U Crnoj Gori je Samit EU-Zapadni Balkan u Tivtu ocijenjen kao nesumnjivo uspješan, ne samo s političkog stajališta, već i u smislu dokazane sposobnosti suočavanja s hibridnim prijetnjama. Iako se na sastanku u Crnoj Gori raspravljalo o cijelom nizu pitanja važnih za proširenje EU-a i europske integracije regije, kontroverzni čarter let s Vučićevim pristašama zasjenio je važne političke rasprave.
„Leteći Ćacilend“
Crnogorska policija je 3. lipnja 2026. zadržala čarter let iz Beograda na pisti zračne luke Tivat. U zrakoplovu je bilo oko 90 državljana Srbije. Niti jedan od njih nije napustio zračnu luku.
Prema crnogorskim medijima, ravnateljstvo policije i Agencija za nacionalnu sigurnost Crne Gore (ANB) djelovale su na temelju informacija prethodno primljenih od francuske obavještajne službe – Glavne uprave za vanjsku sigurnost (DGSE), čiji su službenici stigli u Crnu Goru nekoliko dana ranije kako bi pripremili posjet francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.
Nakon provjere, ANB je zabranio ulazak u zemlju za 87 muškaraca. Svi su vraćeni u Beograd istim letom – nakon nekoliko sati kašnjenja, zrakoplov Air Serbia poletio je s piste zračne luke Tivat.
Ono što je pronađeno kod pritvorenih osoba mnogo je govorilo o prirodi putovanja. Među putnicima pronađena je komunikacijska oprema, brodska radio stanica i transparenti s natpisom „Srbija pobjeđuje“ – simbolika neraskidivo povezana s Vučićem i njegovom Srpskom naprednom strankom (SNS). Među pritvorenima su i poznati aktivisti SNS-a koji su u Srbiji optuženi za napad na studentske demonstrante. Riječ je o ljudima koje je stranka godinama angažirala za sudjelovanje u skupovima, čuvanje stranačkih prostorija i organiziranje događaja podrške vlastima. Neki od pritvorenih sudjelovali su u „brojnim javnim okupljanjima visokog rizika“. Neki od putnika na čarter letu imali su kaznenе dosijee.
Političar iz Novog Sada, Miran Pogačar, zatražio je od Air Serbia informacije o tome tko je organizirao i platio let za Tivat. Iako nije dobio odgovor, novinari iz Crne Gore obavijestili su ga da je u pitanju tvrtka „Happy Travel“ iz Bosne i Hercegovine, sa sjedištem u Bijeljini (Republika Srpska, Bosna i Hercegovina). „Maja Antić, vlasnica ove agencije, šuti i ne želi reći tko je angažirao ovu putničku agenciju za ‘Leteći Ćacilend’„, rekao je.
Dok je bio u Tivtu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je čarter let iz Beograda organizirao netko iz njegove pratnje koji mu je želio učiniti boravak u Crnoj Gori ugodnijim. Potvrdio je da je skupina njegovih pristaša namjeravala letjeti u Crnu Goru, ali je negirao da predstavljaju sigurnosnu prijetnju. Prema njegovim riječima, od 87 ljudi vraćenih u Srbiju, „pet je prolazilo kroz krivično-pravnu evidenciju, što je manje od prosјeka u bilo kojem vozu, u bilo kojem autobusu“. Vučić je tvrdnje o prijetnji destabilizacije nazvao apsurdnim, istovremeno priznajući da je organiziranje leta bila „velika politička pogreška“.
Što je to bilo?
Što se pratnja predsjednika Srbije nadala postići organiziranjem „tivatskog angažmana“?
Na temelju javnih izjava može se zaključiti da je glavna svrha skupine Vučićevih pristaša bila pružiti srpskom vođi neformalnu zaštitu.
Prema informacijama objavljenim u javnosti, postojale su dvije prijetnje kojima se trebalo oduprijeti: sigurnosna prijetnja i politička prijetnja.
Sigurnosna prijetnja: neposredno prije summita, Sigurnosno-informativna agencija Srbije (BIA) preporučila je predsjedniku Vučiću da se suzdrži od putovanja u Tivat na summit zbog visoke razine sigurnosnog rizika. Prema BIA-i, u Crnoj Gori se nalazio Radoje Zvicer, kojeg službe u Srbiji opisuju kao vođu kriminalnog Kavačkog klana i, prema obavještajnim informacijama, moguće je da je pripremao atentat na Vučića. Ipak, predsjednik Srbije ignorirao je preporuku BIA-e. Ova odluka je teoretski mogla biti razlog pojave „dodatnih tjelohranitelja“ koje je okupio netko iz Vučićeve pratnje.
