Početkom siječnja Dejan Berić, Srbin odgovoran za regrutiranje srpskih državljana u rusku vojsku i Putinov čovjek od povjerenja na predsjedničkim izborima, požalio se na torturu i nehumano postupanje s kojim se “dobrovoljci” suočavaju iz zapovjedništva svoje pukovnije. Dakle, što znači ova kriza? Radi li se o tinjajućem sukobu unutar ruske sigurnosne vertikale? Radi li se o nekakvim unutarnjim obračunima za proračunski novac? Ili se radi o nekim problemima u rusko-srpskim odnosima?
Pokušat ćemo odgovoriti na ova pitanja u ovom članku.
Stav Beograda
Poticanje i vođenje rata na stranom tlu kaznena su djela u Srbiji prema Kaznenom zakonu te zemlje. Za sudjelovanje u neprijateljstvima izvan granica Srbije predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, a za organiziranje takvog angažmana Srba od dvije do 10 godina.
Od 2014. do 2023. srbijanski su sudovi donijeli presude u oko 30 slučajeva protiv plaćenika, prema izvješćima lokalnih medija, iako je samo nešto više od 10% optuženih osuđeno na barem simbolične zatvorske kazne.
U početku ruske invazije na Ukrajinu, 25. veljače 2022., srbijanski zakonodavci odobrili su zaključke Vijeća za nacionalnu sigurnost u vezi s ratom u Ukrajini, napominjući da će zemlja spriječiti sudjelovanje državljana Srbije u neprijateljstvima, te da će svi “dobrovoljci” uključeni u sukob će se procesuirati.
Ipak, tema sudjelovanja srpskih “dobrovoljaca” u ratu protiv Ukrajine na strani Rusije aktualna je od prvih dana rusko-ukrajinskog hibridnog sukoba 2014., od ruskog zauzimanja Krima, pa sve do sada, već u uvjetima sveobuhvatne invazije, a popis Srba koji se bore u redovima ruskih jedinica stalno se ažurira.
Srpski dragovoljci ponovno su dospjeli u središte pozornosti početkom ove godine, kada je Dejan “Deki” Berić, koji se svojedobno borio protiv Ukrajine u Donbasu prije nego što je postao glasnogovornik propagande, snimio video poruku govoreći o zlostavljanju koje njegovi sunarodnjaci trpe u ruska vojska.
Njegov je apel različito protumačen, no svima je bilo jasno da ruska kampanja regrutiranja Srba za rat protiv Ukrajine pada u vodu.
Regruteri
Berićev projekt regrutiranja srpskih “dobrovoljaca” za rusku vojsku dobio je veliku pozornost u kolovozu 2022. nakon gostovanja na glavnom ruskom propagandnom kanalu Solovyov Live, gdje je glumio u emisiji “Formula razuma” koju je vodio ruski spin doktor i ideolog invazije Ukrajine, Dmitrij Kulikov. Potom je “Deki” govorio o shemi po kojoj se muškarci s Balkana, prije svega iz Srbije, regrutiraju u redovnu rusku vojsku. Još jedan gost u studiju bio je Davor “Vuk” Savičić, porijeklom iz Bosne i Hercegovine, koji je zapažen u raznim ruskim vojnim formacijama, uključujući i ozloglašenu Wagner grupu.
Napomenuto je da se “dragovoljci” registriraju preko vojnog ureda Krasnogorska (Moskovska oblast), gdje se službeno potpisuje ugovor s ruskim Ministarstvom obrane i podnosi zahtjev za dobivanje ruskog državljanstva. Novaci se upisuju u 106. tulsku diviziju desantno-desantnih snaga, 119. pukovniju ili brigadu ili specijalnu jedinicu Vuk.
Berić je u ovom tandemu predstavljen kao onaj koji rukovodi “prebacivanjem” Srba i državljana iz drugih balkanskih država na ukrajinsko ratište, dok je Savičić predstavljen kratko – kao vojni profesionalac. U prilog tvrdnjama o Wolfovim(vukovim) borbenim vještinama spominje se njegovo sudjelovanje u bitkama kod Kijeva (Hostomel) i Harkiva (sektor Izium), kao i niz njegovih nagrada. Inače, i Berić i Savičić sada su i službeno ruski državljani.
