Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Kristijan Šmit, bio je prisiljen neočekivano napustiti svoju funkciju nakon pet godina upravljanja kriznim situacijama – u uslovima u kojima su njegove aktivnosti često bile blokirane od strane dvije stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a: Rusije i Kine. Za razliku od njegovih prethodnika, Šmita Vijeće sigurnosti UN-a nikada nije odobrilo na toj poziciji, što je omogućilo ruskim i kineskim diplomatama, kao i rukovodstvu Republike Srpske, da ne priznaju njegov autoritet i da dovode u pitanje legitimnost visokog predstavnika – iako njegove odluke nisu mogli ignorisati. Šmit, s kojim je rukovodstvo Republike Srpske odbilo da sarađuje, osigurao je ostavku proruskog Milorada Dodika na mjesto predsjednika ovog dijela Bosne i zabranio mu političko djelovanje na šest godina. Sud koji je donio ovu presudu zasnovao ju je upravo na činjenici da je Dodik ignorisao odluke visokog predstavnika.
Šmitovo krizno upravljanje još jednom je poslužilo kao podsjetnik na hronične nedostatke Dejtonskog sporazuma, koji je, s jedne strane, očuvao teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, ali s druge strane, nije uspio da omogući da efikasno funkcioniše kao suverena država. Već samo stvaranje države unutar države u obliku Republike Srpske, i njena koegzistencija sa Federacijom Bosne i Hercegovine – muslimansko-hrvatskim entitetom, koji je također država unutar države, ali je bliže povezan sa centralnim vlastima – od početka je ukazivalo na nefunkcionalnost sistema upravljanja zemljom. Ako se tome doda težnja hrvatskog stanovništva da ima svoju zasebnu instituciju, situacija postaje još komplikovanija. U ovim uslovima, Visoki predstavnik je trebao djelovati kao arbitar između stranaka. A kako može raspetljati ove čvorove kada se njegova misija otvoreno ignoriše u Republici Srpskoj?
Možda je Šmit mogao nastaviti odolijevati pritiscima Rusije i Kine – posebno s obzirom na to da Kina ne učestvuje direktno u rješavanju bosanskih pitanja, dok Rusija, uprkos tome što je formalno dio Vijeća za implementaciju mira, koje postoji radi nadgledanja provedbe Dejtonskog sporazuma, odavno nije pozvana na njegove sastanke. Međutim, svim poteškoćama s kojima se suočavao njemački diplomata dodan je još jedan problem – onaj koji sada oblikuje promjene u globalnoj politici: Tramp.
U Sarajevu se vjeruje da je upravo protivljenje nove američke administracije potezima visokog predstavnika ono što ga je prisililo da prijevremeno prekine svoje aktivnosti. Međutim, Vašington to posebno ne krije. Tokom rasprave u Vijeću sigurnosti UN-a o Šmitovom izvještaju o aktuelnim događajima u Bosni, zamjenica američkog predstavnika pri Ujedinjenim nacijama Tami Brus naglasila je da Sjedinjene Države nikada nisu smatrale poziciju visokog predstavnika institucijom koja bi trebala postojati dugo vremena, te da bi Šmitov nasljednik trebao imati mnogo ograničeniji mandat i prenijeti dio ovlasti na lokalne lidere. Šta je ovo, ako ne prikrivena kritika Šmitovih postupaka?
Bosanski mediji su već imenovali nasljednika visokog predstavnika – prema njihovom pisanju, to je italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi, koji je prethodno bio ambasador svoje zemlje u Rusiji i Srbiji. Ako do takvog imenovanja zaista dođe, Bosna će dobiti visokog predstavnika s ozbiljnim kontaktima u Moskvi i Beogradu, sposobnog da obnovi odnose s bosanskim Srbima – prije svega, naravno, s Miloradom Dodikom. I Dodik će, naravno, to iskoristiti: da ospori prethodne sudske odluke, Šmitovu politiku i sebi omogući brzi povratak na visoku funkciju u bosanskoj politici. Bivšem lideru Republike Srpske potreban je ovaj povratak kako bi doveo u pitanje samo postojanje Bosne u njenim sadašnjim granicama. A slabost institucije visokog predstavnika i izostanak međunarodnog interesa za vršenje pritiska na one koji žele ponovo raskomadati Bosnu samo će olakšati Dodikove napore.
A čak i ako Dodik i njegove pristalice ne uspiju – to i dalje ne sklanja glavno pitanje s dnevnog reda: kako će „dejtonska“ Bosna nastaviti postojati i funkcionirati kada je sam dejtonski model pretrpio očigledan poraz i koriste ga isključivo oni koji su zainteresirani za nestanak bosanske države – da bi ubrzali taj proces? I koliko dugo će europski susjedi Bosne i Turska moći tolerisati postojanje crne rupe na europskom kontinentu?
Vitaly Portnikov. Ukrainian journalist, political commentator, author and opinion-maker.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
