Jedino populistički nastup Studentske liste može da pobijedi populističku koaliciju Aleksandra Vučića
Na vanrednim parlamentarnim izborima, koje je predsjednik Aleksandar Vučić raspisao za 25. oktobar, neće se odlučivati o promjeni vanjskopolitičkog kursa Srbije. Niti će se odlučivati o odnosima sa susjedima u regionu. Na tim izborima neće se odlučivati ni o promjeni politički nacionalističke ideološke matrice Srbije.
Iz izjava studenata i njihovih kandidata, a posebno iz intervjua prvog na „Studentskoj listi – Studenti pobjeđuju“, kardiologa iz Novog Sada Ilije Srdanovića, saznajemo da je Kosovo integralni dio Srbije, da će o članstvu u EU odlučivati građani i da je Rusija „velika i uticajna zemlja u svijetu“ i važan međunarodni partner Srbije. Nosilac Studentske liste smatra da pitanje ratnih zločina na teritoriji bivše Jugoslavije i osuda veličanja Ratka Mladića nisu prioritet za građane Srbije.
Takvi politički stavovi svrstavaju Studentsku listu među populističke pokrete. Međutim, neosporna je činjenica da jedino takav studentski pokret može da mobilizuje dovoljno birača na izborima i da pobijedi takođe populističku koaliciju Aleksandra Vučića.
Mnogi proevropski i liberalni birači u Srbiji vjeruju da je misija studenata samo rušenje Vučića i spremni su da na ovim izborima idu dalje od svojih principa i podrže catch-all (sveobuhvatnu) Studentsku listu. Jer, po svemu sudeći, jedino studentski pokret može da okonča ne samo autokratiju Srpske napredne stranke, već i višedecenijsku vladavinu političkih elita i kriminalizovanih struktura iz perioda rata i raspada bivše Jugoslavije.
Teško je zamisliti da će lista sastavljena od ljudi bez političkog iskustva, ako pobijedi, imati dovoljno kapaciteta da ispuni predizborna obećanja i sprovede potrebne promjene u devastiranom društvu i razorenim institucijama. Iako će mnoga nova imena sa Studentske liste nesumnjivo biti osvježenje i sigurno budući pokretači promjena u Srbiji.
Realnije je da će se, ako režim Srpske napredne stranke bude poražen na izborima, stvoriti uslovi za održavanje novih slobodnih i poštenih izbora i da će se ponovo početi s izgradnjom demokratskih institucija u Srbiji.
Nešto je drugačija slika Studentske liste za one koji čitaju Studentski plan od 11 tačaka, i tu je ključni kontrast u odnosu na njihove desničarske izjave u javnim nastupima i medijima. U tom planu od 11 tačaka dominiraju teme ukidanja partokratije i oduzimanja ilegalno stečenog bogatstva, pod referendumskim sloganom – „Srbija ili mafija“.
Istovremeno, to je potencijalna revolucionarna vododjelnica između „do“ i „poslije“ Srpske napredne stranke na vlasti. Ljevičarska osnova studentskog programa je prilično konkretna, a to su borba protiv uvozničkog lobija, ukidanje institucija jeftine radne snage, zaštita prirodnih resursa, naglasak na obrazovanju, zdravstvu i slobodi medija.
Istraživanja javnog mnjenja, koja su nepouzdana i prilično različita, uglavnom govore o tome da studenti i Vučić imaju sličan rejting, što odražava duboku podjelu i polarizaciju srpskog društva. Podjela na one koji žele promjene i pozivaju na odgovornost kriminalizovanog režima i one koji su spremni da brane svoj stav po svaku cijenu, jer će u suprotnom odgovarati pred sudom ili direktno „na ulici“.
Poznato je da izbori u startu nisu demokratski, jer ključne preporuke međunarodnih organizacija (ODIHR) za izmjene pravnog okvira koji reguliše izbore nisu adekvatno sprovedene (zloupotreba državnih resursa, zaštita birača od pritisaka i zastrašivanja, transparentno praćenje finansiranja kampanje, uravnoteženo medijsko izvještavanje, kao i birački spisak) ili su čak pogoršane u odnosu na prošle izbore (potpisi za „fantomske spiskove“).
Da li će se odigrati transfer vlasti i da li će to biti mirnim putem, velikim dijelom zavisi od dvije stvari. Prvo, od pitanja da li su studenti i oni koji ih podržavaju spremni i fizički na ulici da brane izbornu volju građana? I drugo, da li su Zapad, EU i SAD, spremni da zažmure na sve nepravilnosti, izbornu krađu i nasilje ako Srpska napredna stranka pobijedi?
Ova pitanja govore ne samo o miru u Srbiji, već i o mogućem presedanu na međunarodnom nivou među demokratskim državama. U narednim godinama, Evropa će se suočiti s više izbornih izazova s antidemokratskim snagama, od kojih su presedani u državama kandidatima za EU podjednako važni.
Ostanak na vlasti Srpske napredne stranke uz prevare i nasilje zaokružio bi autoritarnu putanju Srbije, koja bi se u tom slučaju slobodno mogla nazvati „balkanskom Bjelorusijom“. Uvjerljiva pobjeda studenata bila bi „izborna revolucija“, postignuta pod izbornim uslovima autokratskog režima i bila bi nastavak trenda nedavne mirne promjene vlasti u Mađarskoj.
Status quo, gdje obje stranke imaju jednak postotak podrške i ne priznaju rezultate izbora, bio bi najrizičniji scenario za bezbjednost Srbije, u kojem bi šire međunarodno posredovanje bilo neophodno za rješavanje krize.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Stavovi” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
