U Crnoj Gori je Samit EU-Zapadni Balkan u Tivtu ocijenjen kao nedvojbeno uspješan, ne samo sa političkog stanovišta, već i u smislu dokazane sposobnosti suočavanja s hibridnim prijetnjama. Iako je na sastanku u Crnoj Gori razmatran čitav niz pitanja važnih za proširenje EU i europske integracije regije, kontroverzni čarter let koji je prevozio Vučićeve pristalice zasjenio je važne političke diskusije.
„Leteći Ćacilend“
Crnogorska policija je 3. juna 2026. godine na pisti aerodroma Tivat zadržala čarter let iz Beograda. U avionu je bilo oko 90 državljana Srbije. Nijedan od njih nije dobio dozvolu da uđe u zemlju.
Prema crnogorskim medijima, Uprava policije i Agencija za nacionalnu bezbjednost Crne Gore (ANB) djelovale su na osnovu informacija koje su prethodno dobile od francuske obavještajne službe – Generalne direkcije za vanjsku sigurnost (DGSE), čiji su službenici stigli u Crnu Goru nekoliko dana ranije kako bi pripremili posjetu francuskog predsjednika Emanuela Makrona.
Nakon provjere, ANB je zabranila ulazak u zemlju za 87 muškaraca. Svi su vraćeni u Beograd istim letom – nakon nekoliko sati kašnjenja, avion Air Serbia poletio je sa piste aerodroma Tivat.
Ono što je pronađeno kod privedenih osoba mnogo govori o prirodi putovanja. Među putnicima su pronađeni komunikacijska oprema, brodska radio stanica i transparenti sa sloganom „Srbija pobjeđuje“ – simbolika neraskidivo povezana sa Vučićem i njegovom Srpskom naprednom strankom (SNS). Među privedenima su i poznati aktivisti SNS-a koji su u Srbiji optuženi za napad na studentske demonstrante. Riječ je o ljudima koje stranka godinama angažuje za skupove, za obezbjeđivanje stranačkih prostorija i organiziranje događaja podrške vlastima. Neki od privedenih su učestvovali u „brojnim javnim okupljanjima visokog rizika“. Neki od putnika na čarter letu imali su krivični dosije.
Političar iz Novog Sada, Miran Pogačar, zatražio je od Air Serbia informacije o tome ko je organizovao i platio let za Tivat. Iako nije dobio odgovor, novinari iz Crne Gore su ga obavijestili da je u pitanju kompanija „Happy Travel“ iz Bosne i Hercegovine, sa sjedištem u Bijeljini (Republika Srpska, Bosna i Hercegovina). „Maja Antić, vlasnica ove agencije, šuti i ne želi reći ko je angažovao ovu turističku agenciju za ‘Leteći Ćacilend'“, rekao je.
Dok je bio u Tivtu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je čarter let iz Beograda organizovao neko iz njegove pratnje ko je želio da mu boravak u Crnoj Gori učini ugodnijim. Potvrdio je da je grupa njegovih pristalica namjeravala da leti za Crnu Goru, ali je negirao da predstavljaju sigurnosnu prijetnju. Prema njegovim riječima, od 87 osoba vraćenih u Srbiju, „pet je prolazilo kroz krivično-pravnu evidenciju, što je manje od prosјeka u bilo kojem vozu, u bilo kojem autobusu“. Vučić je tvrdnje o prijetnji destabilizacije nazvao apsurdnim, istovremeno priznajući da je organizovanje leta bila „velika politička greška“.
Šta se desilo?
Šta se pratnja predsjednika Srbije nadala postići organizovanjem „tivatskog angažmana“? Na osnovu javnih izjava, može se zaključiti da je glavna svrha grupe Vučićevih pristalica bila da srpskom lideru pruže neformalnu zaštitu.
Prema informacijama koje su objavljene, postojale su dvije prijetnje kojima se trebalo suprotstaviti: sigurnosna prijetnja i politička prijetnja.
Sigurnosna prijetnja: neposredno prije samita, Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) Srbije preporučila je predsjedniku Vučiću da se suzdrži od putovanja u Tivat na samit zbog visokog nivoa sigurnosnog rizika. Prema BIA-i, u Crnoj Gori se nalazio Radoje Zvicer, kojeg srpske službe opisuju kao vođu kriminalnog Kavačkog klana, koji je, prema obavještajnim informacijama, moguće pripremao atentat na Vučića. Ipak, predsjednik Srbije je ignorisao preporuku BIA-e. Ova odluka je teoretski mogla biti uzrok pojave „dodatnih tjelohranitelja“ koje je obezbijedio neko iz Vučićeve pratnje.
