Aktivan rad srpskog rukovodstva u prvoj polovini maja, odmah nakon imenovanja nove Vlade, prilično je impresivan. S jedne strane, jasno je da Beograd nastavlja kampanju protiv usvajanja Rezolucije o Srebrenici i protiv članstva Kosova u Savjetu Evrope. Ali, s druge strane, obim međunarodnih angažmana sugeriše da su u toku neki napredniji planovi Aleksandra Vučića.
Raspored međunarodnih događaja sa učešćem rukovodstva Srbije u prvoj polovini maja bio je zaista bogat i raznovrstan.
• 7-8. maja, kineska delegacija od 400 ljudi na čelu sa predsjednikom Si Đinpingom posjetila je Beograd. Posjeta je rezultirala sporazumom o “zajedničkoj budućnosti” Kine i Srbije, koji su potpisali predsjednik Aleksandar Vučić i predsjednik Si Đinping, i skoro 30 drugih memoranduma i sporazuma.
“Republika Srbija i Narodna Republika Kina prelaze sa strateškog odnosa, na koji smo uspjeli da podignemo naše bilateralne odnose, u zajedničku budućnost naše dvije zemlje. Ovo je najviši oblik saradnje dva naroda”, naglasio je predsjednik Srbije.
• Predsjednik Vučić, predsjednica Skupštine Brnabić, premijer Vučević i više ministara učestvovali su 9. maja na svečanom prijemu povodom Dana Evrope, koji je u Beogradu organizovala Delegacija EU.
Vučić je istakao da je izbor evropskog puta strateška odluka za Srbiju.
• Ministar spoljnih poslova Marko Đurić sastao se 9. maja u Beogradu sa ambasadorom SAD Kristoferom Hilom. Jačanje saradnje sa Sjedinjenim Državama jedan je od prioriteta spoljne politike Srbije, rekao je šef srpske diplomatije.
• Potpredsjednik Vlade Srbije, Aleksandar Vulin, ministri Nenad Popović, Nemanja Starović, Milica Đurđević Stamenkovski i Nikola Selaković učestvovali su 9. maja u proruskom propagandnom maršu „Besmrtni puk“, organizovanom u Beogradu.
Ministarka za porodična pitanja i demografiju Milica Đurđević Stamenkovski istakla je da srpsko-rusko prijateljstvo niko ne može narušiti.
• Ministar inostranih poslova Marko Đurić sastao se 10. maja sa ruskim ambasadorom Aleksandrom Bocan-Harčenkom. Na sastanku je šef Ministarstva spoljnih poslova Srbije upoznao ruskog diplomatu sa spoljnopolitičkim prioritetima nove Vlade, izrazivši nadu da će se odnosi dvije zemlje i dalje razvijati u duhu tradicionalnog prijateljstva, međusobnog poštovanja i strateškog partnerstva.
• Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se 13. maja sa evropskim komesarom za proširenje Oliverom Varheljijem. Vučić je nakon sastanka istakao da će zemlja nastaviti da se priprema za članstvo u EU. Predsjednik Srbije je takođe izrazio nadu da nedosljednost srpske spoljne politike sa politikom EU neće predstavljati prepreku na tom putu.
• Predsjednik Vučić se 13. maja u Beogradu sastao sa prvom damom Ukrajine Olenom Zelenskom i ministrom spoljnih poslova Dmitrom Kulebom.
“Razgovarali smo i dogovorili se o unaprijeđenju bilateralnih odnosa”, rekao je Vučić nakon razgovora sa Kulebom.
Ukrajinski ministar se sastao i sa premijerom Srbije, Milošem Vučevićem, predsjednicom Narodne skupštine, Anom Brnabić, i ministrom spoljnih poslova, Markom Đurićem.
• Predsjednica Skupštine Ana Brnabić razgovarala je 13. maja sa ambasadorom Rusije u Beogradu Aleksandrom Bocan-Harčenkom o mogućim oblicima parlamentarne saradnje dvije zemlje.
• Predsjednik Vučić se 14. maja sastao sa ambasadorom Rusije Aleksandrom Bocan-Harčenkom i izrazio zahvalnost Rusiji na čvrstom stavu u pogledu teritorijalnog integriteta i suvereniteta Srbije.
• Premijer Miloš Vučević primio je 14. maja ambasadora SAD Kristofera Hila, izrazivši uvjerenje da će se uspješna saradnja dvije zemlje nastaviti.
• Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se 15. maja sa podsekretarkom SAD za javnu diplomatiju i javne odnose Elizabet Alen, sa kojom je razgovarao o pitanju jačanja bilateralnih odnosa.
• Premijer Miloš Vučević sastao se 15. maja sa ruskim ambasadorom Aleksandrom Bocanom-Harčenkom kako bi izrazio zahvalnost Rusiji na čvrstom stavu o teritorijalnom integritetu i suverenitetu Srbije.
