Teški dani za Srbiju… ili za Regiju?

Teški dani za Srbiju… ili za Regiju?

Aleksandar Vučić 26. ožujka upozorio je Srbe da njihovu zemlju i Republiku Srpsku, čekaju izazovna vremena.

“Pred Srbijom su teški dani”, napisao je na društvenim mrežama. “U ovom trenutku nije lako reći kakve smo  saznali u proteklih 48 sati… Vitalni nacionalni interesi i Srbije i Republike Srpske su direktno ugroženi. U narednim danima ću upoznati građane Srbije sa svim izazovima koji su pred nama. Bit će teško, najteže do sada. Borit ćemo se, Srbija će pobijediti.

Napetost se stvarala sve do petka dok su političari i stručnjaci iznosili svoje verzije o mogućim prijetnjama o kojima je govorio srbijanski predsjednik.

Vučić je kasno navečer u petak, 29. ožujka, održao govor u kojem je pojasnio na što je mislio kada je upozorio na teška vremena koja se nadvijaju nad Srbijom.

Kosovo na putu prema Vijeću Europe

Prvim izazovom nazvao je proces primanja Kosova u Vijeće Europe.

Odbor za politička pitanja i demokraciju Vijeća Europe odobrio je zaključak izvjestiteljice za pitanje Kosova Dore Bakoyannis koja je predložila da se odobri pristupanje Kosova Vijeću Europe. Pretpostavlja se da će konačna odluka o tom pitanju biti donesena u svibnju.

Pretpostavlja se se da je vodstvo Srbije bilo ogorčeno samom činjenicom da Vijeće Europe zapravo u svoje redove uvrštava djelomično priznatu državu, “teritorij”. No još više negodovanja u Vučićevu govoru izazvala je činjenica da se Vijeće Europe nije obaziralo na brojne pritužbe srbijanske strane o kršenju prava Srba na Kosovu. Srbijanski predsjednik obrazložio je zašto Priština ne zaslužuje ulazak u Vijeće Europe, ilustrirajući svoju priču primjerima o diskriminaciji i represiji nad Srbima na Kosovu.

Još jedna pogreška Vijeća Europe, smatraju srbijanske vlasti, bila je ta da prilikom razmatranja zahtjeva Kosova nije uzeto u obzir neispunjavanje obveza Prištine prema ranije dogovorenim (uz posredovanje EU) sporazumima. Riječ je, prije svega, o neuspjehu kosovskih vlasti u stvaranju Zajednice srpskih općina (ZSO). Iako su se ranije i EU i SAD izjašnjavale o potrebi provedbe ovog sporazuma, u kontekstu pristupanja Vijeću Europe ZSO se nije spominjao. Jedini uvjet koji je Priština morala ispuniti prije početka pristupne procedure bio je vraćanje zemljišta manastiru Visoki Dečani (Srpska pravoslavna crkva), i taj uvjet je ispunjen.

Promjena stava Grčke prema kosovskom pitanju bila je još jedna stvar koja je razbjesnila srbijanskog predsjednika, ali i srbijansku političku zajednicu. Vučić je u svom obraćanju oštro kritizirao stav izvjestiteljice za Kosovo Dore Bakoyannis, predstavnice Grčke u Odboru Vijeća Europe, koja je ponudila podršku kosovskom pristupanju bez dodatnih uvjeta.

Beograd već tradicionalno računa na potporu Atene u promicanju svoje vizije kosovskog pitanja jer Grčka nije priznala neovisnost Kosova, kao i zbog dugogodišnjih srbijansko-grčkih veza u povijesnoj, kulturnoj i vjerskoj sferi. Sukladno tome, stav grčkog delegata u Vijeću Europe srbijanske vlasti doživljavaju kao pretjerano impulzivan.

U nedavnim govorima, predsjednik Srbije odlučio se zaustaviti na istraživanju mogućih poteza Srbije kao odgovor na potencijalno pristupanje Kosova Vijeću Europe, ističući da će reakcija biti “snažna i odgovorna”. “Nastavit ćemo o tome razgovarati, spreman sam saslušati mišljenje parlamenta i vlade. Pripremit ćemo se i čekat ćemo”, rekao je Vučić.

Jasno je da ulazak Kosova u Vijeće Europe izaziva ogorčenje u Srbiji, pa tako i zbog toga što on zapravo označava novu fazu priznanja neovisnosti Kosova. Zato je za srbijansko vodstvo važno spriječiti da do toga ne dođe, a ako se to i dogodi – učiniti sve da taj potez ne dovede do “domino” efekta. Stoga se Vučićeva izjava o “snažnoj reakciji” ne može shvatiti kao prazna priča.

No, primjetno je da srbijanski predsjednik u svojim posljednjim obraćanjima nijednom nije inzistirao na temi mogućeg istupanja Srbije iz Vijeća Europe, vjerojatno zbog nepovjerenja u široku podršku javnosti u tako nešto. No, što je bliži datum konačne odluke o prijemu Kosova u Vijeće Europe, to pitanje moglo bi postati sve relevantnije. Uz potporu propagande koju sponzorira vlada, mogućnost dobivanja potpore javnosti za takav potez ostaje.

Ne mogu se isključiti ni drugi demarši koje Beograd još nije najavio.

Rezolucija o genocidu i njene implikacije

Drugi izazov s kojim se, prema Vučiću, Srbi trenutno suočavaju je očekivano usvajanje u travnju u Općoj skupštini UN-a rezolucije kojom se masovno ubijanje Bošnjaka u Srebrenici 1995. godine priznaje genocidom.

