Od početka 2026. godine države članice Europske unije i institucije EU aktivno raspravljaju o mogućim promjenama u procesu pristupanja bloku, s obzirom na trenutne geopolitičke izazove, sporove unutar EU i stagnaciju procesa proširenja.
S jedne strane, iskustvo „Orbánove“ Mađarske prisiljava Europsku uniju da strože tretira kandidatke za pristup, jer, prema riječima europske povjerenice za proširenje Marte Kos, EU ne treba nove „trojanske konje“. „Potreban nam je zaštitni mehanizam koji bi spriječio nazadovanje“, izjavila je Kos u veljači, dodajući da „sljedeći ugovori o pristupanju trebaju sadržavati jače zaštitne mjere od nazadovanja od obveza preuzetih tijekom pregovora o pristupanju“.
S druge strane, produljena, 13-godišnja stanka u procesu proširenja i rast antieuropskog raspoloženja u zemljama koje su godinama, ili čak desetljećima, ostale u statusu kandidata bez jasnih vremenskih okvira za pristupanje, potiče Bruxelles da traži načine izlaska iz ove stagnacije.
Pravi početak europskih integracija Ukrajine također je pokrenuo dodatna pitanja.
U tom kontekstu pojavile su se inicijative takozvanog „djelomičnog“ pristupanja EU, koje su imale za cilj deblokiranje procesa proširenja, a istovremeno stvaranje svojevrsne garancije od nepoštivanja obveza novih članica u vezi s demokratizacijom i reformama.
Inicijativa Vučić-Rama
Njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) objavio je 28. veljače zajednički članak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Albanije Edija Rame pod naslovom „Realan put u Europsku uniju“. Vučić i Rama predložili su novi pristup pristupanju novih članica EU, nazvavši ga „faznim procesom pristupanja“.
Čelnici dviju zemalja zalagali su se za davanje državama kandidatima pristup jedinstvenom tržištu EU i Schengenskom prostoru bez punopravnog političkog članstva u bloku. Takav „fazni“ pristup ne bi davao pravo veta na odluke EU (nakon demarša Orbánovih vlasti, ovo je pitanje vrlo osjetljivo za Europsku uniju), ne bi podrazumijevao imenovanje europskih povjerenika niti izbor zastupnika u Europskom parlamentu iz takvih „djelomičnih“ članica bloka.
Kao objašnjenje za potrebu uvođenja takvog suženog, ali bržeg pristupa pristupanju, Vučić i Rama su naveli pad razine podrške europskim integracijama među stanovništvom država Zapadnog Balkana: „ljudi trebaju vidjeti da je proces vjerodostojan i da je članstvo dostižno u razumnom roku.“ Osim toga, prema njihovom mišljenju, predloženo rješenje „ublažit će zabrinutost onih država članica koje oklijevaju sa širim proširenjem“. Ubrzana integracija zemalja kandidatkinja u Jedinstveno tržište EU i Schengenski prostor može „ojačati ekonomski i politički položaj EU“, „bez opterećivanja institucionalnog okvira za donošenje odluka u EU“, tvrdili su čelnici Albanije i Srbije.
Ideja Vučića i Rame primljena je s priličnim skepticizmom i u regiji i u Bruxellesu. Čuli su se pojedinačni glasovi podrške inicijativi, ali čelnici Albanije i Srbije nisu uspjeli ujediniti Zapadni Balkan oko inicijative postupnog pristupanja.
Kritički glasovi
Kao što se i očekivalo, ideja o „postupnom“ članstvu kritički je primljena u Crnoj Gori — zemlji koja planira postati punopravna članica EU za dvije godine. Ministrica europskih poslova Crne Gore, Maida Gorčević, izjavila je: „Naš cilj je jasan: punopravno članstvo, ravnopravno sa svim sadašnjim državama članicama. Vjerujemo da je takav pristup najbolji i za crnogorsko društvo i gospodarstvo, te za samu Europsku uniju, jer samo potpuno pripremljene države mogu dodatno ojačati europski projekt.“
Najoštriji kritičari zajedničkog stava Vučića i Rame pokazali su se albanska oporba i vlasti Kosova.
U Albaniji je oporbena Demokratska stranka (Partia Demokratike e Shqipërisë) ocijenila inicijativu premijera Rame kao onu koja „proturječi rezolucijama koje je prethodno usvojio albanski parlament u vezi s punopravnim članstvom u Europskoj uniji“, te je zatražila objašnjenja od šefa vlade. U službenoj izjavi stranke također se „izražava zabrinutost zbog utjecaja koji ovaj pristup može imati na proces integracije i na strateške interese Albanije i Kosova“.
