“Crna ruka” Kremlja: Kao Medvedčuk gradi “Drugu Srbiju”
Pokret “Druga Ukrajina”, koji je stvorio “Putinov kum” Viktor Medvedčuk, počeo je sa aktivnim radom u Srbiji, čak je dobio i svog poslanika u parlamentu. Zašto se proruski političar koga Ukrajina optužuje za veleizdaju imao bilo kakav interes za Balkan?
Pokušat ćemo odgovoriti na ova i druga pitanja u ovom članku.
Ko je “Putinov kum”?
Viktor Medvedčuk postao je prilično ozloglašen u ukrajinskoj politici.
Po obrazovanju advokat, nekada je bio poznat po svojoj zloglasnoj odbrani ukrajinskog pjesnika disidenta Vasilija Stusa pred sovjetskim sudom koji je saslušao tužioce, priznajući pjesnikovu krivicu iako se Stus izjasnio da nije kriv, čime je Stus zapravo poslao iza rešetaka na izdržavanje zatvorske kazne, 10 godina logora i još pet godina progonstva. Stus nikada nije izašao iz zatvora gdje je na kraju i umro.
Nakon sticanja nezavisnosti Ukrajine, Viktor Medvedčuk je ušao u politiku. Bio je narodni poslanik, pa čak i potpredsednik ukrajinskog parlamenta. Treba napomenuti da “Putinov kum” nije nadimak – Medvedčukova ćerka Darina je zaista postala Putinovo kumče 2004. godine.
Početkom 2000-ih Viktor Medvedčuk je bio “sivi kardinal” tadašnjeg predsjednika Leonida Kučme, na čelu njegove administracije. Na ovoj poziciji, u novembru 2004. godine, suočio se sa “narandžastom revolucijom” – masovnim protestom na centralnom trgu Kijeva, Majdanu nezavisnosti (otuda poznata definicija protesta – “Maidan”). Ljudi su izašli na ulice zbog teških izbornih malverzacija koje je organizovala tadašnja vlast tokom predsjedničkih izbora.
Mirni protest koji je trajao preko mjesec dana okončan je kompromisom. Vlada je pristala da se ponovi glasanje, takozvani “treći krug” predsjedničkih izbora. Ovoga puta pobjedu nije slavio proruski Viktor Janukovič, već prozapadni Viktor Juščenko. S druge strane, opozicija je progurala ustavnu reformu (neki kažu da je autor Medvedchuk) koja je ograničila predsjednička ovlaštenja.
Uprkos porazu svoje političkog tima kao rezultat “narandžastog majdana”, Viktor Medvedčuk je zadržao aktivnu ulogu u ukrajinskom političkom životu i nikada nije napustio veliku scenu čak ni nakon što je Rusija pokrenula početnu invaziju na Ukrajinu 2014. Štaviše, zajedno sa svojim tima, Medvedčuk je učestvovao u raznim ukrajinsko-ruskim pregovaračkim formatima u ime Ukrajine. Medvedčuk je do 2018. godine bio član Trilateralne kontakt grupe koja se bavila humanitarnim pitanjima.
Ali kako se nadmetala invazija u punom obimu, odnosi između «Putinovog kuma» i ukrajinskih vlasti su se pogoršali. Protiv Medvedčuka je pokrenut krivični postupak zbog sumnje da je počinio više krivičnih djela: zadiranje u teritorijalni integritet Ukrajine, krađu prirodnih resursa, prenošenje tajnih informacija ruskim specijalnim službama, veleizdaju i pomaganje u aktivnostima terorističke organizacije.
Nakon što je 2022. izbio veliki rat, Medvedčuk je pokušao da ostane skroman i da organizuje sopstveni bijeg iz zemlje pre nego što je uhapšen.
Jedna verzija originalnog ruskog ratnog scenarija tvrdila je da je blickrig Kremlja protiv Ukrajine predviđao imenovanje Medvedčuka za šefa ruske okupacione administracije.
«Ukrajina u egzilu» ili «Druga Rusija»?
Ukrajina je 21. septembra 2022. predala Viktora Medvedčuka Rusiji u sklopu razmjene. Izbjegao je kaznu i zajedno sa 56 ruskih vojnika otišao u Rusku Federaciju. Umjesto toga, 215 ukrajinskih vojnika vratilo se u Ukrajinu iz ruskog zarobljeništva.
Medvedčuk se brzo prilagodio političkom egzilu i samo nekoliko mjeseci nakon preseljenja u Rusiju osnovao je organizaciju “Druga Ukrajina”. Njegov pravi cilj, što je jasno iz njegovih izjava i postupaka, je ujedinjenje proruskih građana Ukrajine (ili bivših građana, poput samog Medvedčuka, kojem je ukrajinsko državljanstvo oduzeto početkom 2023.) uglavnom izvan Ukrajina. U perspektivi, očigledno je da se na osnovu ove zajednice planira formiranje društveno-političkog pokreta, koji bi mogao igrati ulogu „opozicione ukrajinske stranke“, koja će zauzeti otvorenu antiukrajinsku poziciju u podršci ruskoj agresiji.