U vrijeme kada je Kulikovljeva emisija snimljena, regrutacija je već bila u tijeku. Francuski projekt Intelligence Online objavio je 22. kolovoza vlastito istraživanje o ruskoj kampanji novačenja na Balkanu, prvenstveno u Srbiji. Prema njihovim podacima, najmanje 500 “dragovoljaca” formalno je prijavljeno na vojnom uredu u Podmoskovlju.
6. listopada izvještaje o priljevu “dobrovoljaca” s Balkana u “regrutni centar” u Krasnogorsku potvrdila je istraga BBC-a. Dok su novinari pripremali reportažu, doznali su da je još jedna grupa od 30 muškaraca iz balkanskih zemalja otputovala u Podmoskovlje kako bi se pridružila Tulskoj diviziji. Prema BBC-u, ukupno 1.000 srpskih državljana trebalo je ući u redove ruskih oružanih snaga. Novinari su tvrdili da je Davor Savičić do jeseni 2023. namjeravao formirati punu srpsku brigadu u okviru 106. divizije. U tom trenutku, međutim, bilo je prijavljeno tek stotinjak ljudi, nakon čega je proces zamrznut pa Savičić nikada nije nastavio dalje. njegov zavjet da će uspostaviti pravu brigadu.
Pritužbe plaćenika
Početkom siječnja srpski vojnici iz 119. pukovnije 106. divizije požalili su se u video-apelu Vladimiru Putinu na nečuvene uvjete službe, tvrdeći da ih u ruskim jedinicama “prime kao narkomane i alkoholičare”, da im ne daju odjeću ili čak i osnovno oružje i streljivo, dok je njihovim bolesnicima i ranjenima uskraćena odgovarajuća liječnička pomoć.
Intervenirao je Dejan Berić koji je snimio apel ruskom predsjedniku u kojem je rekao da se Rusi loše ponašaju prema srpskim vojnicima, nazivajući ih “ciganima” i sugerirajući da su došli pljačkati, a ne boriti se. Prema Berićevim riječima, nakon što je prijava izašla u javnost, vojni policajci su upadali na njihove položaje, pucali u zrak u njihovim zemunicama i tukli nenaoružane borce kundacima. Situacija je postala još pikantnija jer je Berić u svom video apelu nosio majicu s natpisom “Putinov tim”, a sam je u medijima predstavljen kao osoba od povjerenja ruskog predsjednika na predstojećim izborima.
I sami srpski vojnici i njihov “hendler” tražili su premještaj u drugu postrojbu – bataljon Ahmat Ramzana Kadirova. Zahtjev je izazvao salvu sarkastičnih komentara u medijima jer su Srbi nadaleko poznati kao nepokolebljivi branitelji pravoslavne vjere, a njihova želja da se bore rame uz rame s muslimanima protiv većinski pravoslavnih Ukrajinaca očito je u suprotnosti s njihovim dosadašnjim izjavama, postupcima, i načela.
S ništa manje sarkazma mediji na Balkanu objavili su da je Kremlj odbio zahtjev za premještaj i učinio upravo suprotno: rusko ministarstvo obrane zapravo je odlučilo kazniti Srbe koji su se požalili Putinu. Neistomišljenici su raspoređeni u ratna područja gdje su bješnjele najžešće borbe, a tužitelji su pokrenuli istragu koja bi mogla dovesti do kaznenih postupaka… ako Srbi prežive ratni mlin.
Natjecanje za vojnike
Nekoliko je zaključaka koji se mogu izvući iz cijele ove epske priče o poniženim srpskim plaćenicima u redovima ruske vojske.
Moglo bi se, naravno, usredotočiti na unutarnje sukobe između različitih skupina utjecaja unutar obrambeno-sigurnosnog bloka, što je na kraju utjecalo na srpske plaćenike. Također, mogu se analizirati financijski aspekti shema zapošljavanja i onih koji stoje iza njih. Naravno, Beriću, čini se, više nitko neće vjerovati financiranje zapošljavanja. No, ipak, čini se da je uzrok svađe u drugim čimbenicima – prije svega u činjenici da je sama ideja sudjelovanja u neprijateljstvima u Ukrajini sve samo ne popularna u Srbiji.
