Most koji razdvaja

Carabinieri KFOR-MSU patrols in front of Ibar Bridge, in Mitrovica (Kosovo). Summer 2019.
dav

Dvadeset pet godina od završetka rata i 15 godina od proglašenja neovisnosti Kosova, Kosovska Mitrovica ostala je podijeljena. Središnji most preko Ibra trebao je spojiti dva dijela grada – srpski i albanski. Struktura, koja bi po definiciji trebala ujediniti, postala je trajni izvor kontroverzi.

Nemoguće bez saglasnosti Srba…

Most u Mitrovici trebao je biti službeno otvoren za promet još u siječnju 2017. godine, no to se nikada nije dogodilo. Ceremonija na kojoj su trebali sudjelovati visoki dužnosnici EU nekoliko je puta odgađana prije nego što je tema postupno izgubila na važnosti.

Prije više od godinu dana problem se ponovno pojavio.

U travnju 2023. Skupština općine Sjeverna Mitrovica, koja je nakon povlačenja Srba iz svih kosovskih institucija u studenom 2022. ostala praktički bez srpskih predstavnika, odlučila je konačno pustiti promet preko glavnog mosta u Mitrovici. Ti su planovi izazvali prilično oštru reakciju lokalnih srpskih čelnika i visokih dužnosnika u Srbiji, koji su istaknuli da je cilj tog poteza izazivanje sukoba i, u konačnici, protjerivanje Srba s Kosova.

Komentirajući odluku općine Sjeverna Mitrovica o otvaranju mosta preko Ibra, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić rekao je kako kosovski premijer Albin Kurti “traži sukobe pod svaku cijenu”.

Dužnosnici EU tada su također kritizirali inicijativu, ističući kako sada nije dobro vrijeme za otvaranje glavnog mosta u Mitrovici. Misija NATO-a KFOR istaknula je potrebu političkog dijaloga za rješavanje pitanja otvaranja središnjeg mosta preko Ibra. Prevedeno s diplomatskog na jednostavni jezik, u tim je izjavama naglašeno da se most treba otvoriti tek nakon što na to pristanu i Srbi.

Otvaranje je odgođeno. No prije nekoliko dana tema je opet postala aktualna.

U svibnju su predstavnici stranke Albina Kurtija, Pokreta za samoopredjeljenje, na općinskom sastanku u sjevernoj Mitrovici apelirali na provedbu prošlogodišnje odluke o otvaranju mosta preko Ibra. Istodobno, zamjenik ravnatelja kosovske policije za sjeverni region Veton Elshani rekao je da će most preko Ibra u Mitrovici biti otvoren za promet “vrlo brzo”. U intervjuu za kosovsku televiziju, istaknuo je kako trenutno razgovara sa svojim vodstvom o načinu na koji bi se to trebalo učiniti. “Vjerujem da je samo pitanje vremena kada će se i kako most otvoriti”, rekao je Elshani novinarima.

Gotovo odmah uslijedila je negativna reakcija srpske i međunarodne zajednice na ponovnu raspravu o otvaranju mosta.

Vodeća srpska stranka na Kosovu Srpska lista ocijenila je da je puštanje mosta u promet “apsolutno nepotreban, neprihvatljiv i eskalirajući korak usmjeren na daljnju destabilizaciju”. Pozvali su međunarodnu zajednicu da “signalizira Kurtiju da se otvaranje mosta ne može učiniti bez suglasnosti Srba koji žive na sjeveru Kosova”, a predstavnici srpske zajednice trenutno ne podržavaju takav potez.

Europska unija podsjetila je da je pitanje otvaranja mosta dio dijaloga u kojem posreduje EU te da se sve odluke trebaju donositi u okviru tog procesa u kojem sudjeluju službena izaslanstva Kosova i Srbije.

Misija NATO-a na Kosovu, KFOR, također je, kao i uvijek, pozvala da se sve odluke o glavnom mostu preko Ibra donose u okviru dijaloga Kosova i Srbije, uz posredovanje Europske unije.

Treba napomenuti da trenutno nema nikakvih prepreka za one koji stvarno moraju da pređu Ibar. Promet je aktivan preko ostalih mostova dostupnih u tom području. Ali središnji most u Mitrovici odavno se više ne smatra samo elementom infrastrukture.

