Posjeta predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika Rusiji, njegov susret sa Vladimirom Putinom i primanje ruskog odlikovanja pokazali su još veću lojalnost Banjaluke Moskvi. Zapravo, vlasti srpskog entiteta u Bosni i Hercegovini su direktno izjavile da stoje uz stranu Rusije, dok Zapad doživljavaju ako ne kao protivnika, onda sigurno kao oponenta.
Konačni zaokret prema Rusiji očito će imati značajne destabilizirajuće posljedice za Bosnu i Hercegovinu.
Kraj neutralnosti
Dodik nije prvi put došao u Rusiju od potpune invazije na Ukrajinu, a posljednji susret s ruskim predsjednikom, održan u glavnom gradu ruskog Tatarstana Kazanju, bio je njihov četvrti u posljednje dvije godine. Međutim, posljednja posjeta izazvala posebnu pažnju zbog radikalno proruskih izjava lidera RS – netipičnih čak i za ovog političara.
Tako je Dodik ranije isticao svoj “neutralan” odnos prema rusko-ukrajinskom ratu. U maju 2023, na primjer, Putin mu je zahvalio na njegovoj “neutralnosti” u vezi sa “sukobom u Ukrajini”. Dodik je, međutim, ovoga puta govorio u drugačijem tonu.
Nakon razgovora sa Putinom, Dodik je u intervjuu za RT (bivši Russia Today) istakao da je ruskom predsjedniku poželio “pobjedu” (napomenimo da je sastanak dvojice predsjednika održan ubrzo nakon što su ruske invazijske snage zauzele Ukrajinski grad Avdijivku). „Poželio sam mu daljnje pobjede. Rekao sam da su sve njegove pobjede, pobjede Rusije i naše pobjede. I vjerujemo da je Rusija na pravoj strani. Za slobodu ljudi, naroda i država. U tom pogledu predsjednik Putin sada izvršava veoma važnu misiju”, rekao je on. Mediji su prenijeli i Dodikovu izjavu da je “Rusija bila prinuđena da zaštiti svoj narod i da je zbog toga pokrenula Specijalnu vojnu operaciju”.
Ovim izjavama Dodik ne samo da je ponovio ruske propagandne klišeje, već je izrazio i novi zvanični stav Banjaluke, koji je daleko od neutralnog. Sada je definitivno proruski i antizapadni.
Međutim, predsjednik RS se nije ograničio na temu rusko-ukrajinskog rata, pokazujući da se radikalizacija Srba, koje on predstavlja, odnosi i na druga područja.
Razgovarajući s Putinom o pitanju međunarodnih sankcija Rusiji i namjeravanom pristupanju BiH NATO-u, Dodik je predvidljivo naglasio da njegov entitet neće da dozvoli da BiH uradi ni jedno ni drugo. Njegove opaske o tome da je BiH navodno pod “protektoratom” zapadnih naroda bile su također prilično predvidljive. Ali Dodikova izjava da djelovanje zapadnih demokratija u RS predstavlja “intervenciju” (prema citiranju Rossiyskaya Gazeta) postala je nova prekretnica u konfrontaciji Srba BiH i Zapada. (Treba podsjetiti da je jedna od definicija pojma „intervencija“ čin nasilnog miješanja jedne ili više država u unutrašnje poslove druge države, usmjeren protiv njenog teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti.)
Čini se da je Dodik svojim posljednjim razgovorom s Putinom i svojim izjavama za ruske propagandističke medije odlučio “spaliti sve mostove” s Briselom i Vašingtonom…
Kako bi dodatno učvrstio ovu poruku, Dodik je prije dolaska u Rusiju posjetio i Bjelorusiju gdje ga je srdačno dočekao Putinov saveznik Aleksandar Lukašenko.
Očigledno je da će Republika Srpska od sada postati još agresivnije uporište Kremlja u regionu. Ali glavni problem je u tome što Dodikovo djelovanje signalizira promjenu kursa ne samo za Banjaluku, već i za Beograd, jer lider RS radi u timu koji vodi susjedna država.
A tu državu vodi Aleksandar Vučić.
Posebni odnosi
Vučić je stalno, na razne načine, dokazivao da mu je Dodik bio među najbližim saradnicima. Predsjednik RS prisustvuje gotovo svim javnim događajima koje Beograd smatra značajnim, uključujući proslavu izborne pobjede, obilježavanje dana sjećanja, vojne parade i izložbe… Najslikovitiji primjer da je lider Srba u Bosni i Hercegovini bio dio Vučićevog tima bio je Dodikov učešće na nedavnom vojnom skupu u Beogradu, gde se pridružio najvišem rukovodstvu Vojske Srbije. Taj sastanak održan koncem januara po svakoj prilici trebao je biti striktno unutarpolitički događaj Republike Srbije, ali nazočnost čelnika RS-a koji je formalno jedan od visokih dužnosnika susjedne zemlje (BiH), kao i medijska popraćenost samoga događaja, očito je poslužila kao demonstracija iznimno bliskih veza između Beograda i Banje Luke, kao i između Vučića i Dodika.
