Prije godinu i pol dana, u travnju 2022. godine, u Srbiji su održani izvanredni izbori. A već 1. studenog predsjednik Srbije Aleksandar Vučić raspisao nove izvanredne parlamentarne izbore za 17. prosinca ove godine i raspustio Skupštinu. Osim toga, izbori za lokalne poslanike biće održani u gradu Beogradu i još 64 grada i općine. Prema nacionalnom zakonodavstvu, birači moraju izabrati 250 članova Skupštine, koji će predstavljati registrirane stranke, pokrete i izborne blokove. Izborne liste moraju se predati Republičkoj izbornoj komisiji (RIK), za što je potrebno prikupiti najmanje 10.000 potpisa, a za nacionalne stranke 5.000. Istovremeno, 40% mjesta na izbornim listama trebale bi zauzeti žene. Da bi netko dobio mjesto u parlamentu mora “prijeći” barijeru od 3 posto.
Predsjednik A. Vučić je početkom godine prvi put najavio mogućnost prijevremenih izbora. Ali tjedni protestni skupovi pod sloganom “Srbija protiv nasilja” učinili su ih stvarnim. Počeli su u svibnju ove godine nakon što je maloljetni školarac pucao na djecu u školi u središtu Beograda, a nekoliko je ljudi ubijeno u Mladenovcu. Sudionici mnogo tisućih skupova na početku su tražili kažnjavanje ubojica i šefova agencija za provođenje zakona, zatvaranje nekoliko provladinih medija. S vremenom su obične demonstracije prerasle u građanski pokret, a okupljanja u vidljivu oporbenu snagu koja je postavljala političke zahtjeve — održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora, osiguranje slobode govora, oslobađanje masovnih medija od državne kontrole, poboljšanje kvalitete života, jamčenje sigurnosti, borba protiv korupcije, organiziranog kriminala i mnogi drugi. Tako je ideja o održavanju vanrednih parlamentarnih izbora postala dominantna u političkom životu Srbije.
Glavni razlozi održavanja izbora
Dogodilo se čudo – oporbu koja je tražila promjenu vlasti i prijevremene izbore podržao je predsjednik A. Vučić. Ali koji su bili razlozi koji su naveli opoziciju i predsjednika Srbije na zajedničku ideju održavanja izvanrednih izbora?
Prvi razlog je što su prosvjedi pod sloganom “Srbija protiv nasilja” bili odgovor na zahtjev društva za promjenom vlasti i reformama. Ljudi čekaju one koji rješavaju probleme, a ne one koji ih samo konstatiraju ili potpuno ignoriraju. A izbori su te okolnosti koje za to stvaraju povoljne uvjete.
Drugi razlog je pogoršanje socijalno-ekonomske situacije u Srbiji. Vodstvo zemlje više je puta spominjalo “ozbiljne” gospodarske probleme – usporavanje gospodarske aktivnosti u pozadini stabilne inflacije, što je dovelo do pogoršanja kvalitete života i povećanja cijena, prvenstveno prehrambenih proizvoda do 20-25. %, te pogoršanje društveno-političke situacije.
Treći razlog je potreba sređivanja odnosa Beograda i Prištine. Zapad je pojačao pritisak na Beograd i Prištinu da konačno provedu ranije postignute dogovore o ovom pitanju. Novi izbori stvaraju povoljne uvjete da predsjednik Vučić još jednom odgodi njihovu provedbu odgodom formiranja nove vlade, koja je do sada izbjegavala rješavanje akutnih problema, uključujući ispunjavanje obveza Srbije iz sporazuma u Bruxellesu (2013.) i Ohridu (2023.).
Konačno, posljednji razlog su dva trenda koja zabrinjavaju A. Vučića: pad rejtinga Srpske napredne stranke (SNP) i njenih saveznika sa 56 posto početkom 2023. na 44 posto u listopadu ove godine; približavanje broja onih koji će na izborima glasati za “Srbiju protiv nasilja” (38%) i onih koji podržavaju Vučićevu koaliciju (istraživanja su proveli “Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost” i agencija Stata). Da bi proširio izbornu bazu, Vučić je stvorio “Pokret za Srbiju” koji je podržao SNP. To mu je dalo priliku da se pozicionira kao lider većine Srba, a ne samo članova SNP-a. Vjerojatno i predsjednik računa da će se na taj način sačuvati dominantna pozicija SNP-a u političkom sustavu Srbije i formiranju vlade.
