Nedavno isticanje ruskih zastava od strane navijača Crvene zvezde iz Beograda na utakmici srpske lige nadilazi puki sportski entuzijazam, otkrivajući zanimljivu međuigru između nogometnih navijača, političkog utjecaja i povijesnog podteksta u Srbiji. Ovaj čin nije samo izolirani iskaz geopolitičke simpatije, već značajno poglavlje u aktualnoj priči o uključenosti srpskih nogometnih navijačkih skupina u političke i nacionalističke prosvjede, koje je potencijalno organizirala srpska obavještajna služba.
Ovaj incident samo je jedan od primjera proruskog aktivizma srpskih huligana. Njihova koreografija, koja je prikazivala groblje u bojama ukrajinske zastave prije ruske invazije, zajedno s podrškom kontroverznim nacionalnim ličnostima, osvjetljava dugogodišnji afinitet prema Rusiji.
Kultura nogometnog navijanja u Srbiji, posebno među skupinama poput “Delija” Crvene zvezde i “Grobara” beogradskog Partizana, utjelovljuje širi društveno-politički fenomen duboko kriminaliziranog društva. Te su skupine povijesno nadišle svoje uloge pukih navijača nogometnih klubova i reprezentacije Srbije. Oni imaju vrlo važno mjesto u srpskim obavještajnim strategijama.
Korijeni ovog složenog odnosa mogu se pronaći unatrag do raspada socijalističke Jugoslavije, kada su nogometni stadioni postali pozornice za izražavanje i jačanje novonastalih nacionalističkih osjećaja i međuetničkih napetosti, posebno tijekom utakmica između momčadi iz različitih jugoslavenskih republika. Ozloglašena utakmica 1990. godine u Zagrebu između beogradske Crvene zvezde i zagrebačkog Dinama, koja je eskalirala u nasilje, simbolizira isprepletenost nogometa s političkim i društvenim nemirima koji su doveli do jugoslavenskih ratova. U svom prilogu za CNN James Montague ovu je utakmicu uvrstio među pet nogometnih utakmica koje su značajno utjecale na svijet.
Sudjelovanje skupina nogometnih navijača u ratovima koji su uslijedili, uključujući njihove veze s paravojnim postrojbama koje su vodili pojedinci poput Arkana, naglašava razmjer preklapanja nogometnog navijanja i političkog aktivizma. Arkanovo napredovanje od vođe “Delija” do zapovijedanja paravojnom postrojbom umješanom u počinjenje ratnih zločina ilustrira kako se navijačke skupine mogu mobilizirati za šire političke i vojne ciljeve, često uz implicitnu ili eksplicitnu suglasnost državnih vlasti.
Čini se da se povijest na Balkanu ponavlja, kao što se pokazalo na nedavnom suđenju Veljku Belivuku, nogometnom huliganu koji je postao vođa bande. Ovo suđenje dodatno je razotkrilo zlokobne veze između srbijanskog državnog vrha i nasilnih narko bandi, bacajući još jednu sjenu na suradnju države s kriminalnim elementima, kao što je nedavno prikazano u članku New York Timesa. Belivukove tvrdnje da je djelovao po nalogu predsjednika Aleksandra Vučića otkrivaju duboku povezanost političke moći, organiziranog kriminala i nogometnih navijačkih skupina u Srbiji.
Belivukova transformacija iz nogometnog entuzijasta u kriminalnog genija, zajedno s njegovim vezama s utjecajnim političkim osobama i navodno državno potpomognutim aktivnostima njegove bande, podsjeća na put kojim je krenuo Arkan u kasnim 80-im i ranim 90-im godinama. Ovo pokazuje mračnu isprepletenost kulture nogometnih navijača s kriminalnim podzemljem i političkim shemama.
Ova se fuzija ne odnosi samo na kriminalno djelovanje, već također osvjetljava širu temu koja se tiče ruskog utjecaja u Srbiji, gdje nogometne navijačke skupine, tradicionalno angažirane za postizanje nacionalističkih ciljeva, sada također djeluju kao kanali za iskazivanje geopolitičke lojalnosti, osobito prema Rusiji.
Nedavno orkestrirano iskazivanje podrške Rusiji od strane navijača Crvene zvezde, usred globalnih geopolitičkih napetosti, nameće pitanja o potencijalnoj državnoj umiješanosti ili koordinaciji. Dobra organizacija ovih aktivnosti upućuje na razinu orkestracije koja ukazuje na umiješanost srpskih obavještajnih službi, s ciljem korištenja ovih navijačkih skupina za političke poruke, vjerojatno u svrhu signalizacije geopolitičkog stava i lojalnosti Srbije.
Nadalje, povezanost srpskih nogometnih navijačkih skupina s organiziranim kriminalom i njihova uloga u političkim prosvjedima naglašavaju njihov značaj kao društveno-političkih aktera. Izvješće Globalne inicijative za borbu protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (GI-TOC) o skupinama nogometnih navijača na Zapadnom Balkanu baca svjetlo na ovaj aspekt.
Povijesno regrutiranje nogometnih navijača od strane jugoslavenske i srpske obavještajne službe za tajne operacije u inozemstvu, uključujući politička ubojstva, dodaje još jednu dimenziju ovoj složenoj priči. Ova povijest ukazuje na dugogodišnji odnos između navijačkih skupina, državnih agendi i tajnih operacija, uzimajući događaje poput isticanja ruskih zastava kao dio kontinuuma interakcija između države i navijačkih skupina koje služe širim političkim ciljevima.
Implikacije takvih orkestriranih aktivnosti unutar srpske nogometne kulture su značajne, ističući potrebu za nijansiranim shvaćanjem čimbenika koji oblikuju javno iskazivanje političkog sentimenta i nacionalnog identiteta. To zahtijeva dubinsko ispitivanje etičkih pitanja vezanih uz instrumentalizaciju navijačkih skupina u političke svrhe i dugoročni učinak takvih strategija na društveno tkivo.
Interakcija između skupina srpskih nogometnih navijača, političkih pokreta i države, kako je vidljivo iz nedavnih događaja i ukorijenjeno u povijesnim primjerima, predstavlja uvjerljivu priču o složenoj dinamici koja se odvija u srpskom društvu. Slučaj srpskih nogometnih navijača, s njihovim duboko ukorijenjenim vezama s organiziranim kriminalom i sigurnosnim službama države, pruža jedinstven pogled na širu temu sporta, politike i društva na Balkanu.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju lično mišljenje autora i možda se ne podudaraju sa stavom Centra
Lubomir Filipovič.
Crnogorski politikolog