Međutim, poseban odnos između predsjednika Srbije i predsjednika Republike Srpske odavno nije tajna. Zanimljivo je da je ne tako davno lider vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), potpredsjednik Vlade i ministar odbrane Miloš Vučević izjavio da Zapad vrši pritisak na Vučića, zahtijevajući od Dodika da promijeni stav. Vučević je ovime jasno dao do znanja da ovaj zahtjev nije i neće biti ispunjen. Kao što vidimo, ni posljednje kontroverzne izjave Dodika u Rusiji nisu izazvale osudu srpskih vlasti i nisu natjerale Beograd da se distancira od lidera Srba u BiH.
Treba napomenuti da, iako je stav predsjednika RS trenutno mnogo proruskiji od onog koji izražava rukovodstvo Srbije, potezi Beograda u odnosima s Moskvom ukazuju na spremnost za izgradnju još bližih srpsko-ruskih odnosa.
Vučićev nedavni pozdravni intervju ruskoj državnoj novinskoj agenciji, stalne izjave o nevoljnosti da se uvedu sankcije Rusiji i kupovina novog ruskog naoružanja (sistema protiv bespilotnih letjelica) za srpsku vojsku – sve to sugeriše da Beograd sarađuje sa Moskvom i voljni su da to čine u doglednoj budućnosti. Stoga posljednje Dodikove izjave ne izgledaju kao nešto neprihvatljivo, već kao sastavni dio zajedničkog proruskog kursa Beograda i Banjaluke. Samo vlasti Srbije i Vučić lično očigledno ne žele da se u potpunosti okrenu ka Rusiji, pa je javna misija podrške i razvoja srpsko-ruskih kontakata povjerena Dodiku, političaru iz susjedne države.
Značajno je da je Aleksandar Vulin, bivši šef Bezbednosno-informativne agencije Srbije (BIA), koji se smatra ključnim saveznikom ruske obaveštajne službe na Balkanu, koji drži glavni kanal veze između srpskih vlasti i Kremlja, pre dva meseca je poslan da pojača tim u Banjaluku, postavši Dodikov de facto savjetnik.
Beograd je vjerovatno odlučio da Banja Luci prepusti ulogu radikalno proruskog krila svih balkanskih Srba i nastavi da demonstrira ravnotežu između Zapada i Rusije. Naročito iz razloga što su Dodik, članovi njegovog tima i Vulin ionako pod zapadnim sankcijama.
Na putu prema hibridnom konfliktu
Zvaničnici Banjaluke vjerovatno vjeruju da će u ovoj fazi saradnja sa Moskvom doprinijeti ponovnom razmatranju „izvornog“ Daytonskog sporazuma, pomoći da se riješi ureda visokog predstavnika kao trenutnog mehanizma nagodbe, te osigurati proširenje entitetskih prava i ovlasti.
Sarađujući s Dodikom koji je lojalan Beogradu i Moskvi, srbijanske vlasti ostvaruju svoje interese koji se ne svode samo na širenje zajednice svih Srba u regionu (izgradnja “srpskog svijeta”, kako kaže Vulin) ili na podršku težnji RS za postizanjem veće nezavisnosti od vlasti u BiH. Beograd se po svemu sudeći bavi i drugim pitanjima, između ostalog i povećanjem biračke baze na račun građana susjedne države koji posjeduju srpski pasoš (tehnika „migracije birača iz RS u Srbiju“ već je donijela Vučićevoj stranci, kako tvrde, hiljade glasova na posljednjim izborima), te pokušaj saradnje sa Rusijom preko “posrednika” iz Banja Luke.
Zauzvrat, Kremlj, u saradnji sa rukovodstvom Republike Srpske, djeluje u skladu sa svojom listom zadataka. To uključuje sprječavanje BiH da uvede sankcije Rusiji, kočenje evropskih integracija BiH (pošto proces uključuje koordinaciju vanjske i sigurnosne politike) i onemogućavanje saradnje BiH sa NATO-om. Shodno tome, fokusirajući se na svoje potrebe, Moskva će na svaki mogući način doprinijeti nastavku radikalizacije dosadašnjeg kursa Banjaluke, usmjerenoj na konfrontaciju sa Sarajevom i Uredom visokog predstavnika (OHR), te općenito eskalaciju sukoba između Republike Srpske i Zapada.
Očigledno je da se povećanjem i intenziviranjem uticaja Rusije na Banja Luku, bilo direktnog ili indirektnog, neće riješiti postojeće kontradiktornosti između Republike Srpske i vlasti BiH. Štaviše, oni će se intenzivirati, a starim sporovima će se dodati nove tačke nestabilnosti.
U nekom trenutku, konflikt se može pretvoriti u pravi hibridni konflikt od koristi isključivo Moskvi. Ali izgleda da se Banja Luka i Beograd ne plaše takvog razvoja događaja.