Ovaj vremenski okvir bi se mogao proširiti na druge datume i događaje, ali navedeni period je najinformativniji. U stvari, ovi sastanci sa stranim liderima i zvaničnicima u potpunosti su odražavali aktuelnu viševektorsku politiku Beograda. Riječ je o tradicionalnom balansiranju između Istoka i Zapada u Srbiji. Međutim, u ovom slučaju, najnoviji međunarodni angažmani Beograda su manifestacija nedvosmislenog i jasnog kursa vlasti Srbije da promoviše svoje trenutne, taktičke interese.
To uključuje
• Blokiranje pristupanja Kosova Savjetu Evrope,
• Protivljenje usvajanju Rezolucije o genocidu u Srebrenici na Generalnoj skupštini UN-a, i
• Stvaranje temelja sigurnosti u to da odbijanje usklađivanja sa evropskim sankcijama protiv Rusije neće zaustaviti evropsku integraciju Srbije.
Tokom posljednjih sastanaka, srpski lideri su o tome govorili nekada direktno, a nekada prikriveno. U nekim slučajevima je i sama činjenica pregovora sa stranim delegacijama bila manifest kao takav – poruka svijetu.
Prije svega, ovo je bila prva posjeta Srbiji visoke ukrajinske delegacije nakon potpune invazije Rusije na Ukrajinu.
U svom programskom govoru prije imenovanja, premijer Miloš Vučević je istakao da Srbija Rusiju i Ukrajinu smatra prijateljskim narodima. Prijem predstavnika Kijeva na najvišem nivou trebalo je da pokaže da to nisu bile samo riječi.
Moguće je da je Beograd uvjeren da će prijateljstvo ili bar uspostavljeni kontakti sa Kijevom i neka humanitarna pomoć Ukrajincima makar djelimično nivelisati optužbe za proruski kurs Srbije, i poslužiti kao „oprost” od moguće „kazne” jer nisu uvedene sankcije Rusiji.
Takođe, Beograd pokušava da ublaži prirodnu ljutnju Moskve zbog takvog angažmana održavajući paralelno niz sastanaka sa ruskim ambasadorom. Sudeći po posljednjim izjavama visokih ruskih zvaničnika, ovo zapravo funkcioniše.
Ipak, obnavljanje kontakata Beograda i Kijeva ima nekoliko dimenzija.
Jasno je da srpske vlasti pokušavaju da pridobiju što više saveznika u svojoj borbi protiv pristupanja Kosova Savjetu Evrope i usvajanja Rezolucije Generalne skupštine UN o Srebrenici.
Prije rata, Ukrajina – koja je takođe dugo pokušavala da balansira između Istoka i Zapada – gotovo sigurno bi stala na stranu Srbije po ovim pitanjima. Sada odluka Kijeva nije toliko očigledna, pa je Beograd morao da preduzme hitne korake da dočeka Ukrajince kako bi barem pokušao da dobije njihovu podršku.
Što se tiče motivacije Kijeva, ona je takođe višeslojna. Posmatrači na Balkanu već su primijetili da je glavni interes kojem Ukrajina teži kupovina oružja. Međutim, ni prva dama ni ministar vanjskih poslova ne mogu se smatrati ključnim pregovaračima o pitanju naoružanja.
Čini se da je ukrajinsko rukovodstvo – baš kao i srpsko – odlučilo da međusobna podrška teritorijalnom integritetu može biti osnova za kontakte, iako ograničene. Humanitarni pravac koji nadgledaju supružnici predsjednika s obje strane idealan je za ovaj cilj.
Međutim, postoji još jedna dimenzija nedavnih međunarodnih angažmana srpskih vlasti – čini se da je Vučić odlučio da svoje iskustvo balansiranja i multivektornosti iskoristi za posredovanje u mirovnim pregovorima. Postoji verzija prema kojoj je srpski lider predložio da Beograd posluži kao platforma za pregovore između Moskve i Kijeva. Ne može se isključiti da bi kineska mirovna inicijativa mogla da uključi taj prijedlog, a o tome bi se moglo razgovarati iza zatvorenih vrata tokom posjete Si Đinpinga.
Međutim, sve su to glasine dok se ne potvrde službeno.
Jedno što se sa stopostotnom sigurnošću može reći – Srbija je u aktuelnoj političkoj sezoni odlučila da postane istaknuti akter ne samo u regionalnoj, već i u globalnoj geopolitičkoj areni. Rezultate ovih napora Vučića i njegovog tima vidjećemo u bliskoj budućnosti, kada dođemo do analize ishoda glasovanja GS UN i SE, i nešto kasnije – kada budemo procjenili uticaj predsjedavanja Mađarske na napredak Srbije u evropskim integracijama.
