Ohridski sporazum, potpisan 2001. godine, okončao je oružani sukob u Sjevernoj Makedoniji. Tijekom narednih 25 godina, zemlja je održala mir, dok dvije zajednice koje su nekoć bile u ratu sada skupa grade zajedničku državu. Zajedničkim zalaganjima, Sjeverna Makedonija je prošla dug put od bivše jugoslavenske ratom zahvaćene republike do ugledne članice NATO-a i kandidatkinje za članstvo u EU. Međutim, sustav vlasti i društveni odnosi oblikovani prije četvrt stoljeća Ohridskim sporazumom s praktičnim ciljem okončanja sukoba sada, nakon četvrt stoljeća mira, zahtijevaju ponovno razmatranje i poboljšanje.
Sporazum koji je ušutkao oružje
Ohridski okvirni sporazum potpisali su 13. kolovoza 2001. tadašnji predsjednik Boris Trajkovski i čelnici četiri najveće političke stranke u zemlji. Tadašnji glavni tajnik NATO-a George Robertson nakon potpisivanja rekao je da je to „važan dan za povratak mirnom i normalnom životu“.
Mirovni sporazum okončao je višemjesečne borbe između makedonskih sigurnosnih snaga i etničkih albanskih pobunjenika Nacionalne oslobodilačke vojske (Ushtria Çlirimtare Kombëtare). U borbama je ubijeno sedamdeset i dva vojnika i policajaca, dok je broj ubijenih etničkih albanskih pobunjenika i dalje sporan, s procjenama koje se kreću od oko 100 do nekoliko stotina. Međutim, za razliku od ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, oružani sukob zaustavljen je prije nego što je eskalirao u mnogo veću tragediju, zahvaljujući političkom kompromisu postignutom posredovanjem EU i Sjedinjenih Američkih Država.
Ohridski sporazum očuvao je unitarni karakter države, odbacujući teritorijalna rješenja etničkih pitanja. Kompromis je poprimio oblik ustavnih i zakonodavnih promjena usmjerenih na jačanje prava i političke zastupljenosti Albanaca.
Provedba Ohridskog sporazuma tijekom četvrt stoljeća transformirala je politički i institucionalni izgled zemlje. Albanski jezik postao je mnogo vidljiviji u javnom životu i državnim institucijama, dok su mehanizmi inkluzivne zastupljenosti postali dio političkog sustava. Albanci su postali znatno bolje zastupljeni u državnim institucijama, vojsci i policiji, albanske stranke postale su stalni dio vladajućih koalicija, a etnički albanski političari obnašaju najviše dužnosti u državi.
Teškoće provedbe
Provedba odredbi Ohridskog sporazuma koje su predviđale ustavno i pravno preuređenje nije paralizirala sustav javne uprave niti učinila državu nefunkcionalnom, kao što se dogodilo s drugim mirovnim sporazumima u regiji (Dejtonski sporazum u Bosni i Hercegovini). Međutim, Ohridski sporazum nije postao konačno rješenje za sve složene probleme i nije pružio sveobuhvatan odgovor na sva sporna pitanja.
Konkretno, prema riječima albanskih stručnjaka, tumačenje Zakona o uporabi jezika ostaje predmet političkih i pravnih sporova, dok neke institucije i općine i dalje pružaju primjere nepotpune provedbe zakonskih odredbi. Osim toga, posljednjih godina načelo pravične zastupljenosti nije uvijek primjenjivano na način koji ispunjava očekivanja albanske zajednice.
Istodobno, mnogi etnički Makedonci tvrde da je provedba politike pravične zastupljenosti stvorila nepravedne uvjete u kojima se prednosti mogu ostvariti isključivo na temelju etničke pripadnosti. „Postoji diskriminacija koja frustrira mnoge u makedonskoj zajednici jer se Albancima često daje prednost pri zapošljavanju kako bi se ispunile kvote zastupljenosti u javnom sektoru“, rekao je za DW Stojanče Angelov, policijski general tijekom sukoba 2001. Postojeća pravila dovela su do apsurdnih slučajeva u kojima su ljudi mijenjali svoju etničku pripadnost kako bi dobili posao.
U potrazi za obostranim razumijevanjem
Iza poteškoća u provedbi Okvirnog sporazuma koje su naizgled tehničke prirode, kriju se temeljna neslaganja. Stručnjaci smatraju da je korijen postojećih proturječnosti to što Albanci i Makedonci na fundamentalno različite načine ocjenjuju sporazume postignute u Ohridu prije četvrt stoljeća.
