Parlamentarni i predsjednički izbori u Severnoj Makedoniji biće održani 24. aprila i 8. maja. U stvari, to bi trebalo da bude referendum o budućem kursu zemlje. Dalje evropske integracije, čvrsto članstvo u NATO-u, stabilni odnosi sa susjednim Grčkom i Bugarskom – sve to zavisi od odluke birača. Prognoze za sada nisu optimistične.
Prema najnovijim sociološkim istraživanjima, opoziciona kandidatkinja Gordana Siljanovska-Davkova iz VMRO-DPMNE (Vnatrešna makedonska revolucionarna organizacija — Demokratska partija za makedonsko nacionalno edinstvo) je ispred aktuelnog predsjednika i kandidata iz SDSM-a (Socijaldemokratski savez Makedonije), Steva Pendarovskog, a VMRO-DPMNE ispred SDSM-a. Rezultati anketa pokazuju da postoji mogućnost promjene vlasti u Sjevernoj Makedoniji, što omogućava korekciju daljeg pravca razvoja zemlje.
Treba napomenuti da se VMRO-DPMNE ne pozicionira kao antievropska ili antievroatlantska politička snaga. Njeni kandidati ne pozivaju na hitno povlačenje iz NATO-a, ne vide Evropsku uniju kao zlo. Jedino što stranka nudi je da se ne prave novi ustupci u vezi sa evropskim integracijama, da se obustavi implementacija već postignutih dogovora i, ako je moguće, da se sabotiraju prethodne kompromisne odluke na koje je Skoplje pristalo radi ulaska u Sjevernoatlantski savez. Osnova ovakvog stava VMRO-DPMNE je posvećenost zaštiti makedonskog nacionalnog identiteta, a još više – nacionalnog ponosa.
Osnovni pravac ove politike je zaštita prava na korišćenje naziva „Makedonija“, kojeg se zemlja odrekla na hitan zahtev Grčke, potpisivanjem Prespanskog sporazuma. Time je deblokiran ulazak bivše jugoslovenske republike u NATO, kao i odbijanje izmena Ustava, koje su dogovorile vlasti na čelu sa SDSM-om kako bi se prevazišao veto Bugarske na pregovore o pristupanju EU. (posebno se radi o uključivanju u Preambulu Osnovnog zakona pozivanja na bugarsku nacionalnu manjinu i bugarski narod kao državotvorce).
Tokom predizborne debate, lider VMRO-DPMNE Hristijan Mickoski rekao je da će, ako bude izabran za premijera, zemlju zvati isključivo „Makedonija“, bez obzira na Prespeski sporazum. “Za mene Makedonija jeste i ostaće Makedonija. Moji preci bi bili ponosni na mene zbog onoga što radim za svoj narod i svoju zemlju”, naglasio je Mickoski.
Ova izjava nema nikakve zakonske obaveze, ali zapravo, znači promjenu političkog kursa, što na kraju može dovesti do pravnih posljedica, do novih sporova sa Grčkom i problema unutar NATO-a. (Indikativno je da izjave Mickotskog citiraju grčki mediji).
Sa svoje strane, potpredsjednik VMRO-DPMNE Aleksandar Nikoloski iznio je stav o izmenama Ustava.
“Nećemo prihvatiti ustavne promjene pod bugarskim diktatom,” rekao je on u intervjuu za makedonsku televiziju.
“U 2024., nakon 35 godina različitih ustupaka, ljudi su umorni od njih i više ne žele da prave ustupke. Ove signale osećamo kada se sretnemo sa ljudima… Dakle, ako Bugarska želi da gradi dobrosusedske odnose, oni treba da budu na ravnopravnim, paritetnim osnovama i da bude dvosmjerna ulica. Ako misle da će nas ucjenjivati, to neće ići sa VMRO-DPMNE“, naglasio je političar.
„Samo želim da mogu da hodam ulicom sutra uzdignute glave. Ne mislim da voditi politiku znači praviti ustupke”, naglasio je on.
Izjave u duhu politike stranke daje i predsjednička kandidatkinja VMRO-DPMNE Gordana Siljanovska-Davkova. Ona optužuje moćne političare da nam “oduzmu ime, ugroze naš identitet, izbrišu našu istoriju”…
Kao što se vidi iz ankete, birači podržavaju patriotski stav VMRO-DPMNE. Implementacija ove politike definitivno će zaustaviti proces evropskih integracija zbog bugarskog veta. Može se raspravljati o pravednosti bugarskih zahtjeva, ali to je realnost u kojoj živi Sjeverna Makedonija.
Učesnici izborne trke ističu da odbijanje integracije sa EU neće dovesti ni do stagnacije i izolacije, već do okretanja zemlje istoku, čak ni članstvo u NATO-u ovde nije pretjerano. „Što je EU manja na Balkanu, to je Rusija veća. Ako ostavimo vakuum u strateškom smislu, onda će ga drugi popuniti”, naglasio je predsjednik Pendarovski u nedavnom intervjuu.