Mediji su skupinu koja je stigla čarter letom u zračnu luku Tivat nazivali „Vučićevim osiguranjem iz sjene“. Međutim, vrlo je malo vjerojatno da je skupina „ćacija“ doista bila odgovor na prijetnju atentata od strane plaćenog ubojice. Štoviše, kako je primijetio Željko Ivanović, poznati crnogorski novinar i jedan od osnivača podgoričkih Vijesti, „da su Vučić i njegove službe imali relevantne informacije o Zvicerovoj lokaciji, požurili bi podijeliti te informacije s Europolom, DEA-om i drugim partnerskim službama. Budući da ih očito nemaju i samo nagađaju, stvaraju cirkus oko ozbiljnog problema kako bi zabavili svoje birače.“
Stoga se čini vjerojatnijom druga verzija – politička.
Uoči summita, na društvenim mrežama pojavile su se slike transparenata i plakata u Tivtu s natpisima „Tivat je uz studente – pumpaj“ i „Smrt Vučiću“. Uprava policije je te fotografije proglasila lažnim. Međutim, ne može se isključiti da su se Vučićeva pratnja i pristaše ipak bojali da bi se tijekom summita mogle održati akcije podrške studentskim prosvjedima u Srbiji. U tom slučaju, skupina provladinih aktivista mogla bi biti korisna u suprotstavljanju prosvjednicima na licu mjesta. Upravo je zato skupina s čarter leta sa sobom ponijela provladine transparente – kako bi stvorila atmosferu podrške srpskom vođi.
Istodobno, postupci takozvanih ćacija možda nisu imali za cilj da samo učine nešto ugodno za Vučića. Organiziranje javnih akcija moglo je značiti povećane sigurnosne rizike tijekom summita. Zapravo, očito su tako na stvar gledale i crnogorske sigurnosne službe.
Sigurnosna prijetnja nije bila toliko u činjenici da su „angažirani“ navodno trebali „štititi Vučića“, već u činjenici da bi bilo kakve provokacije tijekom summita mogle oštetiti imidž Crne Gore među njezinim europskim partnerima. S druge strane, te su provokacije mogle imati otvoreno anti-crnogorski karakter, što se moglo očekivati s obzirom na nedavna događanja na liniji Beograd-Podgorica.
Gladni Vučić
Pogoršanje odnosa na liniji Beograd-Podgorica uoči samita EU-Zapadni Balkan ne može se promatrati odvojeno od ukupne atmosfere trenutnih crnogorsko-srpskih odnosa. Ukratko, mogu se opisati jednom riječju rečeno – napeti.
Eskalacija 3. i 4. lipnja nije se dogodila u vakuumu – bila je to kulminacija nekoliko tjedana otvorene eskalacije.
Sredinom svibnja, Vučić je javno odbio poziv na proslavu 20. obljetnice neovisnosti Crne Gore. „Dobio sam poziv da sudjelujem u glamuroznoj proslavi odvajanja od naše zemlje – naravno da neću ići. Bilo bi me sram; pljunuo bih sebi u lice i u lice svom narodu“, izjavio je. Crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova tada je odgovorilo da Crna Gora nikada nije bila dio Srbije u smislu kako je to Vučić pokušavao predstaviti. Jedan crnogorski političar tada je predložio zabranu ulaska srpskom predsjedniku u Crnu Goru. Vučić je odgovorio autorskom kolumnom u prosrpskim medijima iz Podgorice, gdje je objasnio da nikoga nije uvrijedio i da je samo iskoristio svoje pravo na vlastito mišljenje.
Tjedan dana kasnije, na sam dan kada je Crna Gora slavila svoju neovisnost, na nekoliko televizijskih kanala u Srbiji i Crnoj Gori emitiran je dvodijelni dokumentarni (ili navodno „dokumentarni“) film pod nazivom „Referendum – priča o izmišljenoj slobodi“. Producirao ga je Centar za društvenu stabilnost iz Novog Sada – struktura otvoreno povezana s Vučićem i njegovom Srpskom naprednom strankom. Film je promovirao tezu da je crnogorska neovisnost 2006. bila nelegitimna i da su Crnogorci „umjetna nacija“ koja je izdala zajedničku povijest, vjeru i obitelj. U Crnoj Gori je sadržaj klasificiran kao govor mržnje i propaganda, što je dovelo do privremene suspenzije srbijanskih kanala koji su emitirali film i do izricanja kazni za one registrirane u Crnoj Gori koji su također sudjelovali u njegovom emitiranju.
