Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović zadužio je 10. kolovoza svog kolegu iz pokreta Europa sad (PES) Milojka Spajića da sastavi novu vladu te države na temelju rezultata parlamentarnih izbora 11. lipnja ove godine. Pitanje kakva će biti nova vlada ne zanima samo političare i građane Crne Gore, već i političare EU i SAD, NATO saveznika i susjeda, ali i Srbije, Rusije i Ukrajine. Svi su zabrinuti kamo će zemlja dalje ići, hoće li nastaviti put europskih integracija, hoće li ostati u NATO-u ili se vratiti u rusko-srpski svijet. Zabrinutost se može razumjeti – osoba kojoj je povjereno sastavljanje nove vlade (mandatar) daje malo informacija o pregovaračkom procesu. Čak je i predsjednik Milatović izrazio nezadovoljstvo “netransparentnošću” pregovora, gdje je situacija “jako opasna”. Posljednjih dana između dvojice čelnika PES-a došlo je do prijepora oko sastava Vlade, što je izazvalo kritičke izjave Milatovića. Njegovu zabrinutost potvrdili su i prosvjedni skupovi 30. kolovoza koji su u nekim gradovima održani pod sloganima “zaštite volje birača”. Njihovi organizatori bili su čelnici prosrpskog bloka “Za budućnost Crne Gore” (ZBCG) na čelu s Andrijom Mandićem, koji su nezadovoljni što Spajić nije pozvao predstavnike te političke snage da sudjeluju u novoj vladi i “ne vjeruje u njihovu iskrenost”. Kao odgovor, ZBCG je, po uzoru na svog prethodnika, Demokratski front, izvela svoje pristaše na ulične proteste pod srpskim i ruskim zastavama. Trenutno se ne zna mnogo, ali raspoložive informacije nam omogućuju da pretpostavimo izgledne formate buduće vlade Crne Gore i možemo predložiti nekoliko mogućih scenarija za daljnji razvoj situacije.
Vladina koalicija. Spajić je više puta isticao da će većinu u Vladi činiti zastupnici PES-a, bošnjačke i dvije albanske stranke, Hrvatske građanske inicijative, Demokrata Crne Gore i Socijalističke narodne partije. Dakle, pouzdano računa na potporu 43 zastupnika. No, nije slučajno predsjednik Milatović izrazio zabrinutost procesom formiranja vlasti i upozorio da se gubi “energija pobjede” na predsjedničkim izborima. Već je poznato da je 5 zastupnika PES-a i njihovih saveznika u Saboru izjavilo da se ne slažu s prijedlozima većine o sastavljanju vlade. Kako će ubuduće glasati, teško je reći. Uostalom, ako ne promijene stav i ne vrate se u vladinu koaliciju, ostat će samo 38 glasova, koliko ima i oporba. To nije dovoljno za formiranje većine u Vladi.
Opozicija. Zastupnici Demokratske partije Crne Gore (DPS), ZBCG i bloka “Ujedinjena reformska akcija (URA)” vjerojatno neće biti u novoj vladi. Dakle, oporba ima 38 glasova, što stvara određene uvjete za blokadu rada Skupštine i Vlade. DPS i ZBCG ne mogu formirati vlastitu koaliciju – suštinski se razlikuju. DPS je stranka koja brani nezavisnost Crne Gore, a ZBCG je otvoreno prosrpska, s ruskim bojama. ZBCG sanja o izlasku zemlje iz NATO-a, a DPS pokušava zadržati članstvo u Alijansi. DPS od prvih dana ruske agresije na Ukrajinu jasno i nedvosmisleno izražava podršku ukrajinskom otporu, podržava antiruske sankcije, a ZBCG podržava ruskog okupatora i protivi se antiruskim sankcijama. ZBCG želi povući priznanje neovisnosti Kosova, a DPS podržava njegovu državnost. No, zajednički uvjetni glas, zajedno s URA-om, protiv vladajuće koalicije je realnost.
