Aleksandar Vučić 26. Marta upozorio je Srbe da se njihova zemlja i Republika Srpska suočavaju sa izazovnim vremenima.
“Pred nama su teški dani”, napisao je na društvenim mrežama. “U ovom trenutku nije lako reći šta smo saznali u proteklih 48 sati… Vitalni nacionalni interesi i Srbije i Republike Srpske su direktno ugroženi. U narednim danima obavjestit ću narod Srbije o svim izazovima sa kojima se suočavamo. Bit će teško, najteže do sada. Borit ćemo se, Srbija će pobjediti.”
Napetost je rasla sve do petka dok su političari i eksperti iznosili svoje verzije o mogućim prijetnjama na koje se pozivao Vučić.
U petak, 29. marta kasno uveče, Vučić je održao govor u kome je objasnio na šta je točno mislio kada je upozorio da se nad Srbijom nadvijaju teška vremena.
Kosovo na putu ka Vijeću Evrope
Prvim izazovom nazvao proces prijema Kosova u Vijeće Evrope.
Komitet za politička pitanja i demokratiju Vijeća Evrope odobrio je zaključak izvjestioca za pitanje Kosova Dore Bakojanis, koja je predložila da se odobri prijem Kosova u Vijeće Evrope. Pretpostavlja se da će konačna odluka o tom pitanju biti donesena u maju.
Pretpostavlja se da je rukovodstvo Srbije ogorčeno samom činjenicom da Vijeće Evrope u svoje redove zapravo prima djelimično priznatu državu, “teritoriju”. Ali i činjenicom da se Vijeće Evrope nije obaziralo na brojne pritužbe srpske strane na kršenje prava Srba na Kosovu. Srpski predsjednik je obrazložio zašto Priština ne zaslužuje da se pridruži Vijeću Evrope, ilustrujući svoju priču primerima o diskriminaciji i represiji nad Srbima na Kosovu.
Još jedna greška Vijeća Evrope, smatraju srpske vlasti, bila je to što prilikom razmatranja kosovske aplikacije nije uzeto u obzir neispunjavanje obaveza Prištine prema prethodno dogovorenim (posredstvom EU) sporazumima. Riječ je, prije svega, o neuspjehu kosovskih vlasti da stvore Zajednicu srpskih opština (ZSO). Iako su se ranije i EU i SAD izjašnjavale o potrebi implementacije ovog sporazuma, u kontekstu pristupanja Vijeću Evrope ZSO se nije pominjala. Jedini uslov koji je Priština morala da ispuni prije pristupne procedure bio je vraćanje zemljišta manastaru Visoki Dečani (Srpska pravoslavna crkva) i taj uslov je bio ispunjen.
Promjena stava Grčke po pitanju Kosova još je jedna stvar koja je ogorčila Vučića, ali i srpsku političku zajednicu. Vučić je u svom obraćanju oštro kritikovao stav izvjestioca za Kosovo Dore Bakojanis, predstavnice Grčke u Komitetu Vijeća Evrope, koja je ponudila podršku prijema Kosova bez ikakvih dodatnih uslova.
Beograd tradicionalno računa na podršku Atine u unapređenju svoje vizije kosovskog pitanja jer Grčka nije priznala nezavisnost Kosova, kao i zbog dugogodišnjih srpsko-grčkih veza u istorijskoj, kulturnoj i verskoj sferi. Shodno tome, srpske vlasti smatraju da je pozicija grčkog delegata u Vijeću Evrope pretjerano impulzivna.
U nedavnim govorima Vučić je odlučio da prestane da istražuje moguće poteze Srbije kao odgovor na potencijalno pristupanje Kosova Vijeću Evrope, napominjući da će reakcija biti „snažna i odgovorna“. “Nastavit ćemo da razgovaramo o tome, spreman sam da saslušam mišljenje parlamenta i vlade. Spremit ćemo se i čekat ćemo”, rekao je Vučić.
Jasno je da pristupanje Kosova Vijeću Evrope izaziva ogorčenje u Srbiji i zbog toga što ono zapravo označava novu fazu priznavanja nezavisnosti Kosova. Zato je za rukovodstvo Srbije ključno da do toga ne dođe, ali ako do toga i dođe – da učini sve da taj potez ne dovede do „domino” efekta. Stoga se Vučićeva izjava o „snažnoj reakciji“ ne može shvatiti kao prazna priča-
Međutim, primjetno je da u svojim posljednjim obraćanjima Vučić nikada nije forsirao temu o mogućem istupanju Srbije iz Vijeća Evrope, vjerovatno zbog nepovjerenja u širu podršku javnosti ovakvom potezu. Ali što je bliži datum konačne odluke o prijemu Kosova u Vijeće Evrope, to pitanje može biti sve relevantnije. Uz podršku propagande koju sponzorira vlada i dobivanje podrške javnosti i dalje je moguće.
Ne mogu se isključiti ni drugi demarševi koje Beograd još nije najavio.
Rezolucija o genocidu i njegova implikacija
Još jedan izazov sa kojim se Srbi trenutno suočavaju, prema riječima Vučića, očekivano je usvajanje u aprilu na Generalnoj skupštini UN-a rezolucije kojom se masovno ubijanje Bošnjaka u Srebrenici 1995. godine priznaje kao genocid.
