je odgoda glasovanja o rezoluciji o genocidu u Srebrenici posljedica ne toliko uspješne Vučićeve “ofenzive” na diplomatskom frontu, koliko prijetnje destabilizacije u Bosni i Hercegovini, koja je, čini se, izazvala ozbiljnu međunarodnu zabrinutost.
Malo je vjerojatno da će se u BiH razviti oružani sukob većih razmjera – vojna misija EU-a, EUFOR, posljednjih je tjedana pojačala prisutnost u Bosni i Hercegovini radi izvođenja vježbi, prikupljanja rezervi, i to ne samo u smislu ljudstva, već i opreme. No posljednjih tjedana zemlja se osjetno pomaknula u smjeru suprotnom od održivog mira.
