Krajem listopada u Budvi je održan šesnaesti međunarodni forum „To Be Secure” (2BS), u organizaciji Atlantskog saveza Crne Gore. Tijekom više od desetljeća i pol, ovaj je forum postao jedna od poznatijih regionalnih platformi za raspravu o europskoj i euroatlantskoj sigurnosti. Ipak, ovogodišnji se događaj primjetno razlikovao od prethodnih.
Za one koji su sudjelovali na forumu 2BS prethodnih godina, razlika je bila uočljiva: manji opseg, manje visokih dužnosnika i primjetno niža razina zastupljenosti. Od članova crnogorske vlade, nazočili su samo ministar javne uprave Maraš Dukaj i ministrica kulture i medija Tamara Vujović. Nisu došli ni premijer Milojko Spajić ni ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović. Sudionici su također primijetili da su organizacijski kapaciteti foruma bili znatno skromniji.
To se djelomično može objasniti rasporedom događanja. Dan ranije, u Miločeru, nedaleko od Svetog Stefana, održan je sastanak čelnika u okviru Berlinskog procesa, na kojem su sudjelovali čelnici država Zapadnog Balkana, njemački kancelar Friedrich Merz i drugi europski partneri. Upravo su se ondje vodili glavni politički razgovori, uključujući susret premijera Crne Gore i Hrvatske.
Posljedično, nitko nije očekivao nikakve velike diplomatske senzacije na forumu 2BS. Što se tiče sadržaja, program također nije ponudio mnogo novoga. Ruska prijetnja, razvoj europske obrane, kibernetička sigurnost, hibridne operacije, izbori i buduće proširenje EU-a već su dugo standardne teme ovakvih rasprava.
Ipak, nekoliko je govora zavrijedilo pozornost – prvenstveno zbog trenutačnog položaja Crne Gore, koja se približava završetku pregovora s Europskom unijom, ali se istovremeno suočava s brojnim neriješenim problemima.
U svom uvodnom govoru, predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore Savo Kentera pozvao je zapadne demokracije da napokon prijeđu s pukog osuđivanja prijetnji na poduzimanje učinkovitih mjera. Prema njegovu mišljenju, ruska agresija na Ukrajinu, sabotaže, kibernetički napadi i pokušaji političkog uplitanja zahtijevaju mnogo odlučniji odgovor. Europske demokracije moraju imati ne samo načela i vrijednosti, već i dovoljno snage da ih obrane.
Što se tiče same Crne Gore, Kentera je iznio jednako važnu tezu: pristupanje EU-u mora ostati državni interes, a ne projekt pojedine stranke, vlade ili izbornog ciklusa. Gradonačelnik Budve Nikola Jovanović također je na otvaranju govorio u sličnom, proeuropskom duhu.
To je posebno aktualno nakon najnovijeg pregovaračkog uspjeha Podgorice. Crna Gora je 12. listopada privremeno zatvorila još tri poglavlja, čime je ukupan broj dosegnuo 21 od 33. Samo ove godine zatvoreno je devet poglavlja. Spajićeva vlada i dalje očekuje da će pregovore okončati do kraja 2026. godine te osigurati pristupanje 2028. godine.
Ipak, pitanja koja se ne mogu riješiti pukim donošenjem potrebnih zakona sada će imati sve važniju ulogu. Upravo je to jasno pokazao prvi panel na forumu.
Hrvatska: Podržavamo pristupanje, ali ne odustajemo od svojih zahtjeva
Hrvatski doprinosi bili su od najvećeg praktičnog značaja. Naime, Zagreb trenutno ima možda i najveći utjecaj na vremenski okvir za završetak pregovora Crne Gore.
Na prvom panelu sudjelovali su Frano Matušić, državni tajnik u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Peter Grk, predstavnik slovenske diplomacije, crnogorska istraživačica Nikoleta Đukanović i bivši crnogorski premijer Igor Lukšić. Osim toga, novinar lista „Vijesti” razgovarao je s Vandom Babić Galić, posebnom savjetnicom hrvatskog ministra vanjskih i europskih poslova, koja je rodom iz Kotora.
Hrvatski diplomati dosljedno su ponavljali isti stav: Zagreb ne blokira Crnu Goru; naprotiv, zainteresiran je za njezino što skorije pristupanje EU-u. Međutim, to ne znači da je Hrvatska spremna ostaviti neriješenima pitanja koja su se gomilala desetljećima.