Kao što je poznato, 2015. godine slična odluka nije naišla na podršku u Vijeću sigurnosti UN-a zbog veta koji je stavila Rusija. Sada je razmatranje pokrenula Njemačka (i formalno, Ruanda), međutim, Vučić u tome optužuje Zapad koji uživa podršku muslimanskih zemalja. „Zapadne zemlje žele da nas dovedu u tešku poziciju“, rekao je on. “Protiv nas će stajati kolektivni Zapad, plus značajan broj muslimanskih zemalja.”
Rezolucija Generalne skupštine UN neće biti obavezujuća, ali predsjednik Srbije ne isključuje da će nakon priznanja genocida u Srebrenici postojanje Republike Srpske biti dovedeno u pitanje kao entitet koji je navodno formiran na osnovu genocida. Osim toga, prema njegovom mišljenju, “samo na osnovu jedne nepravomoćne presude, Republika Srpska će biti obavezna da plati i ratnu odštetu”.
Međutim, postavlja se pitanje odakle uopće takve prijeteće prognoze.
Prvo, eventualno usvajanje Rezolucije na Generalnoj skupštini UN-a nema nikakve pravne implikacije (to priznaje i predsjednik Srbije).
Drugo, genocid u Srebrenici VEĆ je međunarodno priznat. Međunarodni sud pravde UN-a u Hagu je još 2007. godine proglasio genocidom ubistvo 8.000 bosanskih Muslimana u gradu Srebrenici 1995. godine. Nije jasno zašto bi se stvari odjednom promijenile nakon usvajanja neobavezujućeg dokumenta Generalne skupštine UN-a.
Značajno je da, pored Vučića, još dva najproruskija političara u region, Milorad Dodik i Aleksandar Vulin, kao i ruski propagandni mediji sipaju još ulja na vatru oko potencijalne rezolucije Generalne skupštine.
Ko god da je autor ovih alarmantnih scenarija i na kakvim god dokazima oni bili zasnovani, u ovom trenutku je glavno da srpsko rukovodstvo u njih vjeruje i da će djelovati na osnovu ovih prognoza.
Odgovor Beograda
Ali šta će tačno srpske vlasti da preduzmu u teškim danima koji su pred nama?
Kako je već pomenuto, Vučić u svom obraćanju nije pomenuo nikakve konkretne korake koji bi bili preduzeti u vezi sa ulaskom Kosova u Vijeće Europe, a nije se osvrnuo ni na potencijalni odgovor Srbije na usvajanje rezolucije o Srebrenici i vjerovatne daljnje poteze u odnosu na Republiku Srpsku.
No, generalno govoreći, Vučić jeste razjasnio neke svoje kratkoročne planove.
Srbija će u vanjskopolitičkoj areni pokušati da razuvjeri svoje zapadne partnere, ali će istovremeno tražiti podršku izvan „kolektivnog Zapada“.
Vučić je tokom govora 29. marta najavio posjetu Francuskoj na poziv Emanuela Makrona. “Dobio sam zvaničan poziv francuskog predsjednika Makrona, ova posjeta će biti od velikog značaja za Srbiju, zamolt iću ga da vodi računa o međunarodno-pravnim normama, posebno o obavezi stvaranja Zajednice srpskih opština”, rekao je on.
Istovremeno, tokom predsjedničkog obraćanja, u prisustvu zvaničnika Vlade Srbije, saopšteno je da je Vučić dobio poziv za učešće na samitu BRIKS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika, Egipat, Etiopija, Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati) kao specijalni gost. Jasno je da su vrijeme i mjesto objave bili sve samo ne slučajni – oni služe kao upozorenje Zapadu da će Srbija pokušati da nađe prijatelje van Evrope ako joj evropski partneri okrenu leđa (prihvatanjem Kosova u Vijeće Europe ili pominjanjem genocida u Srebrenici…)
“Opet smo pred bitkama”
Promijenit će se i politika unutar Srbije.
Vučićeve izjave pokazuju da Vučić pokušava da okupi građane (oko sebe) pred prijetnjama koje dolaze. To može značiti da će u zemlji biti više autoritarnosti i manje demokratije.
Još jedan znak promjene je tekuća militarizacija Srbije. Vučić je u posljednje vrijeme bio redovan i čest gost na vojnim vežbama, izložbama naoružanja, vojnim fabrikama, istraživačkim institutima, održavao sastanke sa vojskom, neprestano naglašavajući potrebu jačanja odbrambenih sposobnosti Srbije. Ovaj kurs će biti finaliziran nakon formiranja nove vlade. Vučić je za premijera predložio sadašnjeg prvog potpredsjednika Vlade i ministra odbrane Miloša Vučevića. Vučević treba da zamijeni Anu Brnabić koja je svojedobno bila imenovana za premijerku u cilju demonstracije liberalne politike Srbije i usmjerenosti zemlje na ekonomski razvoj. Imenovanje bi vjerovatno trebalo da pokaže da je Beograd promijenio prioritete prema zaštiti nacionalnih interesa, prije svega jačanjem nacionalne odbrane, razvojem vojne industrije i jačanjem vojske.
“Borit ćemo se Srbija će pobijediti”, ove riječi sa Vučićeve objave na Fejsbuku od 26. marta mogu se smatrati kratkim akcionim planom srpskih vlasti, posebno nove vlade.
Samo će vrijeme pokazati na šta je tačno srpski lider mislio pod „boriti se“ i „pobijediti“ i da li ove njegove izjave nisu nagovještaj teških vremena za cijeli region…