„Najveći neuspjeh, po mom mišljenju, jest taj što uz provedbu Ohridskog sporazuma nismo izgradili obostrano razumijevanje o njemu“, kaže Vasko Popetrevski, iskusni novinar i glavni urednik programa 360 stupnjeva, jednog od vodećih programa političkog i istraživačkog novinarstva Sjeverne Makedonije. „Tijekom proteklih 25 godina fokus je bio na normativnim aspektima, dok se vrlo malo pažnje posvećivalo pomirenju“, rekao je u intervjuu za BIRN.
Među albanskim stručnjacima postoji mišljenje da je dio makedonskog političkog establišmenta i javnosti prihvatio sporazum pod prisilom, u izvanrednim okolnostima oružanog sukoba, dok su kompromisne odluke donesene radi proširenja prava Albanaca bile i dalje doživljavane od strane makedonske većine kao bolan gubitak. „Problem je što čak ni danas Ohridski okvirni sporazum ne uživa široku podršku među etničkim Makedoncima“, objašnjava novinar i analitičar Dželal Neziri u komentaru koji je citirao istraživački centar Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa (OBCT). „Postojala je percepcija da su Albanci ‘oteli Makedoncima makedonsku državu’. Taj dualitet prati zemlju posljednjih 25 godina“, rekao je istraživač i publicist Bekim Adili za OBCT.
Stoga, za mnoge etničke Albance, Ohrid predstavlja vrhunac duge borbe za veću jednakost i priznavanje prava. Istodobno, za mnoge etničke Makedonce, Ohridski sporazum i dalje se povezuje s oružanim sukobom i s osjećajem da su kolektivna prava i ustupci „nametnuti upotrebom oružja“. „Jedan narativ hrani drugi“, primjećuje Popetrevski.
Međutim, Makedonci i Albanci nemaju različite poglede samo na Okvirni sporazum i nedavnu povijest svoje zemlje. Imaju „svoje“ medije, svoje političke stranke i svoje političare… Kako bi opisao trenutnu situaciju, OBCT citira zamjenika ministra vanjskih poslova Zorana Dimitrovskog: „Albanci i Makedonci žive podijeljeno, iako u međusobnom suživotu
Kroz dijalog
Unatoč postojećim proturječjima, velika većina stručnjaka koji komentiraju 25. obljetnicu Ohridskog sporazuma ne predviđa izbijanje sukoba ili destabilizaciju. Uočavaju se složena i sporna pitanja vezana uz provedbu Okvirnog sporazuma i prilagodbu njegovih odredbi današnjim stvarnostima, ali nitko ne osporava temeljnu važnost Ohridskog sporazuma za daljnji razvoj zemlje. Pozornost se skreće na proturječja koja postoje između Albanaca i Makedonaca, ali sva se ona predstavljaju kao pitanja koja se mogu i trebaju riješiti dijalogom i traženjem obostrano prihvatljivih rješenja. Naglašava se da je težnja za pridruživanjem Europskoj uniji ujedinjujući cilj za sve vodeće političke snage i građane bez obzira na etničku pripadnost.
Zaključke stručnjaka potvrđuju izjave vodećih političara Sjeverne Makedonije povodom 25. obljetnice potpisivanja Ohridskog sporazuma.
Četvrt stoljeća nakon Ohrida, njegovo glavno postignuće nije samo kraj oružanog sukoba, već i uspostava suživota kao nužnog uvjeta za funkcioniranje i razvoj države te razvoja dijaloga kao jedinog prihvatljivog sredstva za rješavanje nesuglasica. Istovremeno, iskustvo ovih godina pokazuje da ustavne promjene i pravni mehanizmi nisu dovoljni ako ih ne podržavaju međusobno povjerenje, pravedne institucije i svakodnevna suradnja. Europske integracije pružaju dodatni poticaj za traženje održivih rješenja, ali istinska otpornost države ovisit će prije svega o spremnosti društva, političara i državnih institucija da zaštite prava građana, i istovremeno spriječe političko iskorištavanje etničkih podjela. Tek tada će kompromisni mirovni sporazum iz 2001., nakon što je postao temelj zrelog, inkluzivnog i stabilnog društva, u potpunosti ispuniti svoju misiju i konačno postati dio povijesti.
Analitička grupa CWBS-a
