Popis stanovništva kao politika
U Crnoj Gori društveno-politička situacija ima tendenciju daljeg zaoštravanja. A razlog tome nije samo skoro tromjesečno odsustvo nove Vlade zemlje i postojanje tehničke. Političku krizu ovog puta izazvala je čisto tehničko-statistička mjera – popis stanovništva i stambenog fonda u Crnoj Gori, koji je bio zakazan za 1.-15. novembar, ali je odgođen za mjesec dana.
Popis stanovništva u većini evropskih zemalja je, prije svega, koristan i važan događaj, jer predstavlja osnovu za predviđanje budućnosti svih oblasti života zemlje i razumijevanje problema današnjice. Ali u Crnoj Gori se popis stanovništva pretvorio u političku mjeru koja prijeti podjelom zemlje po etničkim linijama, što se donedavno smatrala se modelom tolerancije u međunacionalnim i međuvjerskim odnosima.
Podsjećamo, prema nacionalnom zakonodavstvu popisi se vrše svakih 10 godina, a posljednji je održan 2011. godine. Prema njegovim rezultatima, 44% stanovništva činili su Crnogorci, 28% Srbi, 6% Bošnjaci, 5% Albanci, ostatak Romi, Muslimani, Jugosloveni i Egipćani. Sljedeći popis stanovništva trebao je biti održan 2020. godine, ali je počela pandemija covida. Odmah po njegovom završetku nova, prosrpska vlast počela je pripreme za popis, koji je početkom 2023. godine iz statističke mjere pretvorio u politički projekat. Glavnu ulogu u ovoj transformaciji imale su i imaju prosrpske i proruske stranke i pokreti Crne Gore, udruženi oko koalicije Za budućnost Crne Gore, nasljednice Demokratskog fronta.
Upitnik obuhvata skoro 80 pitanja, ali tri pitanja – etnička i vjerska pripadnost, jezik – bila su u središtu političke konfrontacije. Odnosno, u centar statističke mjere bilo je moguće staviti čisto politički problem – da li će se crnogorski identitet očuvati ili će se postepeno uništavati, a vremenom će biti moguće promijeniti i ustavni sistem zemlje. Da bi se postigao ovaj cilj, počelo je izvesno posrbljenje zemlje. Ovaj termin koriste politikolozi i regionalni mediji da identifikuju pokušaje vještačkog povećanja broja srpskog stanovništva i širenja narativa o „srpskom svijetu“ u Crnoj Gori.
Neke statistike
Međunarodna organizacija za standardizaciju je 2017. godine odvojila crnogorski jezik od srpskog i dala mu odgovarajući geokod – ISO 3166-2:ME. Ali ni danas crnogorski jezik nije postao istinski državni jezik. Zaista, crnogorski je veoma sličan srpskom i hrvatskom, međutim, samo Srbi sebi dozvoljavaju omalovažavajuće komentare o njemu.
Prema podacima Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), 48,6% ispitanika u Crnoj Gori smatra da govori srpski (+6% u odnosu na podatke istraživanja iz 2011.), crnogorski – 36% (broj se nije promijenio), bosanski -2,6% (-4%).
Konfesionalne preferencije građana Crne Gore karakteriše visok stepen povjerenja (80-89%) u SPC (nekoliko godina kasnije ona je donekle promijenila naziv u Crnogorsko-primorska eparhija Srpske pravoslavne crkve). To je sasvim razumljivo – druge pravoslavne crkve u zemlji praktično nema, jer Crnogorska pravoslavna crkva još nije priznata kao kanonska i ima malu podršku (oko 10%). SPC je uz podršku srpskih vlasti postala ne samo uticajna duhovna sila, već i moćan politički faktor na Zapadnom Balkanu.
Nešto je bolja situacija sa etničkom samoidentifikovanjem građana zemlje. Podaci Centra pokazuju da većina sebe smatra Crnogorcima – 46,2% (+2% u odnosu na podatke iz 2011. godine), Srbima – 32,8% – (+4%), Bošnjacima – 7,7% (+1%), Albancima – 5,1% (nepromijenjeno ) i drugi.
Da li je svrha popisa posrbljavanje Crne Gore?
Većina crnogorskih Srba živi na sjeveru i nekoliko primorskih područja. Time se stvaraju, hipotetički, povoljni uslovi za formiranje dva entiteta (crnogorskog i srpskog, po uzoru na BiH) ili zajednice srpskih opština (kako se planira na Kosovu), što će ugroziti nezavisnost i integritet Crne Gore.
Političke snage koje su zainteresovane za ovakav scenario započele su srbizaciju društva sa ciljem asimilacije Crnogoraca u sopstvenoj državi. Bivši lider prosrpsko-proruskog Demokratskog fronta M. Lekić je o tome govorio sasvim iskreno: pozvao je da pokaže da smo “mi Srbi više od drugih”, a i da se tokom popisa nazovu Srbi, pristalice Srpske pravoslavne crkve, koji govore srpski. Ni više, ni manje. Inače, to se ne može nazvati pritiskom na buduće učesnike popisa i pokušajem narušavanja slobode izražavanja.
