Kada je Rusija 2022. godine pokrenula invaziju na Ukrajinu, počeo sam da istražujem poslovanje ruskog maloprodajnog lanca MERE u Bosni i Hercegovini. U početku sam raspolagao samo dokumentima iz Registra poslovnih subjekata u Sarajevu. Konkretne informacije dobio sam tek četiri godine kasnije, nakon što sam otkrio da je Evropska unija vlasnike stavila pod međunarodne sankcije zbog finansiranja ruskog rata u Ukrajini.
Počeo sam da obilazim prodavnice ovog lanca, počevši od diskontne prodavnice na ulazu u Doboj, u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. Među paletama, kartonskim kutijama i policama punim jeftine robe nalazili su se proizvodi porijeklom iz Evropske unije.
Za otprilike 120 konvertibilnih maraka napunili smo kolica za kupovinu raznovrsnim proizvodima. Pregledali smo deklaracije, fotografisali artikle i zabilježili zemlje porijekla, proizvođače, uvoznike i distributere.
Činilo se da je riječ o sasvim običnoj kupovini. No, svaka deklaracija proizvoda predstavljala je potencijalni trag.
Željeli smo da saznamo kako su proizvodi iz zemalja članica EU dospjeli u prodavnice koje pripadaju poslovnoj mreži čiji su vlasnici pod sankcijama Evropske unije.
Odgovor je ukazivao na mnogo širi problem. Sankcije u zvaničnim izjavama mogu djelovati odlučno, ali ostaju uglavnom neefikasne ako država ne uspostavi sistem za njihovo sprovođenje.
Prodavnica MERE u Doboju više je ličila na skladište nego na konvencionalni supermarket. Hrana, higijenski proizvodi, alat i radna oprema bili su izloženi na paletama i u kartonskim kutijama. Kupci, s kojima sam neformalno razgovarao, rekli su da tu uglavnom kupuju zbog nižih cijena. Većina njih nije znala mnogo o vlasničkoj strukturi kompanije niti o sankcijama uvedenim osobama koje stoje iza nje.
Tokom naše posjete u avgustu 2026. godine pronašli smo najmanje 15 proizvoda porijeklom iz Evropske unije. Dolazili su iz Italije, Hrvatske, Poljske i Estonije. Na policama se nalazila i roba iz Rusije, Srbije, Kine, Turske, Moldavije, te Bosne i Hercegovine. Neki proizvodi sadržavali su sirovine porijeklom iz Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Kine. Jedna stavka se posebno isticala: boca vina proizvedena u Poljskoj 2026. godine. Još u aprilu 2025. godine, Poljska je zamrznula finansijska sredstva i ekonomske resurse kompanije Torgservis PL, koja je povezana s porodicom Šnajder. Time se nametnulo logično pitanje: kako je proizvod nastao nakon uvođenja poljskih sankcija dospio u prodavnicu povezanu s tom poslovnom mrežom?
Oznake na proizvodima omogućile su nam da identifikujemo proizvođače, uvoznike i distributere. Zatim smo ih pojedinačno kontaktirali. Pitali smo ih da li znaju ko na kraju prodaje njihove proizvode, da li su upoznati sa sankcijama i da li imaju uspostavljene procedure za provjeru krajnjeg odredišta svoje robe.
Izjavili su da nisu znali za sankcije niti za potencijalne rizike nastavka takvih poslovnih odnosa. Većina je objasnila da su robu isporučili na osnovu standardnih komercijalnih ugovora. Neki su rekli da će potražiti pravni savjet, dok su drugi namjeravali da sačekaju prijedlog nadležnih organa.
Robert Soha, stručnjak za sankcije iz Poljske, objasnio nam je da Evropski proizvođači i izvoznici moraju da provjere ko na kraju prima ili prodaje njihovu robu. Upozorio je da bi neuspostavljanje odgovarajućeg sistema provjere (tzv. *due diligence*) moglo imati pravne posljedice.
„Propust te vrste može predstavljati kršenje Evropskih sankcija“, objasnio je.
To je našoj istrazi dodalo novu dimenziju. Naša pitanja nisu imala za cilj da samo objasne ono što se već dogodilo. U nekim slučajevima, distributeri su tek od nas saznali da isporučuju proizvode maloprodajnom lancu povezanom s vlasnicima koji su pod sankcijama.
Naš sljedeći korak bio je pregled dostupnih sudskih registara i poslovne dokumentacije u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Utvrdili smo da su Sergej Šnajder, njegov brat Andrej, Jevgenij Pšenjicin i Valerij Jakovljev u Sarajevu 2021. godine osnovali kompaniju Eksperttorg.
Kompanija je kasnije preregistrovana u Istočnom Sarajevu, a njen vlasnik postala je beogradska firma SKTrade. Ipak, vlasnička veza nije nestala. Iza kompanije SKTrade takođe stoje braća Šnajder, Pšenjicin i Jakovljev.
Eksperttorg upravlja prodavnicama u Zvorniku, Banjoj Luci, Istočnom Sarajevu, Bijeljini, Doboju, Prijedoru, Laktašima i Trebinju. Dostupni podaci pokazuju da kompanija u Bosni i Hercegovini ima više od 682.000 konvertibilnih maraka registrovanog kapitala, dok povezana kompanija u Srbiji raspolaže sa približno 170.000 eura.
Evropska unija je 23. jula 2026. godine uvela sankcije Sergeju Šnajder, njegovom bratu Andreju i njihovoj majci Valentini. Evropske institucije su zaključile da je njihova poslovna mreža pružala materijalnu i finansijsku podršku aktivnostima koje podrivaju teritorijalni integritet, suverenitet i nezavisnost Ukrajine. Prema obrazloženju EU, prihodi ostvareni na Evropskim tržištima korišteni su za prenos kapitala u Rusiju, čime se indirektno doprinosilo ruskom državnom budžetu.