Mediji su grupu koja je stigla čarter letom na aerodrom Tivat nazivali „Vučićevim obezbjeđenjem iz sjene“. Međutim, vrlo je malo vjerovatno da je grupa „ćacija“ zaista bila odgovor na prijetnju atentata od strane plaćenog ubice. Štaviše, kako je primijetio Željko Ivanović, poznati crnogorski novinar i jedan od osnivača podgoričkog lista Vijesti, „da su Vučić i njegove službe imali relevantne informacije o Zvicerovoj lokaciji, požurili bi da te informacije podijele sa Europolom, DEA-om i drugim partnerskim službama. Pošto ih očigledno nemaju i samo nagađaju, prave cirkus oko ozbiljnog problema kako bi zabavili svoje birače.“
Stoga se čini vjerovatnijom druga verzija – politička.
Uoči samita, na društvenim mrežama pojavile su se slike transparenata i postera u Tivtu s natpisima „Tivat je uz studente – pumpaj“ i „Smrt Vučiću“. Lokalna Uprava policije nazvala je ove fotografije lažnim. Međutim, ne može se isključiti mogućnost da su se Vučićeva pratnja i pristalice i dalje bojali da bi se tokom samita mogle održati akcije podrške studentskim protestima u Srbiji. U tom slučaju, grupa provladinih aktivista mogla je biti korisna u suprotstavljanju demonstrantima na licu mjesta. Upravo je zato grupa iz čarter leta ponijela provladine transparente sa sobom – kako bi stvorila atmosferu podrške srpskom lideru.
Istovremeno, akcije takozvanih ćacija možda nisu bile namijenjene da urade samo nešto prijatno za Vučića. Organizacija javnih akcija mogla je dovesti do povećanja sigurnosnih rizika tokom samita. U stvari, očigledno su i crnogorske sigurnosne službe tako gledale na stvar.
Sigurnosna prijetnja nije ležala toliko u činjenici da su „angažovani“ navodno trebali „štititi Vučića“, već u činjenici da bi bilo kakve provokacije tokom samita mogle oštetiti imidž Crne Gore među njenim europskim partnerima. S druge strane, ove provokacije su mogle imati otvoreno anti-crnogorski karakter, što se moglo očekivati s obzirom na nedavna dešavanja na liniji Beograd-Podgorica.
Gladni Vučić
Pogoršanje odnosa na liniji Beograd-Podgorica uoči samita EU-Zapadni Balkan ne može se posmatrati odvojeno od ukupne atmosfere aktuelnih crnogorsko-srpskih odnosa. Ukratko, oni se mogu opisati jednom riječju – napeti.
Eskalacija 3. i 4. juna nije se dogodila u vakuumu – bila je to kulminacija nekoliko sedmica otvorene eskalacije.
Sredinom maja, Vučić je javno odbio poziv na proslavu 20. godišnjice nezavisnosti Crne Gore. „Dobio sam poziv da učestvujem u glamuroznoj proslavi odvajanja od naše zemlje – naravno da neću ići. Bilo bi me sram; pljunuo bih sebi u lice i u lice svom narodu“, izjavio je. Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore tada je odgovorilo da Crna Gora nikada nije bila dio Srbije na način kako je to Vučić pokušavao predstaviti. Jedan crnogorski političar je tada predložio zabranu ulaska srpskom predsjedniku u Crnu Goru. Vučić je odgovorio autorskom kolumnom u prosrpskim medijima iz Podgorice, gdje je objasnio da nikoga nije uvrijedio i da je samo iskoristio svoje pravo na vlastito mišljenje.
Sedmicu kasnije, na sam dan kada je Crna Gora proslavila svoju nezavisnost, na nekoliko srpskih televizijskih kanala u Srbiji i Crnoj Gori emitovan je dvodijelni dokumentarni (ili navodno „dokumentarni“) film pod nazivom „Referendum – priča o izmišljenoj slobodi“. Producirao ga je Centar za društvenu stabilnost iz Novog Sada – struktura otvoreno povezana s Vučićem i njegovom Srpskom naprednom strankom. Film je promovirao tezu da je nezavisnost Crne Gore 2006. godine bila nelegitimna i da su Crnogorci „vještačka nacija“ koja je izdala zajedničku historiju, vjeru i porodicu. U Crnoj Gori je sadržaj klasifikovan kao govor mržnje i propaganda, što je dovelo do privremene suspenzije srpskih kanala koji su emitovali film i novčanih kazni za one registrovane u Crnoj Gori koji su također učestvovali u njegovom emitovanju.
