Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je 10. avgusta naložio svom kolegi iz pokreta Evropa sad (PES) Milojku Spajiću da formira novu vladu zemlje na osnovu rezultata parlamentarnih izbora 11. juna ove godine. Pitanje šta će biti nova vlada tiče se ne samo političara i građana Crne Gore, već i političara EU i SAD, NATO saveznika i susjeda, kao i Srbije, Rusije i Ukrajine. Svi su zabrinuti oko pitanja kuda će zemlja dalje ići, da li će nastaviti svoj evropski integracioni kurs, da li će ostati u NATO ili se vratiti u rusko-srpski svet. Zabrinutost se može razumjeti – osoba kojoj je povjereno formiranje nove vlade (mandatar) daje malo informacija o procesu pregovora. Čak je i predsednik Milatović izrazio nezadovoljstvo zbog “netransparentnosti” u pregovorima, gde je situacija “veoma opasna”. Poslednjih dana došlo je do sporova između dvojice čelnika PES-a oko sastava Vlade, što je izazvalo kritičke izjave Milatovića. Njegovu zabrinutost potvrdili su i protestni skupovi 30. avgusta, koje su se u pojedinim gradovima održavale pod sloganima “zaštite volje birača”. Njihovi organizatori bili su lideri prosrpskog bloka „Za budućnost Crne Gore“ (ZBCG), na čijem je čelu Andrija Mandić, koji su nezadovoljni činjenicom da Spajić nije pozvao predstavnike ove političke snage da učestvuju u novoj vladi i “ne vjeruje u njihovu iskrenost.” Kao odgovor, ZBCG je, po uzoru na svog prethodnika, Demokratski front, doveo svoje pristalice na ulične proteste pod srpskim i ruskim zastavama. Trenutno se ne zna mnogo, ali dostupne informacije omogućavaju da pretpostavimo vjerovatne formate buduće vlade Crne Gore i možemo predložiti nekoliko mogućih scenarija za dalji razvoj situacije.
Vladina koalicija. Spajić je više puta izjavio da će većinu u vladi činiti poslanici PES-a, bošnjačke i dvije albanske stranke, Hrvatske građanske inicijative, Demokrata Crne Gore i Socijalističke narodne partije. Tako pouzdano računa se na podršku 43 poslanika. Međutim, nije slučajno predsjednik Milatović izrazio zabrinutost zbog procesa formiranja vlade i upozorio da se gubi “energija pobjede” na predsjedničkim izborima. Već je poznato da se 5 poslanika PES-a i njihovih saveznika u Skupštini izjasnilo da se ne slaže sa predlozima većine o formiranju vlade. Kako će glasati u budućnosti, teško je reći. Uostalom, ako ne promijene stav i ne vrate se u vladinu koaliciju, onda će ostati samo 38 glasova, koliko i u opoziciji. Ovo nije dovoljno za formiranje većine u vladi.
Opozicija. Predstavnici Demokratske partije Crne Gore (DPS), ZBCG-a i bloka “Udružena reformska akcija (URA)” vjerovatno neće biti dio nove vlasti. Dakle, opozicija ima 38 glasova, što stvara određene uslove za blokadu rada Skupštine i Vlade. DPS i ZBCG nisu u stanju da naprave sopstvenu koaliciju – suštinski se razlikuju jedni od drugih. DPS je stranka koja brani nezavisnost Crne Gore, a ZBCG je otvoreno prosrpska, sa ruskom bojom. ZBCG sanja o povlačenju zemlje iz NATO-a, DPS pokušava da zadrži članstvo u Alijansi. Od prvih dana ruske agresije na Ukrajinu, DPS je jasno i nedvosmisleno iskazivala podršku ukrajinskom otporu, podržava antiruske sankcije, a ZBCG podržava ruske okupatore i protivi se antiruskim sankcijama. ZBCG želi da povuče priznanje nezavisnosti Kosova, dok DPS podržava njegovu državnost. Međutim, zajedničko uslovno glasanje, zajedno sa URA-om, protiv vladajuće koalicije je realnost.