Matušić je detaljno govorio o iskustvu same Hrvatske. Članstvo u EU-u zahtijevalo je teške reforme, kompromise i ispunjavanje uvjeta koji nisu uvijek bili popularni. Zemlja je pristupila Europskoj uniji 2013. godine, ali je u schengenski prostor ušla tek desetljeće kasnije. Danas se, prema riječima diplomata, ti napori isplaćuju: Hrvatska iz proračuna EU-a dobiva milijarde eura više nego što u njega uplaćuje.
Logika Zagreba je razumljiva. Budući da je i sama Hrvatska nekoć morala pristati na teške kompromise, očekuje da i Podgorica zauzme sličan pristup, osobito kada je riječ o ratnoj prošlosti iz 1990-ih, pravima pogođenih osoba te dobrosusjedskim odnosima.
Hrvatski predstavnici opetovano su podsjetili da Crna Gora, bez potpore Zagreba, ne bi mogla zatvoriti nijedno od 21 pregovaračkog poglavlja koja su već dovršena. Formalno gledano, to je doista tako, budući da odluke zahtijevaju jednoglasnost država članica EU-a. No, sam taj podsjetnik imao je očigledan politički podtekst: Podgorica će morati voditi računa o stajalištu Hrvatske sve do samog završetka pregovora.
Uoči foruma, premijeri Andrej Plenković i Milojko Spajić već su razgovarali o bilateralnim pitanjima na summitu Berlinskog procesa. Plenković je pozdravio nedavne odluke crnogorske vlade o očuvanju spomen-ploče na mjestu nekadašnjeg logora Morinj te o preimenovanju gradskog bazena u Kotoru, koji je nosio ime vaterpolista Zorana Gopčevića.
Za Zagreb su oba pitanja bila osjetljiva zbog događaja iz rata od 1991. do 1995. godine i postupanja prema hrvatskim zarobljenicima. Ipak, kako je Plenković odmah napomenuo, riječ je o samo dvije od osam točaka koje je Hrvatska prethodno iznijela pred Crnu Goru.
U Budvi su diplomati pozitivno ocijenili te korake, ali su jasno dali do znanja da teži dio posla tek predstoji.
Razgovor s Vandom Babić Galić bio je osobito zanimljiv. Istaknula je da Hrvatska ne ucjenjuje Crnu Goru, već joj pomaže u pripremama za članstvo. Prema riječima ove diplomatkinje, u taj je proces uključeno najmanje pedeset hrvatskih stručnjaka.
Istodobno, Babić Galić bila je prilično kategorična po pitanju školskog broda „Jadran”, koji se nalazi u Crnoj Gori, a na koji pravo polaže Hrvatska. Opisala je taj brod tek kao vrh ledenog brijega puno šireg pitanja sukcesije vojne imovine bivše Jugoslavije.
Prema njezinim riječima, „Jadran” bi trebao povezivati dvije države kao simbol njihove zajedničke pomorske prošlosti. Međutim, hrvatska strana smatra ga svojim vlasništvom i nema namjeru odustati od svog zahtjeva. Štoviše, riječ je o puno širem opsegu nekadašnje vojne imovine. Diplomat je također naglasio da nema osnove za ponovno otvaranje pitanja kopnene granice, dok su razgraničenje na moru i drugi aspekti sukcesije i dalje predmet pregovora.
Stajalište Zagreba nakon foruma nije se suštinski promijenilo. Hrvatska ne pokazuje namjeru da onemogući pristupanje Crne Gore, već nastoji iskoristiti završnu fazu pregovora za rješavanje što šireg spektra bilateralnih problema. Neki od zahtjeva imaju posve utemeljenu povijesnu i pravnu osnovu. Istovremeno, pregovarački mehanizam EU-a daje Zagrebu dodatni prostor za pritisak.
Za Podgoricu je situacija teška i zbog unutarnjopolitičkih podjela. Čak su i ustupci vezani uz Morinj i bazen u Kotoru naišli na kritike prosrpskih političkih snaga, prvenstveno Demokratske narodne partije Milana Kneževića. Sljedeća pitanja – uključujući vojnu imovinu, granicu na moru i odštetu za oštećene – mogla bi izazvati znatno oštrije sukobe.
Najvjerojatnije će Spajićeva vlada nastaviti tražiti pojedinačne kompromise, istovremeno pokušavajući spriječiti eskalaciju na unutarnjem planu. No, nakon rješavanja dvaju relativno jednostavnih pitanja, taj bi se pristup mogao pokazati znatno težim.
Dodik, NATO i europska ovisnost o Sjedinjenim Državama
Na panelu o NATO-u i europskoj sigurnosti pozornost je privukao prvenstveno sastav sudionika. Među govornicima je bio zamjenik ministra obrane Bosne i Hercegovine Aleksandar Goganović, predstavnik Republike Srpske i stranke Milorada Dodika, Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).