Pojava zrakoplova s „ćacima“ dva tjedna kasnije čini se sljedećom epizodom u kampanji pritiska Beograda na Crnu Goru. Ne može se isključiti da je mogući cilj „grupe s čarter leta“ bilo organiziranje anti-crnogorskih demonstracija koje bi europskoj zajednici prenijele trenutni stav srbijanskih vlasti o postojanju neovisne Crne Gore.
Napeta priroda odnosa između Beograda i Podgorice istaknuta je i kroz odgovor Srbije na zabranu ulaska i deportaciju 87 srbijanskih državljana. Od večeri 3. lipnja i dulje od jednog dana, srbijanske granične vlasti učinkovito su blokirale nositelje crnogorskih putovnica od ulaska u Srbiju. Na graničnim prijelazima formirali su se kilometarski redovi, stotine crnogorskih državljana prolazile su duge provjere (navodno u kojima je sudjelovala BIA), a desecima Crnogoraca odbijen je ulazak, uglavnom bez objašnjenja.
Značajno je da se situacija na granici počela normalizirati nakon što je Vučić to „zatražio“ iz Tivta. „Naše državne vlasti djeluju u skladu s načelom reciprociteta, ali ih molim da to ne čine. Molim ih da omoguće građanima Crne Gore da što mirnije dođu u Srbiju“, izjavio je, čime je potvrdio da su odluke o blokadi granice za Crnogorce donesene na najvišoj razini kao odgovor na deportaciju njegovih pristaša.
Zaključci
Iz događaja oko summita u Tivtu može se izvući nekoliko zaključaka.
Prvo. Aleksandar Vučić i njegova pratnja vrlo bolno reagiraju na studentske prosvjedne akcije. Čak i mala mogućnost održavanja antivučićevih skupova u Crnoj Gori bila je dovoljna da se mobiliziraju značajna sredstva i deseci ljudi kako bi se organizirao čarter let „do mora“. Priča sa Zvicerom se pojavljuje kao opravdanje za ove akcije usmjerene više na „zaštitu od blokadera“ nego od osoba organiziranog kriminala.
Drugo. Beograd nema namjeru odustati od ideje da Crna Gora treba da ostane unutar sfere srpskog utjecaja. Takav stav se može promatrati kao dio koncepta „srpskog sveta“. Odvojena, potpuno neovisna Crna Gora nije prihvaćena od strane Beograda.
Treće. Beograd je izuzetno nezadovoljan što će Crna Gora ući u EU prije Srbije. To se nezadovoljstvo manifestiralo ne samo u pokušaju stvaranja sigurnosnih rizika tijekom summita EU-Zapadni Balkan, već i u Vučićevom osobnom stavu prema forumu u Tivtu. U početku je samo sudjelovanje Vučića bilo upitno. Nakon povratka iz Tivta, srbijanski čelnik izrazio je svoje nezadovoljstvo na prilično originalan način – učinkovito optužujući organizatore summita da odstupaju od nacionalnog identiteta izjavljujući da je ostao gladan nakon foruma jer je gostima poslužena samo europska hrana (umjesto tradicionalne kuhinje).
Četvrto. Iako se politika sadašnjih srbijanskih vlasti može činiti viševektorskom i pragmatičnom na međunarodnoj sceni, regionalna dimenzija vanjske politike Beograda, a još više njegova unutarnja politika, izgledaju potpuno drugačije. Prema Željku Ivanoviću, „Vučićev nastup“ „još jednom je pokazao zašto se od stabilizatora transformirao u destabilizatora regije“, „i zašto Europljani, kako se i sam žalio, Srbiju doživljavaju kao balkansku ‘malu Rusiju’“, a njega osobno „kao regionalnog Lukašenka“.
Peto. Događaji koji su pratili summit u Tivtu još su jednom pokazali visoku razinu hibridnih prijetnji s kojima se suočava Zapadni Balkan, a posebno Crna Gora, koja se sve više nalazi na prvoj crti suprotstavljanja takvim prijetnjama.
Analitička grupa CWBS-a