Nacionalne manjine. Ne zna se kako će se ponašati poslanici nacionalnih partija. Da, Albanci, Bošnjaci i Hrvati obećali su Spajiću podršku u zamjenu za dobijanje pozicije u vlasti i najvjerovatnije će dobiti nekoliko mandata, ali ne i prvu liniju, da tako kažemo. Na primjer, jedan potpredsjednik Vlade i ministar za nacionalne manjine, ili rad, ili sport, nekoliko zamjenika ministara i šefova državnih agencija. Ali nikada do sada predstavnici nacionalnih manjina nisu bili na čelu ministarstava finansija, inostranih poslova, odbrane, privrede i poljoprivrede – na čelu su bili u pravilu Crnogorci. Njihova pozicija u odnosu na Vladu formiraće se pod uticajem dva faktora: kako će njihove zahteve zadovoljiti Spajić i prisustvo (ili odsustvo) prethodnih obaveza prema dugogodišnjem savezniku DPS i lično prema bivšem predsedniku M. Đukanoviću.
Mogući scenariji. Dakle, situacija sa formiranjem nove Vlade je zaista teška za PES, Milatovića i Spajića. Pod velikim pitanjem je formiranje vladine većine, što znači nestabilnu vlast, nesposobnu da osigura dalji razvoj države i stagnaciju procesa evropskih integracija. Time se stvaraju povoljni uslovi za širenje ruskog i srpskog uticaja u Crnoj Gori i ograničavanje njene nezavisnosti.
Koje je rješenje, šta da rade pobjednici predsjedničkih i parlamentarnih izbora. Čini se da postoji nekoliko mogućih scenarija.
Prvo će Milatović i Spajić uspjeti da uvedu red u svoju stranku i svoje saveznike, da vrate one koji nisu podržali njihove prijedloge o sastavu Vlade. Tada su zagarantovana 43 glasa u parlamentu. I vlada će se formirati.
Prvi +. Spajić, pod pritiskom Demokrata Crne Gore i okolnostima, pristaje da prisustvuje u Vladi URA sa četiri poslanika u Skupštini, tada već bude 47 glasova. Istovremeno, za apsolutnu dvotrećinsku većinu potrebno je 52 mandata za garantovanu kontrolu Skupštine.
Drugi (malo vjerovatno). Tokom predizborne kampanje, na pitanje o mogućem savezu sa ZBCG, Spajić je odgovorio – “videćemo”, što je iznenadilo i uznemirilo politikologe i stručnjake. Unija tako zvanih “dobrih Srba” Spajića i “loših Srba” Andrija Mandića biće pogubna za evropsku Crnu Goru. Ali u ovom slučaju on dobija 13 dodatnih glasova, a koalicija će imati 56 glasova, što je već stabilna većina. Međutim, teško je zamisliti da će nacionalne stranke i Demokrate Crne Gore pristati na takav scenario – njima “srpski svijet” uopšte nije potreban, kao ni “ruski”.
Treće (praktično nemoguće) je da se u Vladu pozove ažurirani DPS bez Mila Đukanovića, koji je toksičan za mnoge crnogorske političare. Tada će vladina koalicija imati ustavnu većinu od 64 glasa. Ali u ovom slučaju će biti potrebno uvjeriti predsjednika, ostale članove koalicije u neophodnost takvog koalicionog formata, te podijeliti značajan dio ministarskih resora sa DPS-om.
Četvrto (velika vjerovatnoća). Spajić neće moći implementirati nijedan od navedenih scenarija i formiraće “tehničku/prijelaznu vladu” koja neće dugo trajati. U tom slučaju predsjednik raspušta parlament i raspisuje vanredne izbore.
Treba napomenuti i da postoji još jedna „politička snaga“ – Srpska pravoslavna crkva (već nekoliko godina ona nije duhovna sila, već pravi uticajni politički igrač na Zapadnom Balkanu), koja je efikasno lobističko oružje „srpskog svijeta“ u Crnoj Gori, uz podršku svog ruskog saveznika – Ruske pravoslavne crkve. Ima uticaj ne samo na značajan deo stanovništva i sve prosrpske stranke, ali bliske su joj Milatovića i Spajića. Osim toga, SPC je doprinijela pobjedi Milatovića na predsjedničkim izborima i PES-a na parlamentarnim izborima. A to može biti alarmantno, jer dugovi se moraju platiti. Nije isključeno da zapadni partneri, koji ne žele da izgube saveznika u regionu i Crnu Goru ne “otpuste” Rusiji i Srbiji, mogu na neki način pokušati da utiču na proces formiranja Vlade. I oni će naći neku priliku da pomognu Spajiću da stvori istinsko procrnogorsku vladu i patriotsku vladinu koaliciju.