Pojava aviona koji je prevozio „ćacije“ dvije sedmice kasnije čini se kao naredna epizoda u kampanji pritiska Beograda na Crnu Goru. Ne može se isključiti da je mogući cilj „grupe sa čarter leta“ bio da organizuje anti-crnogorske demonstracije koje bi europskoj zajednici prenijele trenutni stav srbijanskih vlasti o postojanju nezavisne Crne Gore.
Napetu prirodu odnosa između Beograda i Podgorice naglasio je i odgovor Srbije na zabranu ulaska i deportaciju 87 srbijanskih državljana. Od večeri 3. juna i duže od jednog dana, srbijanske granične vlasti su blokirale nosioce crnogorskih pasoša od ulaska u Srbiju. Na graničnim prelazima formirali su se kilometarski redovi, stotine crnogorskih građana prolazile su duge provjere (navodno, u kojima je učestvovala BIA), a desetinama Crnogoraca je odbijen ulazak, uglavnom bez objašnjenja.
Značajno je da se situacija na granici počela normalizovati nakon što je Vučić to „molio“ iz Tivta. „Naše državne vlasti djeluju u skladu s principom reciprociteta, ali ih molim da to ne čine. Molim ih da omoguće građanima Crne Gore da što mirnije dođu u Srbiju“, izjavio je, time potvrđujući da su odluke o blokadi granice za Crnogorce donesene na najvišem nivou kao odgovor na deportaciju njegovih pristalica.
Zaključci
Iz događaja oko samita u Tivtu može se izvući nekoliko zaključaka.
Prvo. Aleksandar Vučić i njegova pratnja vrlo bolno reaguju na studentske protestne akcije. Čak i mala mogućnost održavanja antivučićevih skupova u Crnoj Gori bila je dovoljna da se mobiliziraju značajna sredstva i desetine ljudi kako bi se organizovao čarter let „do mora“. Priča o Zviceru se pojavljuje kao opravdanje za ove akcije više usmjerene na „zaštitu od blokadera“ nego od ličnosti organizovanog kriminala.
Drugo. Beograd nema namjeru da odustane od ideje da Crna Gora ostane u srpskoj sferi uticaja. Takav stav se može posmatrati kao dio koncepta „srpskog sveta“. Odvojena, potpuno nezavisna Crna Gora nije prihvaćena od strane Beograda.
Treće. Beograd je izuzetno nezadovoljan što će Crna Gora ući u EU prije Srbije. Ovo nezadovoljstvo se manifestovalo ne samo u pokušaju stvaranja sigurnosnih rizika tokom Samita EU-Zapadni Balkan, već i u Vučićevom ličnom stavu prema forumu u Tivtu. U početku je samo učešće Vučića bilo pod znakom pitanja. Nakon povratka iz Tivta, lider Srbije je izrazio svoje nezadovoljstvo na prilično originalan način – optužujući organizatore samita da odstupaju od nacionalnog identiteta navodeći da je ostao gladan nakon foruma jer je gostima poslužena samo europska hrana (umjesto tradicionalne kuhinje).
Četvrto. Iako se politika sadašnjih srpskih vlasti može činiti viševektorskom i pragmatičnom na međunarodnoj sceni, regionalna dimenzija vanjske politike Beograda, a još više, njegova domaća politika, izgledaju potpuno drugačije. Prema Željku Ivanoviću, „Vučićev nastup“ „još jednom je pokazao zašto se on transformisao iz stabilizatora u destabilizatora regije“, „i zašto Europljani, kako se i sam žalio, Srbiju doživljavaju kao balkansku ‘malu Rusiju'“, a njega lično „kao regionalnog Lukašenka“.
Peto. Događaji koji su pratili samit u Tivtu još jednom su pokazali visok nivo hibridnih prijetnji s kojima se suočava Zapadni Balkan, a posebno Crna Gora, koja se sve više nalazi na prvoj liniji suprotstavljanja takvim prijetnjama.
Analitička grupa CWBS-a
