Najnovija dešavanja u Hrvatskoj sa sigurnošću se mogu smatrati najozbiljnijom političkom krizom u zemlji u posljednjoj deceniji, od ulaska u Evropsku uniju. Razlog za takvu ocjenu nije samo izuzetno intenzivan sukob vodećih političkih snaga, već i implikacije tekućih političkih razmirica za razvoj Hrvatske. I ne radi se samo o Hrvatskoj – kriza bi mogla pogoditi i EU, NATO, jugoistočnu Evropu, a posebno Zapadni Balkan.
Idemo na izbore!
Kriza je zaživjela kad su se pojavili sporovi između hrvatske vlade i opozicije oko zakonodavnih inicijativa i određenih imenovanja. Radilo se o izradi nacrta zakona za koji su opozicija i mediji tvrdili da će novinarima biti oduzeta mogućnost da istražuju korupciju, kao i o imenovanju glavnog tužioca, kojeg lideri opozicije vide kao nekoga ko je lojalan vladajućoj stranci, Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), i u vezi s organiziranim kriminalom.
Krajem januara, novinari kojima su se pridružili i neki opozicioni političari održali su niz protesta u Zagrebu i Splitu. Sredinom februara održan je protest opozicije na Markovom trgu u Zagrebu. Skup je organizovalo 11 opozicionih snaga predvođenih Socijaldemokratskom partijom (SDP). Manifestacija je održana pod sloganom „Dosta! Idemo na izbore!“ Demonstranti su tražili da se parlament raspušti i održe vanredni izbori u zemlji.
Već početkom marta ideja o što skorijem održavanju izbora naišla je na podršku vladajuće stranke HDZ (lider prema istraživanju javnog mnijenja). Nekoliko dana kasnije, članovi Hrvatskog sabora gotovo jednoglasno su glasali za samoraspuštanje, a predśednik Zoran Milanović je u skladu sa svojim mandatom zakazao izbore za 17. april.
Nakon toga razvila se nezapamćena politička kriza za Hrvatsku.
Predśednikovo iznenađenje
Gotovo odmah po objavljivanju datuma izbora, Milanović je rekao da će se kandidovati kao nezavisni i nestranački kandidat s vodećom opozicionom snagom, Socijaldemokratskom partijom (SDP), uz ostanak u predśedničkoj fotelji. Milanović je obećao da će podnijeti ostavku kad njegova politička snaga pobijedi na izborima, formira koaliciju i imenuje vladu koju planira da vodi.
Predśednikova izjava iznenadila je i neke SDP-ovce, a kamoli druge stranke i prośečne građane, izazvavši snažnu buru na hrvatskoj političkoj sceni.
Na Milanovićeve planove o učešću na parlamentarnim izborima, blic odgovor dao je Ustavni sud, koji je presudio da predśednik ne smije učestvovati u političkom djelovanju nijedne političke stranke tokom obavljanja predśedničke dužnosti. Time se isključuje svaka mogućnost da predśednik bude kandidat na parlamentarnim izborima ili da bude kandidat za premijera, objasnio je Ustavni sud. Ako se predśednik, dok je na toj funkciji, kandiduje na izborima za Hrvatski sabor ili se javno pojavi kao budući kandidat za mjesto premijera, odmah mora podnijeti ostavku. U tom slučaju dužnost privremenog predśednika preuzima predśednik Hrvatskog sabora, naglasio je Ustavni sud.
Međutim, ta odluka nije stala na kraj ovoj više nego neobičnoj situaciji.
Zoran Milanović nije podnio ostavku, a iako se neće kandidovati, ipak namjerava da učestvuje u predizbornoj kampanji… neformalno.
„Rijeke pravde“
Kako ne bi prekršio Ustav i kako bi ispunio odluku Ustavnog suda, SDP neće direktno uključivati Milanovića na svoju stranačku listu, već će voditi kampanju u kojoj će prisustvo predśednika i dalje biti, u najmanju ruku, očigledno.
Lider SDP-a Peđa Grbin je 21. marta, nakon sastanka rukovodećih tijela stranke, rekao da će opozicioni blok koji se vrti oko Socijaldemokratske partije nositi naziv „Rijeka pravde“. Aluzija na kultnu pjesmu zagrebačkog benda Film s njihovog albuma iz 1985. godine, ujedno je direktan citat Milanovićeve izjave nakon presude Ustavnog suda. „Rijeke pravde dolaze!“ napisao je na Fejsbuku.
“Rijeka pravde” je na putu pobjede, i Z…, ne možemo to reći, na putu je pobjede», rekao je Grbin, što je izazvalo dodatnu zabunu među posmatračima korišćenjem kontroverznog slova Z, koje se nakon ruske invazije na Ukrajinu doživljava kao simbol ruske agresije.
Povećanje javne podrške
Treba napomenuti da su kampanju Milanović/SDP fino osmislili profesionalni spin doktori. Svi koraci koje preduzima predśednik i stranka na koju se oslanja bili su unaprijed sračunati, o čemu svjedoči činjenica da se javni rejting Socijaldemokratske partije nije urušio u pozadini svih kontradiktornih izjava i koraka. U stvari, situacija je bila sasvim suprotna. Njegovu popularnost nije omelo ni istupanje iz zajedničke koalicije sa SDP-om još tri opozicione stranke – Fokusa, IDS-a i Radničke fronte.
