Od početka 2026. godine, države članice Europske unije i institucije EU aktivno raspravljaju o mogućim promjenama u procesu pristupanja bloku, s obzirom na trenutne geopolitičke izazove, sporove unutar EU i stagnaciju procesa proširenja.
S jedne strane, iskustvo „Orbanove“ Mađarske prisiljava Europsku uniju da strožije tretira kandidate za pridruživanje, jer, prema riječima europske komesarke za proširenje Marte Kos, EU ne trebaju novi „trojanski konji“. „Potreban nam je zaštitni mehanizam od nazadovanja“, izjavila je Kos u februaru, dodajući da „naredni ugovori o pristupanju treba da sadrže strožije zaštitne mjere od nazadovanja u vezi s obavezama preuzetim tokom pregovora o pristupanju“.
S druge strane, produžena, 13-godišnja pauza u procesu proširenja i rast antieuropskog raspoloženja u zemljama koje su godinama, ili čak desetljećima, ostale u statusu kandidata bez jasnih vremenskih okvira za pristupanje, potiče Brisel da traži načine za izlazak iz ove stagnacije.
Pravi početak europskih integracija Ukrajine također je pokrenuo dodatna pitanja.
U tom kontekstu, pojavile su se inicijative takozvanog „djelimičnog“ pristupanja EU, koje su imale za cilj deblokiranje procesa proširenja, istovremeno stvarajući svojevrsno osiguranje od nepoštivanja obaveza novih članica u vezi s demokratizacijom i reformama.
Inicijativa Vučić-Rama
Njemački list Frankfurter Algemajne Cajtung objavio je 28. februara zajednički članak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Albanije Edija Rame pod naslovom „Realan put ka Europskoj uniji“. Vučić i Rama predložili su novi pristup pridruživanja novih članica EU, nazivajući ga „faznim procesom pristupanja“.
Lideri dvije zemlje zalagali su se za davanje državama kandidatima pristup Jedinstvenom tržištu EU i Šengenskom prostoru bez punopravnog političkog članstva u bloku. Takav „fazni“ pristup ne bi davao pravo veta na odluke EU (nakon demarša Orbanovih vlasti, ovo pitanje je vrlo osjetljivo za Europsku uniju), ne bi podrazumijevao imenovanje europskih komesara ili izbor članova Europskog parlamenta iz takvih „djelimičnih“ članica bloka.
Kao objašnjenje za potrebu uvođenja tako suženog, ali bržeg pristupa pristupanju, Vučić i Rama su naveli pad nivoa podrške europskim integracijama među stanovništvom država Zapadnog Balkana: „ljudi trebaju vidjeti da je proces kredibilan i da je članstvo dostižno u razumnom roku.“ Osim toga, po njihovom mišljenju, predloženo rješenje „će ublažiti zabrinutost onih država članica koje oklijevaju oko šireg proširenja“. Ubrzana integracija zemalja kandidata u Jedinstveno tržište EU i Šengenski prostor može „ojačati ekonomski i politički položaj EU“, „bez opterećenja arhitekture donošenja odluka EU“, tvrdili su lideri Albanije i Srbije.
Ideja Vučića i Rame primljena je sa znatnim skepticizmom i u regiji i u Briselu. Čuli su se pojedinačni glasovi podrške inicijativi, ali lideri Albanije i Srbije nisu uspjeli ujediniti Zapadni Balkan oko inicijative za fazno pristupanje.
Kritički glasovi
Kao što se i očekivalo, ideja o „faznom“ članstvu primljena je kritički u Crnoj Gori — zemlji koja planira postati punopravna članica EU za dvije godine. Ministrica europskih poslova Crne Gore, Maida Gorčević, izjavila je: „Naš cilj je jasan: punopravno članstvo, ravnopravno sa svima sadašnjim državama članicama. Vjerujemo da je takav pristup najbolji i za crnogorsko društvo i ekonomiju, i za samu Europsku uniju, jer samo potpuno pripremljene države mogu dodatno ojačati europski projekat.“
Kao najoštriji kritičari zajedničkog stava Vučića i Rame pokazali su se albanska opozicija i vlasti Kosova.
U Albaniji, opoziciona Demokratska partija ocijenila je inicijativu premijera Rame kao onu koja se „suprotstavlja rezolucijama koje je prethodno usvojio albanski parlament u vezi sa punopravnim članstvom u Europskoj uniji“, te je zatražila objašnjenja od šefa vlade. U zvaničnom saopćenju stranke također se „izražava zabrinutost zbog uticaja koji ovaj pristup može imati na proces integracije i na strateške interese Albanije i Kosova“.
