„Slobodna Srbija” nakon Vučića: Studentska pobjeda i neugodna pitanja za novi Beograd

„Slobodna Srbija” nakon Vučića: Studentska pobjeda i neugodna pitanja za novi Beograd

„Pozdravi iz slobodne Srbije!” Ovakvi uzvici mogli su se više puta čuti od gostiju iz Srbije na dvije međunarodne konferencije – PLENUM2026 i Cetinjski forum FORCE2026 – održane u Podgorici i na Cetinju od 9. do 12. novembra (novembar je u Crnoj Gori tradicionalno ispunjen stručnim skupovima). U tim riječima osjećao se iskren optimizam. Nakon 14 godina vladavine Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke (SNS), njegov politički tabor konačno je doživio poraz, dok je višegodišnji studentski protestni pokret ostvario uvjerljivu pobjedu na parlamentarnim izborima.

Inače, prisustvo predstavnika iz Srbije na oba događaja bilo je posebno zapaženo. Istoričar Milivoj Bešlin, direktor Regionalne akademije za demokratski razvoj Balša Božović, političar Borko Stefanović, bivša zastupnica u Narodnoj skupštini Srbije Nada Kolundžija i drugi učesnici otvoreno su govorili o svojim očekivanjima od predstojećih promjena. Nakon godina oštrih sporova oko politike Srbije prema susjedima, atmosfera je bila neuobičajeno pozitivna. Razgovaralo se o demokratiji, oslobađanju državnih institucija od stranačke kontrole, pomirenju u regiji i mogućnosti da se političke prakse iz 1990-ih konačno ostave iza sebe.

Međutim, promjena vlasti ne znači nužno i promjenu političke kulture ili prioriteta u vanjskoj politici. Program pobjednika to jasno pokazuje.

Predstavnici „Studentske liste”, Dejan Šoškić i Miodrag Krmar, sastali su se 12. novembra s ruskim ambasadorom Aleksandrom Bocan-Harčenkom. Prema navodima ambasade, razgovarali su o bilateralnim odnosima i podršci Moskve stavu Srbije o Kosovu. Istog dana, drugi predstavnici pokreta sastali su se s pomoćnikom američkog državnog sekretara, Brendanom Hanrahanom.

Riječ je o uobičajenim diplomatskim kontaktima budućih vlasti, ali oni su prilično indikativni: malo je vjerovatno da će Srbija brzo odustati od balansiranja između Zapada, Rusije i Kine. Demokratske promjene na unutrašnjem planu djeluju obećavajuće, više nego što to izgleda mogućnost geopolitičkog zaokreta. Pobjeda koju tradicionalna opozicija nije uspjela ostvariti

Na vanrednim izborima održanim 25. oktobra, „Studentska lista – Studenti pobjeđuju” osvojila je 140 od ​​250 poslaničkih mjesta u Narodnoj skupštini. Za nju je glasalo više od 2,35 miliona građana, odnosno oko 53 odsto. Vučićev blok osvojio je 103 mandata, dok su predstavnici nacionalnih manjina osvojili sedam.

Sam Vučić je krajem septembra podnio ostavku na funkciju predsjednika, očekujući da će se nakon izbora vratiti na izvršnu vlast – ovoga puta kao premijer. Međutim, pobjeda studenata osujetila je njegove planove. Prva sjednica novog saziva parlamenta zakazana je za 17. novembar, nakon čega slijedi proces formiranja vlade.

Povod za proteste bila je tragedija koja se desila 1. novembra 2024. godine, kada je u urušavanju nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu poginulo 16 ljudi. Ova nesreća prerasla je u raspravu vođenu na nacionalnom nivou o korupciji, netransparentnim javnim ugovorima i izostanku odgovornosti zvaničnika.

Studenti su zahtijevali da se identifikuju odgovorni, te da se objavi dokumentacija vezana za rekonstrukciju stanice. Njima su se pridružili predavači, građanski aktivisti i predstavnici različitih profesija. Protesti su se proširili širom zemlje, dok su pokušaji diskreditacije učesnika samo dodatno pojačali nezadovoljstvo.

Na kraju, studenti su uspjeli da postignu ono što podijeljena srbijanska opozicija godinama nije mogla. Uspjeli su da okupe građane s veoma različitim stavovima oko relativno jednostavnih zahtjeva: okončanje korupcije, uspostavljanje vladavine prava i obavezivanje državnih institucija da djeluju u skladu sa zakonom.

Pitanja Kosova, Rusije, nacionalnog identiteta i geopolitičkog opredjeljenja dugo su ostajala u drugom planu. To je pomoglo u očuvanju jedinstva pokreta, ali ova se pitanja više ne mogu odlagati.