“Ruski ambasador u Podgorici je jasno izrazio stav da se članstvo u Evropskoj uniji već smatra prijetnjom po nacionalnu bezbjednost Rusije. Ovo je ozbiljna „promjena“ u stavu Ruske Federacije prema članstvu zemlje u Evropskoj uniji. Kada vidite da se stranke u Republici Sjevernoj Makedoniji i političari otvoreno zavjeravaju da blokiraju proces evropskih integracija potkopavanjem Prespanskog sporazuma, Sporazuma sa Bugarskom, Okvirnog sporazuma [Ohridski sporazum], postaje jasno da je Ruska Federacija pronašla elemente u zemljama koje žele da ometaju evropsku integraciju zemlje, jer to, kako tvrde, predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti“, rekao je ministar vanjskih poslova (prethodne i sadašnje tehničke vlade) i kandidat za predsjednika iz “Evropskog fronta” predvođenog Demokratskom unijom za integracije (DUI), Bujar Osmani.
“Postoji ozbiljna uključenost Ruske Federacije u unutrašnji politički i institucionalni sistem. U regionu, ali i kod nas, već su stvoreni centri snažnog uticaja. Oni imaju snažan uticaj na političke stranke, Ruska Federacija ima snažan uticaj na predsedničke kandidate”, rekao je on, govoreći o “nekim informacijama koje ima NATO”.
Zvaničnici NATO-a su ranije upozorili na rusko miješanje u izbornu kampanju u Sjevernoj Makedoniji. Sredinom februara, obraćajući se u srijedu Pododboru Evropskog parlamenta za sigurnost i odbranu, zamjenik generalnog sekretara NATO-a Mircea Geoană izrazio je zabrinutost zbog onoga što se dešava u smislu dezinformacija i hibridnih pokušaja Rusije da utiče na parlamentarne i predsjedničke izbore u Sjevernoj Makedoniji. “Ovo nas veoma brine. Vidimo kako igraju regionalni igrači, a vidimo i kako igraju ruski igrači”, rekao je on.
U ovoj fazi, Rusi koriste hibridne, prikrivene metode, indirektno se miješajući u unutrašnje stvari zemlje. Otvoreno rusko lobiranje, kakvo je bilo prije nekoliko godina (kada je Aleksandr Dugin održao zajedničku konferenciju sa makedonskim političarima u Skoplju pod nazivom „Strateška unija Republike Makedonije i Rusije, članstvo u Evroazijskoj ekonomskoj uniji“) danas se ne dešava. Pendarovski objašnjava promjenu ruskih metoda na sljedeći način: „Uz ovu veliku katastrofu koja se dogodila invazijom Ukrajine, Rusija nije u potpunosti fokusirana na Balkan, jer je koncentrisala sve svoje resurse na Ukrajinu… i nije bila aktivna u Balkan u posljednje dvije godine kakav je bio. Ali zato postoje takozvani regionalni proksiji koji rade direktno umjesto Rusa.”
Ministar unutrašnjih poslova sadašnje tehničke vlade i član VMRO-DPMNE Panče Toškovski kategorički odbacuje optužbe za ruski uticaj na njegovu stranku. To je “neozbiljno”, “političko manevrisanje, kao i politička zloupotreba”, rekao je on u intervjuu za Radio Slobodna Evropa, misleći na stalne optužbe SDSM-a i DUI-a u njegovom stranačkom protivljenju EU.
„VMRO-DPMNE je prva partija koja je u svom Statutu jasno definisala gdje vidi sebe i gde vidi državu, i to naravno, kao dio evropske porodice i dio NATO-a i ništa drugo“, rekao je Toškovski.
No, problem je u tome što su se na svom putu evropskih i evropskih integracija, koji je doveo do promjene imena bivše jugoslovenske republike i osigurao njeno članstvo u NATO-u, vrhunski političari VRMO-DPMNE protivili bilo kakvim kompromisima, što je onemogućilo ulazak u NATO i EU. Ovaj stav je otvoreno, na zvaničnom nivou, podržala Rusija.
Kada se još razgovaralo o sporazumu sa Grčkom, tadašnji predsjednik Makedonije Đorđe Ivanov (predstavnik VMRO-DPMNE, bio je na toj funkciji 10 godina, od 12. maja 2009. do 12. maja 2019.), u svom govoru na Generalnoj skupštini UN-a 2018. godine izjavio da je promjena imena Makedonije “zamka” i “grubo kršenje suvereniteta”. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova odmah je podržalo takvu izjavu, napominjući da je Prespanski sporazum “u suprotnosti sa međunarodnim pravom i makedonskim ustavom, što je makedonski predsjednik Đorđe Ivanov više puta isticao, uključujući i iz Generalne skupštine UN-a”. Tada je Ruska Federacija čak zaprijetila da će iskoristiti svoje pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a kako bi spriječila Makedoniju da promijeni ime u skladu sa sporazumom s Grčkom. Ali na kraju su Rusi izgubili: VMRO-DPMNE je izgubila vlast, ime je promenjeno, zemlja je ušla u NATO.
Sada je drugi krug priče, ali već sa ulaskom u EU. Patriotska pozicija VMRO-DPMNE, pogodna i pozitivna u drugim geopolitičkim uslovima, danas može Severnu Makedoniju dovesti do prekida evropskih integracija, konfrontacije sa Zapadom i tranzicije pod uticaj Moskve, čak i ako to nije i nikada nije bio cilj ove stranke i političara.