U Prištini, zamjenica premijera i ministrica pravde Donika Gervala Švarc izjavila je da „građani Kosova neće oprostiti premijeru Rami ovaj članak“. Po njenom mišljenju, „problem… nije zašto su Rama i Vučić napisali zajednički članak, već što se predlaže zajednički pristup Srbije i Albanije Europskoj uniji, bez ikakvog spominjanja stava Srbije prema Zapadu, Rusiji, Kini, Venecueli, Iranu i globalnim silama koje u svakom pogledu protivreče našim odlukama u vezi s EU i NATO-om, kao i odlukama Albanije.“
Za stručnjake, inicijativa Vučića i Rame pokazala je nespremnost da se uvedu strukturne promjene u političke sisteme, da se osiguraju demokratske transformacije, vladavina prava i da se prevaziđe korupcija i organizovani kriminal. „Djelimično članstvo“ bi Beogradu i Tirani pružilo ekonomske i, donekle, društvene koristi od članstva u EU, ali bi učinilo sprovođenje daljih reformi i demokratizacije manje relevantnim i manje hitnim. U slučaju Srbije, „djelimično pristupanje“ bez političke komponente bi također potisnulo u drugi plan potrebu usklađivanja njene vanjske politike sa vanjskom politikom EU, što znači nastavak održavanja dobrih odnosa s Moskvom, i zapravo bi uklonilo s dnevnog reda obaveznu normalizaciju odnosa s Prištinom.
Prema mišljenju stručnjaka, dok model koji predlažu Vučić i Rama zaista može postati stvarni mehanizam za postepeno pristupanje EU za Albaniju, uz fazno sticanje koristi od europskih integracija čak i prije sticanja statusa punopravne članice bloka, prva faza za Srbiju, djelimično pristupanje bez političke integracije, ali s pristupom Jedinstvenom tržištu EU i Šengenu, može se pokazati kao konačna tačka na putu europskih integracija. Ne može se isključiti da je upravo to Vučić imao na umu kada je pripremao članak za objavljivanje u njemačkim novinama.
Prijedlog za Ukrajinu
Ne može se reći da ideja o faznom ili djelimičnom pristupanju nema pristalica u Europskoj uniji. Međutim, u ovom trenutku, EU razmatra inicijativu suprotnog sadržaja: umjesto stvarne ekonomske integracije bez političke komponente, kao u projektu Vučića i Rame – dodjeljivanje privremenog statusa koji će važiti do punopravnog članstva i neće pružati ni pravo glasa ni pristup zajedničkom budžetu EU, već će imati isključivo „simboličko“ značenje. Nedavno je, putem objave u Fajnanšl Tajmsu, postalo poznato da postoji takav prijedlog Francuske i Njemačke za Ukrajinu.
Nakon samita šefova država i vlada EU u Nikoziji, 24. aprila je njemački kancelar Fridrih Merz objasnio da se radi o postepenom uključivanju Ukrajine u određena područja politike u zavisnosti od stanja reformi. Na primjer, moguće učešće predsjednika Ukrajine na sastancima Europskog vijeća bez prava glasa. „Važno je da ovo približavanje također ubrza pregovore o pristupanju i postane most ka budućem punopravnom članstvu“, naglasio je njemački kancelar.
Provedba ovog prijedloga postala bi zamjena za ubrzano pristupanje Ukrajine EU, čemu Kijev teži. Međutim, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski već je izjavio da njegovoj zemlji „ne treba simbolično članstvo u EU“.
Zaključci
Diskusija o reformi politike proširenja Europske unije 2026. godine pokazuje duboku kontradikciju između potrebe EU da zaštiti vlastiti institucionalni integritet i neophodnosti da se obnovi povjerenje zemalja kandidata u proces pristupanja na Zapadnom Balkanu i da se pošalje pozitivan signal Ukrajincima.
Inicijativa „faznog“ pristupanja koju su predložili lideri Srbije i Albanije postala je jedan od simptoma ove krize: ona odražava umor regije od neizvjesnosti, ali istovremeno otkriva rizike „djelimičnog“ članstva, što može smanjiti podsticaje za reforme i stvoriti nove političke neravnoteže unutar EU.
Kritike Crne Gore, Kosova i albanske opozicije pokazuju da predloženi model ne može postati univerzalno rješenje za regiju. On radije naglašava različite političke putanje država Zapadnog Balkana i njihove suprotstavljene interese. Za Srbiju, „djelimično pristupanje“ može postati pogodan mehanizam za izbjegavanje ključnih političkih obaveza, dok za Albaniju – potencijalni instrument za ubrzanje integracije i ekonomskog razvoja.
Prijedlog Francuske i Njemačke u vezi sa „simboličkim“ statusom za Ukrajinu je varijanta odgovora na još jedan složen zadatak za EU, koji leži u želji da se pronađe kompromis između geopolitičke nužnosti integracije Ukrajine i nespremnosti da se ponove greške iz prošlih proširenja. Istovremeno, reakcija Kijeva pokazuje da je za Ukrajinu prihvatljiv samo punopravni, a ne nominalni put ka članstvu.
U konačnici, debate o različitim modelima djelimične ili fazne integracije pokazuju da se EU nalazi u fazi preispitivanja svoje strategije proširenja. Sposobnost Europske unije da pronađe optimalnu ravnotežu između strogih standarda i političke svrsishodnosti, između potrebe da se osigura jedinstvo bloka i poveća njegov uticaj, odredit će ne samo put europskih integracija Zapadnog Balkana, Ukrajine i drugih zemalja kandidata, već i političku budućnost EU i cijelog kontinenta.
Analitička grupa CWBS-a