„Studentska lista” nema jedinstvenu ideologiju. Među njenim predstavnicima nalaze se proevropski orijentisane ličnosti, umjereni konzervativci, kao i zagovornici tradicionalnih nacionalnih stavova. Želja za smjenom Vučića ih je ujedinila, no donošenje vladinih odluka zahtijevaće složenije kompromise.

Štaviše, izborni poraz SNS-a još ne znači i demontiranje cjelokupnog sistema koji je ta stranka gradila tokom 14 godina. Više od 1,7 miliona građana glasalo je za Vučićevu listu. Njegov politički tabor zadržava značajan uticaj u lokalnoj samoupravi, državnom aparatu, privrednim strukturama i medijima.

Nova većina će morati da reformiše tužilaštvo, sudove, bezbjednosne službe, državna preduzeća i sistem imenovanja. Od toga zavisi dubina političkog zaokreta – više nego od same promjene premijera ili drugih visokih zvaničnika. Isto tako, od toga zavisi i hoće li 25. oktobar postati početak jedne istinski nove političke ere.

„Studentska lista” i tradicionalni srpski interesi

Vanjskopolitički program pobjednika otvara najviše pitanja: on je konzervativniji nego što su to očekivali neki od njihovih liberalnih pristalica.

„Studentska lista” podržava vojnu neutralnost Srbije i ne predviđa pristupanje NATO-u.

Njihov stav prema Rusiji takođe je prilično tradicionalan. Program izričito poziva na očuvanje partnerstva s Moskvom, prvenstveno po pitanjima koja se tiču ​​podrške srpskim interesima u Savjetu bezbjednosti UN-a i rješavanja kosovskog pitanja. Istovremeno, pobjednici se protive uvođenju sankcija Ruskoj Federaciji, navodeći, između ostalog, istorijsko iskustvo međunarodnih sankcija protiv same Srbije tokom 1990-ih godina.

S druge strane, oni priznaju teritorijalni integritet Ukrajine i njene međunarodno priznate granice. Dakle, podrška ukrajinskom suverenitetu spojena je s namjerom očuvanja posebnih odnosa s državom agresorom.

Nakon izbora, nosilac „Studentske liste”, profesor Ilija Srdanović, donekle je ublažio kategoričnost svojih ranijih izjava o sankcijama. U intervjuu za Radio Slobodna Evropa naglasio je da bi se takve vanjskopolitičke odluke trebale donositi nakon otvorene javne rasprave i da bi trebale odražavati volju građana. Stoga ostaje mogućnost revizije trenutnog stava, iako još uvijek ne postoji konkretna odluka o održavanju referenduma.

S obzirom na raširene proruske sentimente i kosovski faktor, ne može se očekivati ​​da će se Beograd brzo pridružiti evropskim sankcijama.

Određena dvosmislenost prisutna je i u dijelu programa koji se odnosi na Evropsku uniju. Brisel je opisan kao glavni ekonomski partner Srbije, dok je daljnja saradnja s državama članicama definisana kao jedan od prioriteta. Predviđene su reforme u oblastima pravosuđa i osnovnih prava, proširenje ekonomskih veza i privlačenje evropskih sredstava. Međutim, cilj punopravnog članstva u EU nije izričito formulisan u dokumentu.

Nakon izbora, Srdanović je potvrdio namjeru nastavka evropskih integracija. Ipak, Srbija je posljednje novo pregovaračko poglavlje otvorila još 2021. godine, a daljnji napredak ne zavisi samo od reformi, već i od odnosa s Kosovom te usklađivanja politika s EU.

Situacija s Kosovom je još složenija. „Studentska lista” i dalje smatra tu teritoriju sastavnim dijelom Srbije, protivi se njenoj nezavisnosti, kao i članstvu u međunarodnim organizacijama. Predviđa se preispitivanje sporazuma koje su prethodne vlasti postigle s Prištinom, prvenstveno u pogledu njihove usklađenosti s Ustavom Srbije.

Zapravo, stav pobjednika ne razlikuje se bitno od tradicionalne državne politike Srbije. Dijalog pod okriljem EU će se, po svemu sudeći, nastaviti, ali za sada ne treba očekivati ​​nikakve nagle pomake.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, „Studentska lista” naglašava očuvanje ustavnih nadležnosti Republike Srpske, uključujući pravo veta u institucijama na državnom nivou, kao i imovinske zahtjeve. Predlaže se preispitivanje prakse primjene takozvanih „bonskih ovlaštenja” visokog predstavnika međunarodne zajednice, te dalji razvoj posebnih odnosa između Beograda i Banje Luke.

Nije predviđeno odustajanje od tradicionalne uloge Srbije u pitanjima koja se tiču ​​bosanskohercegovačkih Srba. Naravno, ovakve programske odrednice same po sebi ne znače podršku separatističkim ambicijama Milorada Dodika. Ipak, trenutno nema osnova ni za očekivanje suštinske revizije politike Srbije prema Bosni i Hercegovini.

