Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nedavno je rekao da sebe vidi 2030. godine “u prvom mandatu predsjednika samostalne RS”, pozvavši građane da se “drže njega i njegove politike”. Dodik je počeo da govori o stvaranju zajednice srpskih država, koja bi uključivala Srbiju, Republiku Srpsku i Crnu Goru. Predsjednik RS-a je od 2008. godine dosljedan u svojoj retorici u vezi sa otcjepljenjem RS-a, ali se ona intenzivirala nakon početka ruske agresije na Ukrajinu. Zbog ovakvih izjava Dodik je stavljen na listu sankcija SAD i Velike Britanije. Ćamil Duraković, potpredsjednik RS, kaže da je Dodik postao neozbiljan i prema sebi i prema onima koji ga podržavaju, te da daje utopijske izjave: „Danas govori o početku pregovora o ulasku u EU, a onda za nekoliko dana daje izjavu da se nada da će postati prvi predsjednik nezavisne RS.” Istovremeno, Zoran Vuletić, predsjednik Građanskog demokratskog foruma, smatra da Evropa ne pruža dovoljnu podršku Bosni i Hercegovini i da je napravila velike greške, dodajući da evropske institucije ne pokazuju dovoljno odlučnosti u provođenju međunarodnih odluka vezano za Bosnu i Hercegovinu. “Kada bi EU, SAD i visoki predstavnik odlučno provodili odluke međunarodnih sudova, u BiH bi bilo mnogo manje problema, a Dodik bi bio odgovoran za raspad države, politiku koja je izazvala prijetnju ratom, zadiranje o suverenitet, širenju mržnje i neviđenoj korupciji i mafijaškim vezama, tvrdi Vuletić. On napominje da je Kremlj naložio Dodiku da otvori novi, balkanski front, koji je Rusiji prijeko potreban. Kako se njegov ukradeni novac nalazi na računima u Moskvi, spreman je da čitav region gurne u novi ratni vihor kako bi opljačkana sredstva zadržao, rekao je Vuletić. Dodaje da Dodik više ne može opstati ni ekonomski ni demografski, a samo je pitanje međunarodne volje kada se ta činjenica utvrdi. Istovremeno, „ako Dodik započne rat, onda, naravno, planira da uvuče Srbiju u ovaj sukob. Ali to ne bi bio samo kraj Dodikovog postojanja, već bi ugrozio i postojanje same Srbije“, smatra Vuletić i dodaje da nije siguran kako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić svjestan takve opasnosti.
Predsjednik Republike Srpske je naveo da „Zapad mašta o izvođenju operacije Oluja na sjeveru Kosova, kako bi Srbi postali marginalna manjina koja nikoga ne zanima, kao što Brisel mašta o operaciji Oluja u BiH protiv Republike Srpske.” Istovremeno je naglasio da se situacija promijenila, te da takve stvari ne bi preporučio.
Tako je M. Dodik provokativno počeo da upoređuje pozive zapadnih političara na suzdržanost kao prijetnju za izvođenje operacije “Oluja”, koja je vojno-operativna operacija Hrvatske vojske izvedena u augustu 1995. godine, koja je dovela do oslobađanja većine privremeno okupiranu teritorija Like i sjeverne Dalmacije, koja je bila pod vlašću separatističke tvorevine “Republika Srpska Krajina”, koju je iz Srbije podržavao režim Slobodana Miloševića, kao i djelomično vojska bosanskih Srba u susjedstvu. Ovo je apsolutno ne korektno poređenje od strane M. Dodika i on to dobro zna, ali manipulacija je izgleda već postala suština njegove politike i načina vođenja političkih rasprava. Inače, zapadni saveznici su bili ti koji su vodstvu u Zagrebu dali ultimatum da hitno prekine operaciju kada su hrvatske trupe stigle do predgrađa Banja Luke i bile spremne da zauzmu ovaj grad. Upravo je zapad spasio bosanske Srbe od takvog poniženja. U istom duhu, Dodikova izjava da je premijer Kosova Aljbin Kurti “izraz zapadnog dijela međunarodne zajednice koji želi blickrig na sjeveru Kosova, da Srbi postanu marginalna manjina o kojoj nikom nije stalo. Ovo je plan Brisela, Londona, Njujorka i Berlina, iako to nikada neće potvrditi“. Termin “blickrig” pojavio se u terminologiji, a to je plan za napad i zauzimanje Sovjetskog Saveza od strane Hitlerove Njemačke. Odnosno, Hitlerova Njemačka to je sadašnji kolektivni zapad, a Staljinov Sovjetski Savez, koji je uzgred sa Trećim Rajhom započeo Drugi svetski rat napadom na Poljsku, to su Srbi na Balkanu. Upravo iz ovakvih poređenja postaje jasno da se niz provokativnih tekstova za Dodika sprema upravo u Moskvi, gdje je korištenje laži i iskrivljenih činjenica dio državne politike Kremlja.
Još jedna istorijska manipulacija koja se mogla pripremiti isključivo u Moskvi je da je bilo normalno da Nijemci ujedine Istočnu i Zapadnu Njemačku i zašto to nisu smjele Srbija i Republika Srpska, pošto su jedan narod. “Kakva je razlika što su Nijemci superiorna rasa, a mi nismo?”, retorički pita Dodik. Naravno, Republika Srpska nikada nije bila posebna država, čak i kao entitet postoji tek od 90-ih godina prošlog vijeka. Istočna Njemačka je imala za glavni grad veći dio Berlina, koji je simbol njemačke državnosti dugi niz vjekova, a evo i Republike Srpske sa Banja Lukom, koja nikada nije bila isključivo srpski grad. Srpski šovinisti su odatle 1992. protjerali lokalne Hrvate i Bošnjake. Tome je bio svjedok i sam M. Dodik, ali iz nekog razloga spominje rasizam u evropskoj politici. Banja Luka je četiri vijeka bila u sastavu Osmanskog carstva, a od 1867. do 1918. u sastavu Austrougarske. Bosanski Srbi kao dio austrougarske vojske borili su se protiv Srbije u mnogim ratovima, jer su godinama služili austrijskim carevima kao čuvari granica monarhije. I ovdje je prostačko poređenje Republike Srpske sa Istočnom Njemačkom M. Dodika jednostavno nepoznavanje istorije i prezir prema evropskoj prošlosti. Ali Dodika to ne brine, on drsko izjavljuje da će njegova stranka pobjeđivati na izborima još 25 godina. Očigledno, ovo je tačno onoliko koliko M. Dodik još želi fizički živjeti, očito želeći sve ovo vrijeme biti lider RS.
Ambiciozno jeste, ali da li je realno – pokazaće vreme, pa čak i narednih godina.