Prema anketi HRejtinga, sprovedenoj od 16. do 19. marta, koja je obuhvatila 1.000 ispitanika, lideri javnih istraživanja su vladajući HDZ (27,7%) i SDP (21,6%, koji su za samo tri dana zabilježili rast od 9%).
Prema istraživanju Ipsosa, kojim je 17. marta obuhvaćeno 604 građana, HDZ ima podršku od 27,3%, a SDP 22,6%. Od onih koji će glasati, 32 posto želi Zorana Milanovića za premijera, a gotovo isto toliko, 30 posto, spremno je glasati za aktualnog šefa vlade Andreja Plenkovića. Milanovićeva prednost je u okviru statističke greške (4%). Ali generalno raspoloženje je jasno – veliki dio hrvatskih birača ne osuđuje posljednje predśednikove izjave i postupke, već ih podržava. Dakle, postoje šanse da tim Milanović/SDP dođe na vlast agresivnom kampanjom i koalicijom s drugim opozicionim strankama nakon izbora.
Promjena prioriteta
Na pitanje „Zašto se to dogodilo?“ mora se odgovoriti prvo napomenom da je Hrvatska danas postigla ciljeve koji su se smatrali prioritetom zemlje još od borbe za nezavisnost. Nacija je pobijedila agresora, povratila okupirane teritorije, postala članica NATO-a i EU, ušla u Šengen i eurozone. Sad je fokus javnosti usmjeren na manje opsežne i ambiciozne zadatke čije bi rješavanje trebalo doprinijeti društveno-ekonomskom razvoju, ali što je najvažnije, odmah poboljšati život Hrvata.
Na tom putu pobjedničku ruku nemaju političke snage koje se bave rutinskim poslovima, već one koje su spremne da pokažu sjajan rezultat ovđe i sada. Nijesu oni koji komplikovano govore o odgovornosti i budućnosti, već oni koji glasno predlažu jednostavne korake koji će navodno dati trenutne rezultate. Klasični populizam kakav je…
Čak i borba protiv korupcije postaje, prije svega, djelotvoran alat za premlaćivanje političkih protivnika, a ne sredstvo za uspostavljanje pravde.
Naravno, HDZ-ovo djelovanje nije besprijekorno. Ali u ovom načinu predizborne kampanje, koji su predložili Milanović i SDP, jednostavno ne može biti kvalitetne sadržajne rasprave o postignućima i greškama, bez obzira na format.
Aktuelni predśednik Hrvatske, uz pomoć hrabrih političkih tehnika i glasnih izjava, uspio je vrlo brzo postati glavni nosilac predizborne kampanje i postaviti njenu glavnu agendu. To su korumpirana vlast, neželjene migracije, potreba za pragmatičnijim („sebičnim“) odnosima sa EU (pogotovo kad su u pitanju evropski fondovi) i što je moguće više udaljavanje od rata u Ukrajini. Treba napomenuti da je Milanović, odgovarajući na pitanje o situaciji u Ukrajini 21. marta, naveo da je to rat između Rusije i Amerike, koji se vodi preko posrednika. Naglasio je i da Hrvatska treba da se odmakne od Ukrajine.
Tramp, Orban, Dodik… Milanović
Domaći posmatrači Milanovića nazivaju „hrvatskim Trampom“, odnosno „Orbanom“, a sadašnje političko lice neformalnog lidera SDP-a zaista ima mnoge karakteristike pomenutih političara. U uslovima kad je Socijaldemokratska partija pristala na Milanovićevo vođstvo, može se predviđeti da će i politički stav SDP-a po ovim pitanjima postati sličan „Trampovom“ ili „Orbanovom“.
Drugi Milanovićevi kontroverzni stavovi tiču se Bosne i Hercegovine, a gotovo su identični stavu lidera bosanskih Srba, predśednika Republike Srpske Milorada Dodika, samo podrazumijevajući hrvatski vektor umjesto srpskog. (Nije ni čudo da se dva političara sastaju s vremena na vrijeme u neformalnom okruženju).
Milanović sadašnji politički sistem BiH naziva „kolonijalnim“ i ne priznaje ovlasti visokog predstavnika međunarodne zajednice, što je praktično kopija Dodikovih teza i njegovih ruskih „prijatelja“. Zaštitu prava Hrvata u Bosni i Hercegovini (pravo izbora hrvatskog predstavnika u Predśedništvo Bosne i Hercegovine), Milanović je već najavio kao svoj prioritet, napominjući da se „Plenković nije usudio, ali ja ću odmah.” (Treba napomenuti da je i HDZ pedalirao temu, ali bez ikakvog radikalizma).
Tramp, Orban, Dodik… A sada se na listu može dodati i Milanovićevo ime, ako planovi njegovog tima zažive.
Postavlja se logično pitanje ima li ruskog traga u nedavnim dešavanjima u Hrvatskoj? Stručnjaci o tome šute, ali u isto vrijeme nema sumnje da će Hrvatska, predvođena Milanovićem i/ili njegovim političkim timom, promijeniti kurs zemlje ka proruskom. A te će se promjene ticati politike Zagreba prema Bosni i Hercegovini, stava o pomoći Ukrajini i ponašanja u EU i NATO-u. Kao što vidimo, to nimalo ne plaši hrvatske birače.
