Nakon predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Sjevernoj Makedoniji, zemlja ulazi u eru promjena. Promjena vlasti će dovesti do konceptualnih pomaka u vanjskoj i unutrašnjoj politici, važnih ne samo za budućnost zemlje, već čitavog regiona… i šire.
SDSM poraz
U drugom krugu izbora 8. maja, aktuelni predsjednik Sjeverne Makedonije Stevo Pendarovski, kojeg je podržala vladajuća SDSM (Socijaldemokratska unija Makedonije), izgubio je od Gordane Siljanovske-Davkove, koju je predložila opoziciona VMRO-DPMNE (Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija – Demokratska partija za makedonsko nacionalno jedinstvo). To je, u stvari, bio jak poraz jer je Pendarovski osvojio samo 29%, dok je Siljanovska-Davkova dobila 65% glasova.
Sličan poraz dogodio se i na parlamentarnim izborima – koaliciju koju predvodi VMRO-DPMNE podržalo je 43% birača koji su učestvovali na glasanju. Shodno tome, u novom sazivu parlamenta stranka i njeni saveznici dobiće 58 od 120 mandata. Za SDSM je glasalo 15% birača, što im je donijelo 18 mjesta u parlamentu.
Rezultati SDSM-ovog albanskog saveznika, bloka Evropskog fronta (formiranog oko člana vladajuće koalicije, albanske Demokratske unije za integraciju, DUI) pokazali su se boljim, sa 19 osvojenih mandata. Svejedno, ova politička snaga će ipak morati da pređe u opoziciju jer je VMRO-DPMNE u sastav vladajuće većine već pozvala protivnike DUI – koaliciju opozicionih albanskih partija VLEN (VRIJEDI) sa 13 poslanika u parlamentu.
Zahvaljujući vladinoj koaliciji koja uključuje i Makedonce i Albance, potpuna promjena vlasti u Skoplju neće dovesti do obnove davno riješenog makedonsko-albanskog sukoba. Međutim, čini se da će u bliskoj budućnosti ovo ostrvo stabilnosti biti prije izuzetak nego pravilo.
Makedonija, samo Makedonija
Prije svega, očekuju se teška vremena za odnose Sjeverne Makedonije sa susjednim zemljama – Bugarskom i Grčkom.
Sukob sa Grčkom je, zapravo, već počeo.
Kao što je poznato, VMRO-DPMNE je bio kategorički protivnik promjene naziva države dodavanjem riječi “Sjever”. Čak i ako nova predsjednica, parlament i vlada ne pokrenu inicijativu za povlačenje iz Prespanskog sporazuma, oni će po svemu sudeći de facto odbiti implementaciju ili potpuno ignorisati sporazum.
Takva politika se već sprovodi – Gordana Siljanovska Davkova iz VMRO-DPMNE položila je zakletvu kao predsjednica zemlje koju je nazvala „Makedonija“, uprkos činjenici da je u tekstu zakletve fiksirano ime „Sjeverna Makedonija“. Ambasadorica Grčke u Sjevernoj Makedoniji Sofija Filipidu, koja je bila pozvana na sjednicu parlamenta radi inauguracije predsjednice, napustila je salu u znak protesta.
Očigledno, ovo su samo “prva zvona” komplikacija u odnosima Skoplja i Atine.
Ako uzmemo u obzir da je samo zahvaljujući sporazumu o preimenovanju zemlje Sjeverna Makedonija uspjela da se riješi veta Grčke i postane članica NATO-a, spor između dva balkanska susjeda neće samo doprinijeti nestabilnosti u regionu, već može uticati na jedinstvo cijelog zapadnog vojnog bloka.
S bugarske strane, spor vezan za pitanja bugarske i makedonske istorije i makedonskog identiteta na kraju će postati hroničan. VMRO-DPMNE je u više navrata isticao da neće činiti ustupke Sofiji, čak ni zarad deblokade procesa evropskih integracija, a po svemu sudeći, ispuniće data obećanja.
Jedna od tih osnovnih tačaka jeste odbijanje usvajanja amandmana na Ustav Sjeverne Makedonije koji bi Bugare proglasili etničkom grupom koja gradi naciju. Uprkos činjenici da se član buduće vladajuće koalicije, albanski blok VLEN (VRIJEDI), iz raznih razloga nije usprotivio prepisivanju preambule Ustava na zahjtev Bugarske, VMRO-DPMNE ima dovoljno glasova da spriječi ustavne promjene.