Kada je riječ o Crnoj Gori, „studenti” obećavaju zaštitu nacionalnog i kulturnog identiteta Srba i zalažu se za rješavanje pitanja dvojnog državljanstva.

Za Podgoricu je ovo osjetljivo pitanje: pojedini političari strahuju od uticaja novih pravila na izbornu ravnotežu, kao i od povećane zavisnosti od Beograda. Problem nije u samoj podršci sunarodnicima, već u mogućim metodama političkog uticaja.

Dakle, tradicionalni vanjskopolitički prioriteti Srbije mogli bi da nadžive Vučića. Pitanje je hoće li se promijeniti metode koje se koriste za njihovo ostvarivanje.

Nakon Vučića: Optimizam i teret devedesetih

Na forumu PLENUM 2026, bivša poslanica u Skupštini Srbije Nada Kolundžija iznijela je prilično oštru ocjenu političkog nasljeđa prethodnih vlasti. Prema njenim riječima, Vučićev režim nije samo ograničavao slobode, već je i svjesno širio neprijateljstvo, koristeći nacionalističku retoriku kako bi zadržao vlast i prikrio korupciju velikih razmjera.

Istovremeno, pozvala je susjede Srbije da od pobjednika ne traže hitne odgovore o pitanju Kosova, ratnoj prošlosti i drugim bolnim temama. Smatra da bi pretjeran pritisak mogao zakomplikovati demokratsku tranziciju.

Kosovski komentator Veton Suroi na skupu PLENUM ukazao je na još jedan problem. Prema njegovom mišljenju, Zapad je godinama posmatrao Vučića kao garanta regionalne stabilnosti – upravo zbog njegove sposobnosti da tu stabilnost naruši. Međunarodni partneri očekivali su od srbijanskog lidera da se uzdrži od opasnih poteza, a zauzvrat su mu pružali političku podršku i priznanje.

Ovaj model, poznat kao „stabilokratija”, omogućio je da se pitanja demokratije, slobode medija i državnih institucija godinama stavljaju u drugi plan, zarad relativne predvidljivosti regionalnih procesa. To je, na kraju, stvorilo politički sistem u kojem je kontrola nad društvom postala daleko važnija od njegovog razvoja.

Na skupu FORCE26 na Cetinju, istaknuti opozicioni poslanik iz Srbije Borko Stefanović priznao je da upravo Beograd mora prvi pružiti ruku susjedima i pokazati spremnost na promjene, nakon godina vođenja konfrontacijske politike. To je posebno značajno zvučalo na Cetinju, koje se u srpsko-crnogorskim odnosima tradicionalno vezuje za izražen crnogorski nacionalni identitet. Stefanović je čak primijetio da mu je, prvi put nakon dugo vremena, drago što je državljanin Srbije na jednom ovakvom događaju.

Posebno su bila sadržajna razmišljanja istoričara Milivoja Bešlina. On smatra da je Zapadni Balkan i dalje, u velikoj mjeri, talac posljedica jugoslovenskih ratova iz devedesetih godina. Politički i teritorijalni poredak uspostavljen u to vrijeme i dalje određuje odnose između država, dok pokušaji ponovnog otvaranja dugotrajnih sporova redovno vraćaju regiju u iste sukobe. Bešlin je čak sugerisao da bi samo još jedan veliki potres – pa čak i novi regionalni ili svjetski rat – mogao radikalno promijeniti ovaj istorijski kontekst. Drugim riječima, ukazivao je na dubinu političke inercije koja je ostala kao posljedica ratova za jugoslovensko nasljeđe.

Istovremeno, ovaj istoričar nipošto ne isključuje mogućnost pozitivnih promjena. Naprotiv, smatra da su zemlje regiona, čak i u sadašnjim okolnostima, sposobne ostvariti značajan napredak u pomirenju, obnovi povjerenja i razvoju normalne saradnje. Za to nisu potrebne nove granice niti još jedna istorijska katastrofa.

On očekuje da će se nove srbijanske vlasti više fokusirati na pravosuđe, bezbjednosne službe, obrazovanje i medije, nego na sporove sa susjedima. Bešlin procjenjuje da je potencijal za ove reforme čak i veći nego što je bio nakon Miloševićevog pada 2000. godine.

Balša Božović je o budućnosti govorio mnogo oštrijim tonom. Uvjeren je da Srbija ne smije da ponovi greške iz perioda demokratske tranzicije s početka 2000-ih, kada je značajan dio nekadašnjih političkih i bezbjednosnih struktura zadržao svoje pozicije. Prema njegovom mišljenju, neophodne su reforme bezbjednosnih službi, otvaranje arhiva, utvrđivanje odgovornosti za korupciju, te temeljita istraga zločina počinjenih tokom prethodnih decenija.