Pouzdano se može reći da u Srbiji, kao i na Balkanu općenito, ne postoji masovna spremnost među prosječnim građanima da se bore u redovima ruske vojske. Nekoliko desetaka “dobrovoljaca” za koje mediji doznaju najvjerojatnije je sve što su regruteri poput Berića uspjeli namamiti. Nikada nije formirana posebna srpska brigada, pa čak ni puk, prvenstveno zbog nedostatka ljudstva. Znakovito je da je press služba postrojbe, u koju su prvotno (od kolovoza 2023.) pozvani Srbi, puštala vijesti na srpskom jeziku da bi se postupno prešlo na ruski.
Vjerojatno je stanovište koje zastupa Beograd, a to je uvođenje kaznene odgovornosti za sudjelovanje u neprijateljstvima izvan granica zemlje, imalo utjecaja na situaciju. Unatoč tome što kazne nisu bile prestroge, potencijalne izvođače radova plašila je loša kriminalna evidencija. Izlaz im je, prema planu Rusa i njihovih srpskih pomagača, bio da “dobrovoljci” dobiju rusko državljanstvo. Ali ova shema rezultirala je time da su Srbi bili registrirani u ruskoj vojsci kao obični vojnici, bez ikakvih privilegija. Tako su se oni koji su se na kraju domogli Rusije našli u vrtlogu brutalne vertikale ruske vojske i dugogodišnjih “tradicija” koje nikada nisu podrazumijevale poštivanje života vojnika, a još više – uvjeta njihove službe. Svađa oko srpskih “dobrovoljaca” u ruskoj vojsci bila je sasvim predvidljiva, kao i njen ishod.
Drugi, još značajniji čimbenik neuspjeha ruskog projekta zapošljavanja bili su teški konkurentski uvjeti u kojima regruti moraju raditi. Nije tajna da Srbija, kao i region u cjelini, prolazi kroz demografsku krizu. Sukladno tome, vojnomobilizacijski resursi opadaju zajedno sa stopom stanovništva. Danas je sve manje vojno sposobnih i oni više ne traže posao, ali posao traži njih, pa tako i u vojsci.
Srpska vojska danas aktivno privlači vojnike po ugovoru, nudeći im konkurentne naknade i pakete socijalne sigurnosti. S obzirom na bitan faktor da na Balkanu trenutno ne bjesne neprijateljstva, jasno je čiju će ponudu prihvatiti srpski regruti – onu srpske vojske ili ruske.
Tajanstvena srpska dusa
Naravno, govoreći o bilo kakvim odnosima među slavenskim narodima, ne možemo ne spomenuti nematerijalistički pokretač napora pojedinih građana Srbije. Ali i tu je proruska ili rusofilska propaganda zakazala jer u javnosti nema niti jednog jasnog objašnjenja, zašto bi Srbi trebali ginuti kako bi pomogli Rusiji da osvoji Ukrajinu (što je i prirodno, jer zašto bi zapravo?).
Neophodno je napomenuti da čak ni nepokolebljivi proruski političari u Srbiji nikada nisu pozivali na vojnu podršku Rusiji. Prijateljstvo s Moskvom je naizgled u redu, ali pridruživanje njihovom ratu nije. Ovdje je presudan stav predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ne može se označiti kao antiruski aktivista, ali politika njegove vlade je nedvosmislena – građani Srbije nemaju što raditi u redovima ruske vojske na ukrajinskom ratištu. Vučićev stav ponavljaju i druge političke snage u regiji, prije svega Milorad Dodik iz Republike Srpske, koji nikada nije pozivao na slanje “dobrovoljaca” u Rusiju.
Međutim, s obzirom na sadašnji kurs Srbije prema militarizaciji, moglo bi se reći da nevoljkost Beograda da sudjeluje u stranom ratu nije posljedica pacifističkih osjećaja, već prije zbog priprema za turbulentna vremena ovdje na Balkanu. Ali ovo je tema za poseban članak.