SPC se pridružila u pokušajima srbizacije Crnogoraca. Na primjer, nedavno je Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije, u pratnji lidera nekih desno-nacionalističkih srpskih partija, posjetio Crnu Goru. U jednoj od svojih propovijedi pozvao je vjernike da se definišu kao Srbi što je očekivano izazvalo talas oštrih kritika predstavnika crnogorskih patriotskih snaga.
Diplomatski skandal između Crne Gore i Hrvatske dogodio se zbog bilborda u južnom dijelu zemlje i na područjima blizu hrvatske granice. Na njima su bili prikazani hrvatski naučnici 18. i 19. veka B. Bogišić i R. Bošković sa provokativnim natpisom – “Ponosan sam što sam Srbin”. Naravno, to je izazvalo nezadovoljstvo i pitanja zvaničnog Zagreba.
Danas crnogorski gradovi izgledaju kao da su uoči narednih izbora – puni su plakata koji pozivaju građane da se na popisu izjasne kao Srbi.
Slične postupke crnogorskih protivnika opozicija karakteriše kao „etnički inžinjering“, odnosno masovnu i vještačku promjenu nacionalnog sastava zemlje. Teško je ne složiti se s tim.
Problemi crnogorskog popisa
Jasno je da u ovako napetoj društveno-političkoj i informativnoj situaciji ima razloga sumnjati u objektivne rezultate popisa. Da, ne održava se pod njuškom ruskih mitraljeza, kako su takozvani “izbori” održani na privremeno okupiranom Krimu i Donbasu. Ali ideološki i informativni pritisak na etničke Crnogorce je prilično snažan i praćen je produbljivanjem podjele društva na političke, vjerske i etničke komponente.
Postavljaju se i pitanja o mehanizmu samog popisa. Posebno: kako i ko će provoditi ankete u inostranstvu; kako je pripremljeno 4.500 ljudi koji će sprovesti istraživanje u samoj Crnoj Gori, od kojih su većina studenti i nezaposleni; da li će nova Vlada moći da osigura sigurnost popisnog procesa i njegove logistike; zašto nema prevoda anketnih pitanja na albanski, na čemu insistira albanska manjina i drugi problemi. Neki sociolozi imaju pitanja o metodologiji pripreme, sprovođenja i obrade rezultata popisa.
Sedmicu prije zakazanog početka popisa pripremljeni su prijedlozi u vezi sa sastavom nove Vlade, koje bi Skupština trebalo da razmatra tokom tekuće sedmice. U slučaju pozitivnog glasanja, počeće prenos predmeta u izvršne organe svih nivoa. Prirodno je da bi ovaj proces mogao negativno uticati na sam popis i obradu njegovih rezultata, otežavajući sva tehnička i organizaciona pitanja.
Zaoštravanje društveno-političke situacije uoči popisa i gore navedeni tehnički problemi dali su razloge opozicionim strankama i nacionalnim savjetima Albanaca, Bošnjaka, Roma i Hrvata da podnesu prijedlog za odgodu popisa za 3-6. mjeseci – dok se problemi ne riješe i stanje u zemlji normalizuje. I Evropski parlament se 18. oktobra založio za odgađanje popisa na neko vrijeme dok se situacija u zemlji ne stabilizuje, što će omogućiti njegovo sprovođenje u skladu sa zahtjevima Evropske unije i međunarodnim standardima.
Četiri opozicione stranke (DPS, DSP, SD, LP) pozvale su svoje pristalice i građane Crne Gore da bojkotuju popis stanovništva u novembru i ponudile da se odgodi za sljedeće proljeće. Prema procjenama nekih stručnjaka, bojkotu bi moglo da se pridruži i do 10-15% stanovništva. I onda se rezultati popisa ne mogu prepoznati kao objektivni i odražavaju stvarni portret crnogorskog stanovništva. I skoro 5 miliona eura će biti bačeno u ništa.
Dakle, sprovođenje popisa stanovništva i stambenog fonda Crne Gore u novembru 2023. godine bilo je nepraktično iz sljedećih razloga:
- nestabilna politička situacija i postojeća opasnost od političke, etničke i konfesionalne podjele crnogorskog društva;
- informativna i ideološka kampanja pojedinih političkih snaga, koje uz podršku iz inostranstva pokušavaju vještački promijeniti crnogorski identitet, što će ugroziti postojeći ustavni sistem;
- prisustvo niza tehničkih i metodoloških pitanja sprovođenja popisa;
- opasnost da u slučaju “uspješnog” pokušaja prve etničke inženjerske operacije u regionu da promijeni nacionalni identitet stanovništva, ona postane “popularna” na drugim mjestima i izazove želju da se ponovi.
Odlaganje popisa samo za mjesec dana vjerovatno neće bitno uticati na proces, jer je ovo ograničen period za potpunu normalizaciju društveno-političke situacije u Crnoj Gori.