Za one koji prate politiku u BiH, sama njegova prisutnost na takvom događaju bila je vrlo znakovita. Naime, Dodik se godinama protivi ulasku BiH u NATO, održava bliske odnose s Rusijom i redovito poseže za antizapadnom retorikom.
Goganović je, međutim, govorio iznimno suzdržano. Govorio je o regionalnoj stabilnosti, miru, izgradnji povjerenja i potrebi za konstruktivnom suradnjom s NATO-om. Istovremeno je oprezno ponovio načelno stajalište bosanskih Srba: u BiH postoji konsenzus o partnerstvu s Savezom, ali ne i o punopravnom članstvu.
Prilično karakterističan prikaz politike u BiH. Predstavnici SNSD-a mogu konstruktivno sudjelovati na međunarodnim sigurnosnim skupovima, a da pritom ne mijenjaju temeljna politička stajališta svoje stranke. Sam govor Goganovića bio je prilično sterilan, no u kontekstu Dodikove politike čak se i takva suzdržanost činila zanimljivom.
Znatno sadržajnije procjene iznijela je Federica Mangiameli iz analitičkog centra GLOBSEC. Glavna tema njezina izlaganja odnosila se na potrebu izgradnje vlastitih europskih obrambenih kapaciteta, s obzirom na promjene u prioritetima Sjedinjenih Američkih Država.
Ovdje nije bila riječ o udaljavanju Europe od Washingtona niti o stvaranju alternative NATO-u. Europski saveznici moraju naučiti sami podmirivati veći dio svojih obrambenih potreba, istovremeno zadržavajući blisko transatlantsko partnerstvo.
Odgovor koji je Mangiameli dala na pitanje o mogućim posljedicama daljnjeg smanjenja američke potpore Ukrajini bio je osobito znakovit. Prema njezinoj procjeni, gubitak pristupa američkim obavještajnim i satelitskim podacima bio bi posebno težak udarac. To bi oslabilo obranu Ukrajine i stvorilo dodatne probleme samoj Europi, koja još nije sposobna u potpunosti nadomjestiti takve američke kapacitete.
Riječ je o jednoj od najvažnijih poanta iznesenih na forumu: europske države mogu brzo povećati svoje proračune za obranu, ali tehnološke kapacitete koje su Sjedinjene Države razvijale desetljećima nije moguće ponovno stvoriti u svega nekoliko godina.
Europska obrambena autonomija sve će više ovisiti ne samo o proizvodnji oružja i streljiva, već i o satelitskim obavještajnim podacima, komunikacijama, sustavima zapovijedanja i nadzora, te vlastitoj tehnološkoj bazi.
Hibridne prijetnje: mnogo izjava, manje konkretnih detalja
Naredne panel-rasprave bile su posvećene informacijskoj sigurnosti, kibernetičkim prijetnjama, primjeni umjetne inteligencije i zaštiti izbornih procesa. Općenito gledajući, te su rasprave nastavile već poznate razgovore o ruskom uplitanju, dezinformacijama i otpornosti demokratskih institucija.
Ipak, nekoliko izjava crnogorskih dužnosnika zaslužuje pozornost.
Miloš Nikolić, predstavnik Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore zadužen za NATO i sigurnosnu politiku, upozorio je da je zemlja izložena stalnom hibridnom pritisku koji dolazi kako iz Rusije, tako i iz same regije Zapadnog Balkana.
Kao jedan od primjera naveo je nedavno protjerivanje predstavnika ruske propagandne mreže „Rybar”. Prema njegovim riječima, ta je skupina planirala širiti dezinformacije vezane uz uvođenje viza za ruske državljane. Također je podsjetio na prijetnje povezane s ranijim događajima u Tivtu te upozorio na moguće intenziviranje hibridnog utjecaja uoči parlamentarnih izbora 2027. godine.
S druge strane, ministar javne uprave Maraš Dukaj skrenuo je pozornost na kontinuirane kibernetičke napade na državnu infrastrukturu Crne Gore. Neke od tih prijetnji, kako je naveo, dolaze iz susjednih država, iako nije imenovao nijednu konkretnu zemlju. Ove su primjedbe zapravo bile nastavak upozorenja koje je premijer Spajić iznio još krajem kolovoza. Tada je predsjednik vlade izjavio da se možda pripremaju koordinirane hibridne aktivnosti protiv Crne Gore, uz sudjelovanje predstavnika najmanje dviju država u regiji.