Božović je govorio i o vezama bivšeg srbijanskog rukovodstva s političkim krugovima u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Smatra da bi ti neformalni mehanizmi mogli nadživjeti Vučića.

Za ovakvu procjenu postoji racionalna osnova. Tokom godina Vučićeve vladavine, Srbija je zaista izgradila razgranat sistem političkih, medijskih, ekonomskih i ličnih kontakata s predstavnicima srpskih zajednica u susjednim državama. Neke od tih veza postojale su mnogo prije njegovog dolaska na vlast i imaju vlastite društvene temelje.

Njihova budućnost stoga neće zavisiti samo od promjene političkog rukovodstva u Beogradu. Važnije je pitanje hoće li se nastaviti praksa korištenja regionalnih sporova za unutrašnju mobilizaciju i jačanje političkog utjecaja.

Šta će se promijeniti za region i Ukrajinu?

Aleksandar Vučić je godinama ostao jedan od ključnih aktera na Zapadnom Balkanu: od pregovora s Kosovom do odnosa s Banjom Lukom i Podgoricom. Promjena vlasti mogla bi učiniti te odnose manje personalizovanim i predvidljivijim, ali sama po sebi neće eliminisati srpske nacionalne prioritete.

Za Crnu Goru, pitanja dvojnog državljanstva, statusa srpskog jezika, odnosa sa Srpskom pravoslavnom crkvom i uticaja Beograda na lokalnu politiku dobiće poseban značaj. Podgorica se nalazi u završnoj fazi pregovora o pristupanju EU, te stoga stabilni odnosi s njenim najvećim susjedom ostaju važan uslov za njen politički razvoj.

U Bosni i Hercegovini pažnja će biti usmjerena na to hoće li se nove vlasti distancirati od konfrontirajućih poteza rukovodstva Republike Srpske. Priština, s druge strane, nema osnova očekivati ​​brzo ublažavanje stava o nezavisnosti Kosova.

Za Ukrajinu, demokratizacija Srbije otvara određene mogućnosti: nezavisnije institucije i nadzor nad netransparentnim finansijskim vezama mogli bi suziti prostor za ruski uticaj. Ipak, program pobjednika ne predviđa odustajanje od partnerstva s Moskvom. Energetska zavisnost, Kosovo i simpatije javnosti prema Ruskoj Federaciji nastaviće da utiču na kurs Beograda. Mnogo toga će zavisiti od konkretnih odluka buduće vlade, prije svega od sankcija, međunarodne saradnje i bezbjednosne politike.

Uspješne unutrašnje reforme mogle bi istovremeno obnoviti povjerenje evropskih partnera u Srbiju, nakon godina stagnacije u pregovorima o pristupanju.

Nakon svrgavanja Slobodana Miloševića 5. oktobra 2000. godine, Srbija je takođe prošla kroz period velikih očekivanja. Činilo se da će pad autoritarnog režima otvoriti put ka brzoj demokratizaciji i preispitivanju političkog nasljeđa iz 1990-ih. Međutim, značajan dio starih struktura zadržao je svoj uticaj, dok su mnoga bolna pitanja ostala bez odgovora.

Nije slučajno što je Božović na Cetinju ponovo govorio o potrebi za istinskim „6. oktobrom” – misleći na dovršetak reformi koje nisu sprovedene nakon Miloševićevog pada. Naredni mjeseci pokazaće koliko brzo nove vlasti mogu preći sa protesta i parola na konkretne reforme. Ono što će biti važno nisu samo imenovanja, već i stvarna nezavisnost sudova, rad tužilaštva, sloboda medija, te spremnost da se istraže zloupotrebe počinjene prethodnih godina.

Promjene u vanjskoj politici vjerovatno će ići sporije. Kritika autoritarizma u Srbiji sasvim je spojiva s konzervativnim stavovima o Kosovu, Rusiji i susjednim zemljama.

Ipak, sama mogućnost da se mirnije razgovara o odnosima sa susjedima, ratnoj prošlosti i odgovornosti države za vlastitu politiku predstavlja određeni napredak nakon dugog niza godina agresivne retorike.

Pobjeda studenata pružila je zemlji priliku da promijeni pravila političkog života. Koliko će u tome uspjeti, pokazaće rad nove vlade, a ne sam izborni rezultat.

Dok su se u Podgorici i na Cetinju mogli čuti pozdravi „iz slobodne Srbije”, u Beogradu su tekle pripreme za prozaičniji zadatak – formiranje vlade. Upravo tu će se provjeriti opravdanost novembarskog optimizma.

Analitička grupa CWBS-a