Glavni sudionici izvanrednih izbora
Od 6. studenoga ove godine RIK je prihvatio samo 5 izbornih lista na uvid i ovjeru. Formiranje izbornih blokova i lista, njihovo predavanje Republičkom izbornom povjerenstvu nastavit će se do 26. studenog. Među njima su 4 bloka i stranke koje imaju najveće šanse za ulazak u Skupštinu, a to su:
- “Aleksandar Vučić – Srbija ne smije da stane”, nastala na temeljima SNP-a i “Pokreta za Srbiju”. Listu predvodi šef SNP-a i ministar obrane M. Vučević, a u prvih deset premijerka A. Brnabić, predsjednik Skupštine V. Orlić, poznati sportaši, profesori, glazbenici i novinari. Najvjerojatnije će na kraju izbora ovaj blok dobiti relativnu većinu mandata od ostalih sudionika u utrci. No, sumnja se da će Vučić moći sam sastaviti vladu, čak i uz pomoć tradicionalnih saveznika – Socijalističke partije Srbije, provladinih nacionalnih stranaka i nekoliko manjih regionalnih stranaka. Dakle, još je teško reći tko će činiti vladinu koaliciju;
- “Ivica Dačić – premijer Srbije” je lista Socijalističke partije Srbije (SPS), odnosno dugogodišnjeg saveznika A. Vučića i njenog lidera Ivice Dacića. Stranka će u utrci sudjelovati samostalno, makar dobiva relativno mali, ali zajamčeno prolazan broj mandata (razina potpore od 7,3 posto). Vučić i Dačić već su dogovorili formiranje vladine koalicije. Dačić je već prema nazivu svoje izborne liste odredio “cijenu” sudjelovanja u njoj – mjesto šefa vlade. No što je s Vučevićem i Brnabić, koji zauzimaju prva mjesta na izbornoj listi “Aleksandar Vučić – Srbija ne smije stati”, a koji potencijalno mogu pretendirati i na mjesto premijera? Zanimljivo je da je treće mjesto na ovoj listi zauzeo sin ratnog zločinca S. Miloševića;
- blok “Narodna skupština – državotvorna snaga” čine “Pokret Dveri” i “Srpska stranka zavjeta”. Identificiraju se kao državotvorna oporba, a zapravo su proruske desničarske stranke. Blok neće moći osvojiti značajniji broj mandata u Skupštini i radije će opet ostati opozicija Vučiću;
- “Vojislav Šešelj – Srpska radikalna stranka” je velikosrpska desna radikalna politička snaga na čelu s ratnim zločincem Šešeljem. Već je najavio da će stranka na parlamentarne izbore ići samostalno (pitanje je hoće li uspjeti prijeći granicu od 3 posto. Ako hoće – onda će ući u vladajuću koaliciju), a na lokalne izbore zajedno sa SNP-om. Ova opcija će joj dati priliku da postane popularna i vrši pritisak ne samo na tijela lokalne samouprave, već i na središnju vlast.
Oporbeni blok “Srbija protiv nasilja” (Ob SpN), koji čini 8 proeuropskih stranaka, na čijem je čelu Miroslav Aleksić (lider Narodnog pokreta), još nije predao listu RIK-u. Strane su čak potpisale “Sporazum u ime pobjede”, kojim se obvezuju na “poštivanje” (jedni drugih), “nenapadanje” saveznika, “koordiniranje” akcija, “usmjeravanje na promjenu kriminalnog režima” i poduzimanje svega “potrebnog za pobjedu.” Blok može dobiti onoliko glasova koliko i SNP, a također će tražiti saveznike za formiranje vladine koalicije. Pritom nije posve jasno zašto njezini čelnici ne predaju izbornu listu. To sugerira teške unutarnje rasprave u tako turbulentnoj koaliciji. Možda se nisu svi složili s Aleksićevom odlukom da iz bloka isključi Borisa Tadića iz Srpske demokratske stranke (jednog od najpredanijih srpskih europskih političara). Motivacija je bila iskreno nategnuta – “nedostatak mjesta na listi”! A Tadić bi mogao biti značajna pomoć proeuropskom bloku u procesu formiranja provladine koalicije i vlade.
RIK očekuje izborne liste stranaka nacionalnih manjina (albanska, bošnjačka, mađarska, hrvatska), Narodne stranke desnog centra, Saveza komunista Jugoslavije, Ruske stranke, Pokreta obnove Kraljevine Srbije i drugih. Ako oni i dobiju nekoliko mandata, neće suštinski utjecati na sastav Skupštine i postat će vjerni saveznici provladine koalicije ili će glasovati po situaciji.
Izborna kampanja će, kao i obično, biti žestoka i popraćena skandalima i međusobnim optužbama. Skupština će, prema rezultatima izbora, postati politički raznolikija, što će otežati sastavljanje vlade i raspodjelu ministarskih resora. Uostalom, ulozi su prilično visoki – ili će Srbija zauzeti jasan proeuropski kurs ili će pokušati balansirati između Istoka i Zapada.