Letonska Služba za finansijske obavještajne poslove potvrdila nam je da su kompanije povezane s mrežom MERE bile obavezne da obustave redovno poslovanje nakon uvođenja sankcija.
„Snabdijevanje kompanija pod sankcijama, uključujući i ono putem posrednika, nije dozvoljeno“, rečeno je za Detektor.
Ovaj odgovor dodatno pokazuje zašto se mora istražiti uloga posrednika putem kojih su proizvodi iz EU dospijevali na police MERE-a u Bosni i Hercegovini.
Porodica Šnajder izgradila je jednu od najvećih ruskih diskontnih maloprodajnih mreža. Njihova grupacija posluje pod brendovima Svetofor, MERE i MyPrice i broji više od 2.200 prodavnica. Poslovni model zasniva se na jeftinim poslovnim prostorima, minimalnom broju zaposlenih, gotovo nikakvim ulaganjima u oglašavanje ili izgled prodavnica, te pritisku na dobavljače da ponude cijene znatno ispod tržišnih.
Forbes je 2024. godine procijenio bogatstvo ove porodice na približno 1,4 milijarde dolara.
To znači da kupovina u diskontnoj prodavnici u Doboju nije samo izolovana lokalna transakcija. Ona je dio međunarodne poslovne mreže čiji su glavni vlasnici pod sankcijama zbog podrške ruskom ratu protiv Ukrajine.
Nismo se oslanjali isključivo na registre kompanija i telefonske razgovore. Posjetili smo i registrovanu adresu kompanije Eksperttorg u Istočnom Sarajevu.
Rečeno nam je da nismo prvi novinari koji traže tu kompaniju, te su nas uputili na drugu stranu zgrade. Tamo smo pronašli mala crveno-žuta vrata sa natpisom MERE. Zaposleni, koji nije želio da bude sniman, rekao nam je da nije ovlašten da daje zvanične izjave. Takođe je naveo da nikada nije upoznao stvarne vlasnike kompanije, te da se oni trenutno nalaze u Rusiji.
Ostavili smo pitanja u pisanoj formi i zatražili da budu proslijeđena ovlaštenom predstavniku kompanije. Pokušali smo da kontaktiramo i registrovanog direktora kompanije Eksperttorg, Evgenija Boklača. Braću Šnajder kontaktirali smo putem Telegrama. Do trenutka objavljivanja istraživanja nismo dobili nikakve odgovore.
Kontaktirali smo i Upravu za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, tražeći informacije o vrijednosti i količini uvezene robe, zemljama porijekla, te kompanijama koje su je distribuisale. Uprava je odbila da dostavi tražene informacije.
Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine nije odgovorilo na naša pitanja, dok odgovor Evropske komisije nije stigao do trenutka objavljivanja.
Ipak, prodavnice u Bosni i Hercegovini nastavljaju s radom i javno najavljuju otvaranje novih lokacija.
Tanja Topić, analitičarka iz Banje Luke, opisala je pristup domaćih institucija sankcijama kao selektivan i zavisan od političkih interesa onih koji njima rukovode. Prema njenim riječima, kada su u pitanju politički saveznici, institucije često – „zažmure pred takozvanim političkim prijateljima“, rekla je ona za Detektor.
Njena ocjena sažima jedan od najvažnijih zaključaka našeg istraživanja: problem ne leži samo u nedovoljno jasnim procedurama, već i u političkoj nespremnosti da se dosljedno sprovode postojeće obaveze.
Bosna i Hercegovina generalno usklađuje svoje stavove sa stavovima Evropske unije u vezi s ruskom invazijom na Ukrajinu. Međutim, podržavanje političke deklaracije nije isto što i sprovođenje sankcija.
Restriktivne mjere EU ne primjenjuju se automatski u Bosni i Hercegovini. Za njihovo sprovođenje potrebne su odluke i konkretne aktivnosti domaćih institucija. Politički predstavnici iz Republike Srpske godinama blokiraju takve mjere.
Shodno tome, u okviru postojećeg pravnog okvira, poslovanje kompanije MERE u Bosni i Hercegovini ostaje zakonito.
Soha je dalje objasnio da Evropski proizvođači i izvoznici moraju utvrditi ko na kraju prima ili prodaje njihovu robu. Ukoliko nemaju uspostavljene odgovarajuće sisteme kojima bi spriječili da njihovi proizvodi dospiju do subjekata pod sankcijama, takav propust može predstavljati kršenje sankcija EU – čak i kada se roba prvobitno izvozi u zemlju izvan Evropske unije.
Naša istraga je pokazala da postoji kanal putem kojeg evropska roba dospijeva do poslovne mreže kojom upravljaju vlasnici pod sankcijama. To, takođe, otvara pitanje ko je bio odgovoran za nadzor tog kanala.
Dok institucije ćute ili tvrde da je to pitanje izvan njihove nadležnosti, odgovornost se gubi negdje između proizvođača, izvoznika, posrednika, distributera i državnih organa.
U razgovoru s nama, Robert Soha je istakao da bi Evropske institucije trebale da istraže kako su ovi proizvodi završili u maloprodajnoj mreži povezanoj s vlasnicima pod sankcijama.
„Nadležni organi država članica EU mogu istražiti domaće proizvođače čija se roba prodaje u prodavnicama MERE i utvrditi da li su zanemarili očigledan rizik“, objasnio je on.
Nino Bilajac. Journalist, Detektor.ba
Članci objavljeni u rubrici „Stavovi“ odražavaju lično mišljenje autora i ne moraju se podudarati sa stavom Centra