Kao što je poznato, 2015. godine slična odluka nije dobila podršku u Vijeću sigurnosti UN-a zbog veta koji je uložila Rusija. Sada je to razmatranje inicirala Njemačka (i formalno Ruanda), no Vučić u tome optužuje Zapad koji u tome uživa podršku muslimanskih zemalja. “Zapadne nas zemlje žele dovesti u težak položaj”, rekao je. “Protiv nas će stajati kolektivni Zapad, … plus značajan broj muslimanskih zemalja.”

Rezolucija Opće skupštine UN-a neće biti obvezujuća, ali srbijanski predsjednik ne isključuje da će nakon priznavanja genocida u Srebrenici biti dovedeno u pitanje pravo Republike Srpske na postojanje kao entiteta koji je navodno nastao na temelju genocida. Osim toga, po njegovom mišljenju, “samo na osnovu jedne nepravomoćne presude, Republika Srpska će biti dužna platiti i ratnu odštetu”.

No, postavlja se pitanje odakle uopće takve prijeteće prognoze.

Prvo, eventualno usvajanje rezolucije na Općoj skupštini UN-a nema nikakvih pravnih implikacija (to priznaje i predsjednik Srbije).

Drugo, genocid u Srebrenici VEĆ je međunarodno priznat. Još 2007. godine Međunarodni sud UN-a u Haagu priznao je ubojstvo 8.000 bosanskih Muslimana u gradu Srebrenici 1995. godine genocidom. Nije jasno zašto bi se stvari odjednom promijenile nakon što je Opća skupština UN-a usvojila neobvezujući dokument.

Znakovito je da osim Vučića ulje na vatru potencijalnoj rezoluciji Opće skupštine UN-a dolijevaju i dva najproruskija političara u regiji, Milorad Dodik i Aleksandar Vulin, te ruski propagandni mediji.

Tko god bio autor ovih alarmantnih scenarija i na kakvim god dokazima se temeljili, u ovom trenutku je glavno da srbijansko vodstvo u njih vjeruje i da će djelovati sukladno tim prognozama.

Odgovor Beograda

Ali što će srpske vlasti konkretno učiniti u teškim danima koji dolaze?

Kao što je već navedeno, Vučić u svom obraćanju nije spomenuo konkretne poteze koji bi bili donešeni u vezi s ulaskom Kosova u Vijeće Europe, niti se osvrnuo na mogući odgovor Srbije na donošenje rezolucije o Srebrenici i moguće daljnje poteze vezano za Republiku Srpsku.

No općenito i ukratko govoreći, Vučić je ipak pojasnio neke svoje kratkoročne planove.

Na vanjskopolitičkom planu Srbija će nastojati razvjeriti svoje zapadne partnere, ali će istovremeno tražiti podršku izvan “kolektivnog Zapada”.

Vučić je tijekom govora 29. ožujka najavio posjet Francuskoj na poziv Emmanuela Macrona. “Dobio sam službeni poziv francuskog predsjednika Macrona, ovaj posjet će biti od velike važnosti za Srbiju, zamolit ću ga da uzme u obzir međunarodne pravne norme, posebno obvezu stvaranja Zajednice srpskih općina”, rekao je.

Istovremeno, tijekom predsjedničkog obraćanja, u prisutnosti dužnosnika Vlade Srbije, objavljeno je da je Vučić dobio poziv za sudjelovanje na summitu BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika, Egipat, Etiopija, Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati) kao poseban gost. Jasno je da su vrijeme i mjesto objave bili sve samo ne slučajni – poslužili su kao upozorenje Zapadu da će Srbija pokušati pronaći prijatelje izvan Europe ako joj europski partneri okrenu leđa (primajući Kosovo u Vijeće Europe ili spominjućiu genocid u Srebrenici…)

“Opet smo pred bitkama”

Politika unutar zemlje također će se mijenjati.

Vučićeve izjave pokazuju da srbijanski lider pokušava okupiti građane (oko sebe) pred prijetećim prijetnjama. To može značiti da će u zemlji biti više autoritarizma, a manje demokracije.

Još jedan znak promjene je militarizacija Srbije koja je u tijeku. Vučić je u posljednje vrijeme redovit i čest gost vojnih vježbi, vojnih izložbi, vojnih tvornica i istraživačkih instituta. Održavao je sastanke s vojskom, stalno naglašavajući potrebu jačanja obrambenih sposobnosti Srbije. Taj smjer bit će finaliziran nakon formiranja nove vlade. Vučić je za premijera predložio sadašnjeg prvog potpredsjednika Vlade i ministra obrane Miloša Vučevića. Vučević treba zamijeniti Anu Brnabić koja je svojedobno bila imenovana za premijerku u cilju demonstracije liberalne politike Srbije i usmjerenosti zemlje na ekonomski razvoj. Imenovanje bi vjerojatno trebalo pokazati da je Beograd promijenio prioritete prema zaštiti nacionalnih interesa, prije svega jačanjem nacionalne obrane, razvojem vojne industrije i jačanjem vojske.

“Borit ćemo se. Srbija će pobijediti”, ove riječi iz Vučićeve objave na Facebooku 26. ožujka mogu se smatrati kratkim akcijskim planom srbijanskih vlasti, posebice nove vlade.

Vrijeme će pokazati na što je Vučić konkretno mislio kada je upotrijebio riječi “boriti se” i “pobijediti” te nisu li ove njegove izjave najava teških vremena za cijelu regiju.