Međutim, gotovo dva mjeseca nakon te izjave, vladino Vijeće za nacionalnu sigurnost još uvijek nije održalo odgovarajući sastanak. O tome je 18. listopada izvijestila TV Vijesti. Izostanak javnih odluka, naravno, ne znači da su sigurnosne službe neaktivne. Ipak, pitanje političke koordinacije i spremnosti državnih institucija da odgovore na takve izazove ostaje otvoreno.
U tom kontekstu, situacija djeluje pomalo proturječno. Dužnosnici sasvim otvoreno govore o vanjskim prijetnjama i mogućem miješanju u izbore, no javnost još nije vidjela odgovarajući sustavni odgovor na najvišoj političkoj razini.
Također, političke interese Beograda i Moskve ne treba automatski izjednačavati. Srbija je zainteresirana za očuvanje svog utjecaja na srpsko stanovništvo u Crnoj Gori, dok Rusija nastoji oslabiti euroatlantsko jedinstvo. Po određenim pitanjima ti se interesi mogu poklapati, ali tvrdnje o organiziranom miješanju zahtijevaju dokaze.
Uoči izbora 2027. godine, osjetljiva pitanja i dalje će uključivati status srpskog jezika, dvojno državljanstvo, nacionalne simbole, odnose s Hrvatskom, ulogu Srpske pravoslavne crkve te stavove prema Rusiji. Svako od njih već je više puta uzrokovalo unutarnjopolitičke sukobe.
EU je spremna za Crnu Goru. A je li Crna Gora spremna?
Posebno su zanimljive bile i procjene izgleda za proširenje EU-a.
Peter Grk, predstavnik slovenskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova, prilično je precizno sažeo trenutnu dilemu: EU kao cjelina još nije spremna za proširenje velikih razmjera, ali je spremna primiti Crnu Goru.
Naime, pristupanje jedne male balkanske države, kao i buduće pristupanje Ukrajine ili nekoliko drugih kandidata istovremeno, predstavlja institucionalne i financijske izazove vrlo različitih razmjera.
Bivši crnogorski premijer Igor Lukšić skrenuo je pozornost na još jednu činjenicu: pristupanje Crne Gore vjerojatno neće značajno promijeniti gospodarski ili demografski potencijal EU-a, ali bi politički značaj takvog koraka mogao biti daleko veći.
Nakon dugog razdoblja stagnacije, Bruxelles ima priliku pokazati da pregovori o pristupanju doista mogu rezultirati članstvom. To je važno za cijelu regiju, kao i za Ukrajinu, koja također korača europskim putem.
Međutim, postoji i druga strana medalje. Nakon pristupanja, Crna Gora postat će punopravni sudionik u donošenju odluka unutar EU-a, uključujući one o sankcijama, vanjskoj politici i budućem proširenju.
Trenutačno Podgorica u potpunosti usklađuje svoju vanjsku politiku s onom EU-a, pruža potporu Ukrajini i podržava sankcije protiv Rusije. Ipak, unutarnjopolitička polarizacija, utjecaj prosrpskih stranaka i mogućnosti za vanjsko uplitanje neće automatski nestati završetkom pregovora.
Upravo je to, možda, učinilo ovogodišnji forum 2BS zanimljivim. Unatoč skromnijem opsegu i izostanku istaknutih međunarodnih gostiju, događaj je prilično jasno odrazio probleme s kojima Crna Gora ulazi u završnu fazu europskih integracija.
Hrvatski diplomati ponovno su podsjetili na neriješena bilateralna pitanja. Predstavnik Dodikove stranke prikazao je pragmatičnu stranu suradnje bosanskih Srba i NATO-a. Europski stručnjaci govorili su o potrebi za razvojem vlastitih obrambenih kapaciteta Europe, dok su crnogorski dužnosnici upozorili na hibridne prijetnje, čije suzbijanje zahtijeva bolju institucionalnu koordinaciju.
Forum nije donio ništa senzacionalno. Ipak, nekoliko rasprava jasno je pokazalo koliko bi zahtjevna mogla biti završna dionica puta Crne Gore prema EU-u.
Pred njom su još šest neriješenih pitanja s Hrvatskom, složena pregovaračka poglavlja, parlamentarni izbori 2027. godine, te potreba za suprotstavljanjem vanjskim sigurnosnim prijetnjama. Podgorica doista ima priliku postati prva država Zapadnog Balkana koja će se pridružiti Europskoj uniji. No, dovršetak pregovora i izgradnja otporne europske države nisu posve ista stvar.
Analitička grupa CWBS-a
