Jedino populistički nastup Studentske liste može pobijediti populističku koaliciju Aleksandra Vučića
Na izvanrednim parlamentarnim izborima, koje je predsjednik Aleksandar Vučić raspisao za 25. listopada, neće se odlučivati o promjeni vanjskopolitičkog kursa Srbije. Niti će se odlučivati o odnosima sa susjedima u regiji. Na tim izborima neće se odlučivati ni o promjeni politički nacionalističke ideološke matrice Srbije.
Iz izjava studenata i njihovih kandidata, a posebno iz intervjua prvog na „Studentskoj listi – Studenti pobjeđuju“, kardiologa iz Novog Sada Ilije Srdanovića, saznajemo da je Kosovo sastavni dio Srbije, da će građani odlučivati o članstvu u EU, te da je Rusija „velika i utjecajna zemlja u svijetu“ i važan međunarodni partner Srbije. Nositelj Studentske liste smatra da pitanje ratnih zločina na području bivše Jugoslavije i osuda veličanja Ratka Mladića nisu prioritet za građane Srbije.
Takvi politički stavovi svrstavaju Studentsku listu među populističke pokrete. Međutim, nepobitna je činjenica da samo takav studentski pokret može mobilizirati dovoljno birača na izborima i poraziti također populističku koaliciju Aleksandra Vučića.
Mnogi proeuropski i liberalni birači u Srbiji vjeruju da je misija studenata samo rušenje Vučića, te su spremni na ovim izborima ići dalje od svojih načela i podržati catch-all (sveobuhvatnu) Studentsku listu. Jer, po svemu sudeći, samo studentski pokret može okončati ne samo autokraciju Srpske napredne stranke, već i višedesetljetnu vladavinu političkih elita i kriminaliziranih struktura iz razdoblja rata i raspada bivše Jugoslavije.
Teško je zamisliti da će lista sastavljena od ljudi bez političkog iskustva, ako pobijedi, imati dovoljno kapaciteta da ispuni predizborna obećanja i provede potrebne promjene u devastiranom društvu i razorenim institucijama. Iako će mnoga nova imena sa Studentske liste nesumnjivo biti osvježenje i svakako budući pokretači promjena u Srbiji.
Realnije je da će se, ako režim Srpske napredne stranke bude poražen na izborima, stvoriti uvjeti za održavanje novih slobodnih i poštenih izbora i da će ponovno započeti izgradnja demokratskih institucija u Srbiji.
Nešto je drugačija slika Studentske liste za one koji čitaju Studentski plan od 11 točaka, a tu je ključan kontrast u odnosu na njihove desničarske izjave u javnim nastupima i medijima. U tom planu od 11 točaka dominiraju teme ukidanja partokracije i oduzimanja ilegalno stečenog bogatstva, pod referendumskim sloganom – „Srbija ili mafija“.
Istovremeno, to je potencijalna revolucionarna vododjelnica između „do“ i „poslije“ Srpske napredne stranke na vlasti. Ljevičarska osnova studentskog programa je sasvim konkretna, a to su borba protiv uvoznog lobija, ukidanje institucija jeftine radne snage, zaštita prirodnih resursa, naglasak na obrazovanje, zdravstvo i slobodu medija.
Ankete javnog mnijenja, koje su nepouzdane i prilično različite, uglavnom govore da studenti i Vučić imaju sličan rejting, što odražava duboku podjelu i polarizaciju srbijanskog društva. Podjela na one koji žele promjene i pozivaju na odgovornost kriminaliziranog režima i one koji su spremni braniti svoj stav pod svaku cijenu, jer će u suprotnom odgovarati pred sudom ili izravno „na ulici“.
Poznato je da izbori od starta nisu demokratski, jer ključne preporuke međunarodnih organizacija (ODIHR) za promjene pravnog okvira koji regulira izbore nisu adekvatno provedene (zlouporaba državnih resursa, zaštita birača od pritisaka i zastrašivanja, transparentno praćenje financiranja kampanje, uravnoteženo medijsko izvještavanje, kao i popis birača) ili su čak pogoršane u usporedbi s prošlim izborima (potpisi za „fantomske liste“).
Hoće li se prijenos vlasti dogoditi i hoće li biti miran uvelike ovisi o dvije stvari. Prvo, od pitanja jesu li studenti i oni koji ih podržavaju spremni i fizički na ulici braniti izbornu volju građana? I drugo, jesu li Zapad, EU i SAD, spremni zažmiriti na sve nepravilnosti, izbornu krađu i nasilje ako Srpska napredna stranka pobijedi?
Ta pitanja govore ne samo o miru u Srbiji, već i o mogućem presedanu na međunarodnoj razini među demokratskim državama. U nadolazećim godinama Europa će se suočiti s više izbornih izazova s antidemokratskim snagama, od kojih su presedani u državama kandidatkinjama za EU jednako važni.
Ostanak na vlasti Srpske napredne stranke uz prijevare i nasilje zaokružio bi autoritarnu putanju Srbije, koja bi se u tom slučaju slobodno mogla nazvati „balkanskom Bjelorusijom“. Uvjerljiva pobjeda studenata bila bi „izborna revolucija“, postignuta pod izbornim uvjetima autokratskog režima i bila bi nastavak trenda nedavne mirne promjene vlasti u Mađarskoj.
Status quo, gdje obje stranke imaju jednak postotak podrške i ne priznaju rezultate izbora, bio bi najrizičniji scenarij za sigurnost Srbije, u kojem bi za rješavanje krize bilo potrebno šire međunarodno posredovanje.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
