Izvještaj Fridom hausa „Sloboda u svijetu“ za 2024. predstavlja sveobuhvatni pregled stanja slobode širom svijeta, obilježavajući 18. godinu zaredom opadanja globalnih sloboda. Usred oružanih sukoba, koji izazivaju teške patnje, nepošteni izbori pojavili su se kao vodeći faktori koji doprinose eroziji slobode širom svijeta. Michael J. Abramovitz, predśednik Fridom hausa, zabrinuto je istakao znatno nazadovanje u globalnoj slobodi tokom 2023. godine, upozoravajući da će, ako demokratska društva ne uspiju da se pozabave tim izazovima, velika većina globalne populacije biti lišena osnovnih sloboda u narednim godinama, što će u krajnjem uticati na mir, prosperitet, sigurnost i slobodu u svijetu.
Kada je riječ o Zapadnom Balkanu, izvještaj obuhvata status političkih i građanskih sloboda šest zemalja svrstanih u „djelimično slobodnu“ grupaciju, iako sa značajnim disparitetima. Srbija, na primjer, nastavlja svoj višegodišnji pad, i u oštroj je suprotnosti s Crnom Gorom, kojoj tek malo fali da bude klasifikovana kao „slobodna“. Ova regionalna procjena ističe nijansirani pejzaž slobode na Balkanu, u kojem jedinstvena politička i društvena dinamika svake zemlje doprinosi njihovom individualnom položaju.
Izveštaj o Srbiji posebno je alarmantan, jer je zemlja zadržala status jedne od nacija s najznačajnijim padom demokratskih sloboda u posljednjoj deceniji. Taj pad Srbiju svrstava u zabrinjavajuću grupu zajedno s Bosnom i Hercegovinom, Mađarskom, Rusijom, Turskom i Poljskom, đe je erozija demokratskih principa posebno izražena. Vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) identifikovana je kao ključni krivac u ovoj regresiji koji sistemski potkopava politička prava i građanske slobode. Taktike SNS-a uključuju vršenje pritiska na nezavisne medije, gušenje političke opozicije i ograničavanje aktivnosti organizacija civilnoga društva, doprinoseći sve više ograničenome demokratskom prostoru. Zamagljivanje linija između državnoga aparata i vladajuće stranke SNS, u kombinaciji s upravo navedenim problemima, pokazuje zabrinjavajući trend u smjeru konsolidacije vlasti i suzbijanja slobode mišljenja.
Izveštaj Fridom hausa počinje svoju procjenu političkih sloboda i građanskih prava u Srbiji 2023. godine kritičkim ispitivanjem brojnih faktora koji doprinose opadanju demokratskog „zdravlja“ u zemlji. Izborne manipulacije, napadi na kritičare vlasti, sveprisutna korupcija, državna propaganda i pritisci na medije istaknuti su kao glavni problemi. Štoviše, potkopavanje nezavisnosti pravosuđa i nedostatak transparentnosti u radu vlade naglašeni su kao ključni faktori koji su narušili demokratsku reputaciju Srbije.
S druge strane, Crna Gora se ističe u regionu, približavajući se pragu da se smatra slobodnom zemljom. Uprkos ovoj pozitivnoj ocjeni, izvještaj ističe ograničeno učešće i uticaj građana na zakonodavstvo i reformsku politiku. Problemi poput netransparentnosti planiranja budžeta i javnih konkursa i dalje postoje, naglašavajući oblasti u kojima je poboljšanje neophodno da bi se u potpunosti ostvarili demokratski principi.
Bosna i Hercegovina i dalje ostaje zarobljena u duboko ukorijenjenom nefunkcionalnom političkom sistemu, što je ostavlja pri dnu evropske liste u smislu uticaja politika na ljudska prava, građanske slobode i političko učešće. Intervencija visokog predstavnika u formiranju entitetske vlade dodatno je pogoršala demokratske deficite u zemlji, ozbiljno dovodeći u pitanje sposobnost građana da slobodno biraju svoje lidere i legitimnost prenosa vlasti kao temeljnog aspekta demokratskoga upravljanja.
Albanija je pokazala napredak, posebno po pitanju sudske vlasti, jačanju borbe protiv korupcije i unapređenju dostupnosti pravosuđa. Uprkos ovom napretku, pitanja transparentnosti i disfunkcije upravljanja ostaju goruća briga. Provođenje lokalnih izbora kritikovano je zbog toga što ne doprinosi stvaranju povoljne klime za slobodne i poštene izborne procese. Ipak, Albanija je napravila određene korake u smjeru uključivanja građana u demokratske procese i ispunjenja reformskih obaveza EU.
Uprkos izazovnoj godini obilježenoj povećanim nasiljem u śevernim opštinama, Kosovu je priznat napredak po pitanjima ljudskih prava i građanskih sloboda. Napredak u političkim procesima, učešće građana i aktivno građansko društvo odražavaju pozitivne pomake. Međutim, zabrinutost za slobodu medija i sigurnost novinara i dalje postoji, iako je napravljen značajan napredak u zaštiti manjinskih i vjerskih prava, što pozicionira Kosovo kao lidera u nekim demokratskim stubovima na Zapadnom Balkanu.
Śeverna Makedonija, kao i njeni suśedi, ostaje u „djelimično slobodnoj“ grupi, ali gaji značajne nade u jaču demokratiju i pojačanu zaštitu građanskih sloboda, posebno nakon promjene vlasti 2017. godine. Uprkos turbulentnoj godini, postojala su očekivanja da će vlada iskoristiti demokratske procese kako bi se pojedinci priveli pravdi te ostvarila tranzicija zemlje prema demokratskoj i slobodnijoj državi. Međutim, zabrinutost zbog zakonskih izmjena i neriješenih slučajeva korupcije iz prošlosti umanjila je ova očekivanja, naglašavajući potrebu za značajnim političkim promjenama kako bi se podstaklo bolje demokratsko okruženje.
Kako Zapadni Balkan teži integraciji u Evropsku uniju, putu koji je pun obećanja i složenosti, važnost čvrste posvećenosti demokratskim reformama i vladavini prava postaje sve veća. Očekivani izvještaj Fridom hausa „Nacije u tranzitu“ koji se očekuje do kraja mjeseca ponudiće dodatnu priliku da se udubimo u nijansirano stanje regionalnih poslova, pružajući kritičku prizmu za ocjenu napretka i zastoja u tekućim reformama.
***
Važno je istaći da je izvještaj Fridom hausa „Sloboda u svijetu“ pokazalo primjetan pad u analitičkoj strogosti, posebno u vezi s Crnom Gorom i njenim regionalnim pandanima. Ne možemo a da ne primijetimo obrazac ponavljanja i izvjesnu letargiju u istraživačkom pristupu, zajedno s neobjašnjivom pristrasnošću koja rizikuje da naruši kredibilitet izvještaja. Takvi nedostaci dovode do prikaza nacija Zapadnog Balkana koja se često razlikuje od stanja na terenu, što dovodi u pitanje sistematičnost i objektivnost ovih procjena.
Tretman u izvještaju prema značajnim političkim ličnostima i strankama, uz neujednačeno sagledavanje spoljnih uticaja i organizovanog kriminala, neproporcionalno fokusiranje na određene aktere u odnosu na druge, izostavljanje ključnih događaja poput prijetnji s kojima se suočio specijalni državni tužilac i nedovoljna analiza medijskih, akademskih i vjerskih sloboda – sve to doprinosi stvaranju narativa koji se čini djelimično nepovezanim sa složenom realnošću Crne Gore i regiona u cjelosti.