Neriješen spor između Bugarske i Sjeverne Makedonije negativno će se odraziti na regiju, ali i na atmosferu unutar NATO-a, čiji su obje zemlje članice.
No, glavna posljedica beskompromisnog stava nove vlade biće obustava pristupanja zemlje EU na neodređeno vrijeme.
Treba napomenuti da VMRO-DPMNE formalno ne odbacuje evropski put zemlje. Štaviše, nova vladina koalicija VRMO-DPMNE i VLEN (VRIJEDI) odlučila je da će “evropske integracije, ekonomski razvoj, vladavina prava i borba protiv kriminala i korupcije biti glavni principi rada nove vlade”, navodi se u zajedničkom saopštenju objavljenom nakon sastanka partijskih lidera u Skoplju 11. maja.
Tačnije, VMRO-DPMNE uvjerava javnost da će moći da pokrene pregovore o pridruživanju Evropskoj uniji bez bolnih kompromisa za makedonske patriote, iako trenutno ne postoje opcije koje će osigurati napredak Sjeverne Makedonije na putu ka EU bez ustupaka Bugarskoj.
Orbanov trijumf
Gore navedeni zaključci su očigledni, o tome se dosta pričalo i prije izbora. Jedino što se promijenilo nakon glasanja jeste spoznaja koliko stanovnika Sjeverne Makedonije nije željelo i ne želi evroatlantske i evropske integracije ni po koju cijenu. Stoga, nakon 8. maja, novi beskompromisni kurs zemlje izgleda stabilnije i dugotrajnije.
Međutim, postoje zaključci o kojima se obično manje govori, ali nisu ništa manje značajni za Zapadni Balkan i za cijelu Europu.
Riječ je o trijumfu Viktora Orbana.
Svi znaju za blisku vezu između mađarskog lidera i VMRO-DPMNE. Dovoljno je spomenuti da je 2018. bivši lider VMRO-DPMNE i bivši makedonski premijer Nikola Gruevski izbjegao optužbe za korupciju nakon što je dobio azil u Mađarskoj uz direktnu pomoć Orbana.
Rekonstrukcija vlasti u Skoplju će, prije svega, značiti da je Orban dobio saveznika unutar NATO-a koji, teoretski, može podržati stav Budimpešte o svim, ili barem većini pitanja. Na primjer, ovaj akter bi mogao dijeliti skepticizam Mađarske u pogledu vojne pomoći Ukrajini.
Ipak, Makedonci imaju poseban odnos prema Ukrajincima, koji se zasniva na prethodnoj saradnji Skoplja i Kijeva tokom oružanog sukoba u Makedoniji početkom 2000-ih. Na kraju, kako su stari Grci rekli – sve teče, sve se mijenja.
Glavna prijetnja
Još jedna posljedica mađarsko-makedonskog prijateljstva može biti, koliko god čudno zvučalo, pokušaj “restarta” procesa evropskih integracija Sjeverne Makedonije.
U drugoj polovini ove godine Mađarska će predsjedavati Vijećem Evropske unije. Zvaničnici mađarske vlade su u više navrata isticali da će mađarska vlada tokom predsjedavanja EU učiniti sve da ubrza pridruživanje Zapadnog Balkana, uključujući i Sjevernu Makedoniju.
Nova makedonska vlada može se nadati da će podrška iz Budimpešte pomoći da se otkloni pitanje veta Bugarske. Međutim, trenutno nema naznaka da će Budimpešta moći da natjera Sofiju da odustane od svojih zahtjeva prema Skoplju.
Što će se dogoditi ako se opcija “beskompromisnih evropskih integracija” pokaže propalom?
Prvo, to će značiti da će Sjeverna Makedonija (ili Makedonija?) biti zaglavljena sa statusom kandidata za ulazak u EU u godinama koje dolaze. Drugo, Makedonci bi mogli postati potpuno frustrirani evropskim vektorom razvoja zemlje.
A tada će se drugi geopolitički akteri uključiti u igru.
Predstavnici bivše vlade Sjeverne Makedonije su tokom predizborne kampanje isticali: manje EU i Zapada u regionu, više Rusije i Istoka, uključujući Kinu. Ako se prisjetimo da je Budimpešta jedan od rijetkih partnera Pekinga u Evropi i najlojalnija nacija (među državama članicama EU i NATO-a) Moskvi, možemo da vidimo da prijetnja geopolitičkog preokreta Sjeverne Makedonije zaista postoji. A to je, zapravo, najveći rizik za državu i region kao rezultat postizbornih političkih pomaka u Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji.