Priča o mostu

Čuvenom mostu odmah nakon rata dodijeljena je uloga “mirotvorca”. Godine 2001. francuska je vlada donirala gotovo 1,5 milijuna eura za obnovu mosta. Radovi su trebali biti korak ne samo prema poslijeratnoj obnovi, već i prema pomirenju: ugovorom je bilo predviđeno da multietnička građevinska ekipa sastavljena od Albanaca i Srba bude uključena. Unatoč svim preprekama, sav posao je obavljen.

No, ta mirna idila nije dugo potrajala.

U ožujku 2004. izbili su veliki nemiri na sjeveru Kosova nakon izvješća da se troje albanske djece utopilo u Ibru nakon što su ih napali Srbi. Srpska strana je negirala bilo kakvu umiješanost, no već se desio zamašnjak nasilja. Dan nakon tragedije, Albanci su izašli na ulice na južnoj obali. Jedinice KFOR-a blokirale su most, ali to nije zaustavilo borbe. Nasilje se proširilo Kosovom jer je u neredima ubijeno 19 ljudi – 11 Albanaca i osam Srba.

Od tog vremena most preko Ibra u Mitrovici nije u punoj funkciji.

Početkom 2010-ih, nedugo nakon što je Kosovo proglasilo neovisnost, došlo je do novog izbijanja nasilja, a grad Mitrovica ponovno je došao u središte pozornosti.

U srpnju 2011. kosovska policija osigurala je kontrolu nad kontrolnim punktovima na granici Kosova i Srbije na sjeveru, što je izazvalo prosvjede Srba i dovelo do sukoba.

Dok su napetosti na sjeveru dostizale vrhunac, podignuto je više od desetak barikada, uključujući i na mostu preko Ibra.

Vraćanje u funkciju mosta bilo je jedno od pitanja o kojima se razgovaralo na pregovorima o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine, koji su pod okriljem Europske unije pokrenuti prije desetak godina. Sporazumom o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije predviđena je “revitalizacija mosta”, što je za cilj imalo konačno pokretanje prometa preko rijeke.

Godine 2014. barikada na mostu konačno je demontirana, ali su je Srbi odmah zamijenili takozvanim “Parkom mira” – sa nekoliko stabala u betonskim posudama.

“Park barikada” je demontiran 2016. kada je most krenuo u rekonstrukciju dogovorenu u sklopu pregovora između Prištine i Beograda uz posredovanje EU.

Nakon što su završene popravjke koje je financirala EU, a koji su koštali više od 1,2 milijuna eura, lokalne srpske vlasti počele su graditi dva metra visok betonski zid na sjevernoj strani mosta.

Službeno je rečeno da se radi o čisto tehničkom objektu – potpornom zidu za nasip. Nešto kasnije, nakon intenzivnih razgovora, uz posredovanje EU, strane su uspjele postići dogovor o uklanjanju zida, što je u skladu s tim i učinjeno. No tada je ulica koja je išla od sjevernog dijela mosta proglašena pješačkom, što je zakompliciralo napore da se uspostavi promet vozila…

Simbol… čega?

Beskrajna i napeta povijest mosta u Kosovskoj Mitrovici pokazuje da svaki mirotvorni napor kroz simbolične poteze ima svoje granice. Kreativna ideja dužnosnika EU da most pretvore u simbol pozitivnih promjena naišla je na ništa manje kreativan otpor Srba.

Sada je važno da Srbi pokažu da su sigurni na Kosovu, a most bi u tom smislu trebao odigrati važnu ulogu.

Promicanje srpske vizije situacije oko mosta dovelo je do toga da ta građevina posluži kao simbol neriješenog sukoba.

S druge strane, posljednje inicijative Albanaca za promicanje ideje konačnog otvaranja mosta usmjerene su na provedbu još jednog simboličnog čina – fiksiranja vlasti Prištine na sjeveru. Otvoreni most gotovo da je dio procesa: uz zabranu gotovinskog dinara i zatvaranje srpskih banaka na sjeveru…

Sada je jasno da se “pitanje mosta” ni na koji način ne odnosi samo na osiguranje odgovarajuće logistike. Ovdje je riječ o borbi različitih simbola i osjetila. I dok se borba nastavlja, nefunkcionalni most služi kao simbol slijepe ulice u kojoj se dijalog Beograda i Prištine vodi i dan danas.