Nacionalne manjine. Ne zna se kako će se ponašati zastupnici nacionalnih stranaka. Da, Albanci, Bošnjaci i Hrvati obećali su Spajiću podršku u zamjenu za mjesto u Vladi i najvjerojatnije će dobiti nekoliko mandata, ali ne u prvoj liniji, da tako kažemo. Primjerice, jedan potpredsjednik Vlade i ministar za nacionalne manjine, ili rada, ili sporta, nekoliko zamjenika ministara i čelnika državnih agencija. Ali do sada predstavnici nacionalnih manjina nikada nisu bili na čelu ministarstava financija, vanjskih poslova, obrane, gospodarstva i poljoprivrede – u pravilu su ih vodili Crnogorci. Njihova pozicija u odnosu na Vladu formirat će se pod utjecajem dva čimbenika: kako će njihove zahtjeve udovoljiti Spajić i postojanja (ili nepostojanja) ranijih obaveza prema dugogodišnjem savezniku DPS-u i osobno prema bivšem predsjedniku M. Đukanoviću.
Mogući scenariji. Stoga je situacija s formiranjem nove vlade za PES, Milatovića i Spajića doista teška. Pod velikim upitnikom je formiranje vladine većine, što znači nestabilna vlada, nesposobna osigurati daljnji razvoj zemlje i stagnacija procesa europskih integracija. Time se stvaraju povoljni uvjeti za širenje ruskog i srpskog utjecaja u Crnoj Gori i ograničavanje njezine neovisnosti.
Što je rješenje, što trebaju učiniti pobjednici predsjedničkih i parlamentarnih izbora. Čini se da postoji nekoliko mogućih scenarija.
Prvo će Milatović i Spajić uspjeti uvesti reda u svoju stranku i svoje saveznike, vratiti one koji nisu podržali njihove prijedloge o sastavu Vlade. Tada su bila zajamčena 43 glasa u Saboru. I vlada će se formirati.
Prvi +. Spajić, pod pritiskom Demokrata Crne Gore i okolnosti, pristaje da učestvuje u Vladi URA-e sa četiri poslanika u Skupštini, tada će već biti 47 glasova. Istovremeno, apsolutna dvotrećinska većina zahtijeva 52 mandata za zajamčenu kontrolu parlamenta.
Drugi (malo vjerojatno). Spajić je tijekom predizborne kampanje na pitanje o mogućem savezu sa ZBCG odgovorio – “vidjet ćemo”, što je iznenadilo i uznemirilo politologe i stručnjake. Savez takozvanih „dobrih Srba“ Spajića i „loših Srba“ Andrija Mandića bit će poguban za europsku Crnu Goru. Ali u ovom slučaju on dobiva dodatnih 13 glasova, a koalicija će imati 56 glasova, što je već stabilna većina. No, teško je zamisliti da će nacionalne stranke i Demokrate Crne Gore pristati na takav scenarij – njima uopće ne treba “srpski svijet”, kao ni “ruski”.
Treće (praktično nemoguće) je pozvati u Vladu ažurirani DPS bez Mila Đukanovića, koji je toksičan za mnoge crnogorske političare. Tada će vladina koalicija imati ustavnu većinu od 64 glasa. No, u ovom slučaju bit će potrebno uvjeriti predsjednika i ostale članove koalicije u nužnost ovakvog koalicionog formata, te podijeliti značajan dio ministarskih resora s DPS-om.
Četvrto (velika vjerojatnost). Spajić neće uspjeti realizirati niti jedan od navedenih scenarija te će formirati “tehničku/prijelaznu vladu” koja neće dugo trajati. U tom slučaju predsjednik raspušta parlament i raspisuje prijevremene izbore.
Treba napomenuti i da postoji još jedna “politička sila” – Srpska pravoslavna crkva (već nekoliko godina nije duhovna snaga, već stvarni utjecajni politički igrač na Zapadnom Balkanu), koja je učinkovito lobističko oružje „srpskog svijeta“ u Crnoj Gori, uz potporu svog ruskog saveznika – Ruske pravoslavne crkve. Ona ima utjecaj ne samo na značajan dio stanovništva i sve prosrpske stranke, već su joj bliski Milatović i Spajić. Osim toga, SPC je pridonio pobjedi Milatovića na predsjedničkim izborima i PES-a na parlamentarnim izborima. I to može biti alarmantno, jer dugovi se moraju platiti. Nije isključeno da zapadni partneri, koji ne žele da izgube saveznika u regiji i da Crnu Goru ne “puste” Rusiji i Srbiji, na neki način pokušaju utjecati na proces formiranja Vlade. A naći će se i neka prilika pomoći Spajiću da stvori istinski pro crnogorsku vladu i domoljubnu vladinu koaliciju.