U Prištini, potpredsjednica vlade i ministrica pravosuđa Donika Gërvalla izjavila je da „građani Kosova neće oprostiti premijeru Rami ovaj članak“. Po njezinom mišljenju, „problem… nije zašto su Rama i Vučić napisali zajednički članak, već što se predlaže zajednički pristup Srbije i Albanije Europskoj uniji, bez ikakvog spomena o stavu Srbije prema Zapadu, Rusiji, Kini, Venezueli, Iranu i globalnim silama koje u svakom pogledu proturječe našim odlukama u vezi s EU i NATO-om, kao i odlukama Albanije.“
Za stručnjake, inicijativa Vučića i Rame pokazala je nespremnost da se uvedu strukturne promjene u političke sustave, osiguraju demokratske transformacije, vladavina prava te prevlada korupcija i organizirani kriminal. „Djelomično članstvo“ pružilo bi Beogradu i Tirani ekonomske i, donekle, društvene koristi članstva u EU, ali bi provedbu daljnjih reformi i demokratizacije učinilo manje relevantnom i manje hitnom. U slučaju Srbije, „djelomični pristup“ bez političke komponente također bi potisnuo u drugi plan potrebu usklađivanja vanjske politike s vanjskom politikom EU, što znači nastavak održavanja dobrih odnosa s Moskvom, te bi zapravo s dnevnog reda uklonio obveznu normalizaciju odnosa s Prištinom.
Prema mišljenju stručnjaka, dok model koji predlažu Vučić i Rama doista može postati stvarni mehanizam za postupni pristup EU za Albaniju, s postupnim stjecanjem pogodnosti europske integracije čak i prije stjecanja statusa punopravne članice bloka, prva faza za Srbiju, djelomični pristup bez političke integracije, ali s pristupom Jedinstvenom tržištu EU i Schengenu, može se pokazati kao konačna točka na putu europskih integracija. Ne može se isključiti da je upravo to Vučić imao na umu kada je pripremao članak za objavu u njemačkim novinama.
Prijedlog za Ukrajinu
Ne može se reći da ideja postupnog ili djelomičnog pristupanja nema pristaša u Europskoj uniji. Međutim, u ovom trenutku EU raspravlja o inicijativi suprotnog sadržaja: umjesto stvarne ekonomske integracije bez političke komponente, kao u projektu Vučića i Rame – dodjela privremenog statusa koji će djelovati do punopravnog članstva i neće pružati ni pravo glasa ni pristup zajedničkom proračunu EU, već ima isključivo „simboličko“ značenje. Nedavno je, putem objave u Financial Timesu, postalo poznato o postojanju takvog prijedloga Francuske i Njemačke za Ukrajinu.
Nakon summita šefova država i vlada EU u Nikoziji, 24. travnja je njemački kancelar Friedrich Merz objasnio da se radi o postupnom uključivanju Ukrajine u određena područja politike ovisno o stanju reformi. Na primjer, moguće sudjelovanje predsjednika Ukrajine na sastancima Europskog vijeća bez prava glasa. „Važno je da ovo približavanje također ubrza pregovore o pristupanju i postane most prema budućem punopravnom članstvu“, naglasio je njemački kancelar.
Provedba ovog prijedloga postala bi zamjena za ubrzano pristupanje Ukrajine EU, što Kijev traži. No, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski već je izjavio da njegova zemlja „ne treba simbolično članstvo u EU“.
Zaključci
Rasprava o reformi politike proširenja Europske unije 2026. godine pokazuje duboku kontradikciju između potrebe EU-a da zaštiti vlastiti institucionalni integritet i nužnosti vraćanja povjerenja zemalja kandidatkinja u proces pristupanja na Zapadnom Balkanu, te slanja pozitivnog signala Ukrajincima.
Inicijativa „postupnog“ pristupanja koju su predložili čelnici Srbije i Albanije postala je jedan od simptoma ove krize: odražava umor regije od neizvjesnosti, ali istovremeno otkriva rizike „djelomičnog“ članstva, što može smanjiti poticaje za reforme i stvoriti nove političke neravnoteže unutar EU-a.
Kritike Crne Gore, Kosova i albanske oporbe pokazuju da predloženi model ne može postati univerzalno rješenje za regiju. On radije naglašava različite političke putanje država Zapadnog Balkana i njihove sukobljene interese. Za Srbiju, „djelomično pristupanje“ može postati prikladan mehanizam za izbjegavanje ključnih političkih obveza, dok za Albaniju – potencijalni instrument za ubrzanje integracije i gospodarskog razvoja.
Prijedlog Francuske i Njemačke o „simboličkom“ statusu Ukrajine varijanta je odgovora na još jedan složeni zadatak EU-a, koji leži u želji da se pronađe kompromis između geopolitičke nužnosti integracije Ukrajine i nespremnosti da se ponove pogreške prošlih proširenja. Istovremeno, reakcija Kijeva pokazuje da je za Ukrajinu prihvatljiv samo punopravni, a ne nominalni put do članstva.
U konačnici, rasprave o različitim modelima djelomične ili postupne integracije pokazuju da je EU u fazi preispitivanja svoje strategije proširenja. Sposobnost Europske unije da pronađe optimalnu ravnotežu između strogih standarda i političke svrsishodnosti, između potrebe za osiguranjem jedinstva bloka i povećanjem njegovog utjecaja, odredit će ne samo put europskih integracija Zapadnog Balkana, Ukrajine i drugih zemalja kandidatkinja, već i političku budućnost EU-a i cijelog kontinenta.
Analitička grupa CWBS-a