Unutar Ukrajine stvaranje takvih snaga bio bi nemoguć poduhvat jer bi se to doživljavalo kao “stokholmski sindrom” ili “izdaja”. Dok u Rusiji, takva aktivnost izgleda sasvim prirodno – kao još jedan hibridni element ruske agresije na Ukrajinu.
Balkanski pravac
Međutim, kako se ispostavilo, Medvedčukovo kretanje neće biti ograničeno na granice Ruske Federacije.
U avgustu 2023. godine počelo je sa radom njeno predstavništvo u Srbiji, a na čelo je došao Dragan Stanojević.
On je prilično poznata proruska ličnost sa dugom političkom biografijom. Neko vrijeme je boravio u Ukrajini, ali je trenutno Stanoevič van njenih granica, jer je pod ukrajinskim sankcijama zbog različite podrške Ruske Federacije.
Srpski mediji tvrde da je Stanojevićeva saradnja sa Medvedčukom počela pre mnogo godina, još u Ukrajini. Stoga njegovo pojavljivanje kao predstavnika projekta “Putinova kuma” ne izgleda iznenađujuće. Ipak, ostaje pitanje – kakve veze ima “Druga Ukrajina” sa Srbijom?
Odgovor može biti sljedeći: razvoj Medvedčukovog pokreta uključuje aktivnosti ne samo u Rusiji, već iu drugim zemljama, prvenstveno u dovoljno proruskim.
Ova verzija ima pravo na život jer takav korak može izgledati sasvim prikladan sa stanovišta ciljeva «Druge Ukrajine».
Nije tajna da postoji značajan broj građana Ukrajine koji su nakon invazije 24. februara 2022. godine pobjegli iz svoje domovine u Evropu, uključujući Srbiju i susjedne zemlje, prije svega Crnu Goru. Među njima su i stanovnici Krima, Donbasa i drugih regiona Ukrajine koji su ili su bili pod ruskom okupacijom. Značajan dio ovih raseljenih Ukrajinaca zadržao je ili je mogao vratiti svoje ukrajinske pasoše, jer im njihovo posjedovanje daje prednost u dobijanju državne pomoći u evropskim zemljama. Prema neprovjerenim izvještajima, nisu svi iz ovog kontingenta patriote Ukrajine – među njima ima ruskih simpatizera ili čak okorjelih Putinovih navijača. Neki od njih ostaju u zemljama članicama Evropske unije.
Ovi ljudi su važan ljudski resurs za «Drugu Ukrajinu». Stoga je organizacija svesna toga i aktivno će angažovati ove ljude iz svog beogradskog sedišta.
Evo šta je o tome rekao Stanojević u nedavnom intervjuu:
“Mnogi Ukrajinci su protiv svoje vlade. Neki su se preselili u Srbiju, neki u Rusiju, a neki u Evropsku uniju. Mnogo je onih koji su protiv njihove vlade. Ovi ljudi mi se obraćaju za pomoć, pravne savjete i probleme sa dozvolama boravka. Ali traže da se ništa ne objavljuje jer se plaše svoje vlasti.
Volio bih da postoji nova platforma koja može ujediniti ljude više od jednog političara.”
Ovdje bismo mogli završiti analizu cijelevi reprezentacije «Druge Ukrajine», ali postoji jedna zamjerka.
«Druga Ukrajina» i njen lider očigledno se neće ograničiti samo na pitanje Ukrajine i već su ozbiljno polagali pravo na aktivno učešće u unutrašnjem političkom životu Srbije.
“Druga Ukrajina” ili “Druga Srbija”?
Dragan Stanojević je na prošlim parlamentarnim izborima bio na listi Branimira Nestorovića “Mi – glas iz naroda” i sada će dobiti poslanički mandat. Tako će Stanojević, kao jedan od lidera bloka, koristiti respektabilnu platformu, dok će Medvedčukova organizacija biti zvanično zastupljena na državnom nivou u Srbiji.
Stanojević je u kampanji i neposredno nakon glasanja, naravno, pominjao „Drugu Ukrajinu“, ali su glavne teme njegovih javnih izjava bile vezane za srpsku politiku – spoljnu i unutrašnju. Neki od njih su relevantni upravo u kontekstu rusko-ukrajinskog rata, poput onog o uvođenju sankcija Rusiji (Stanojević je, naravno, kategorički protiv). Ali većina njegovih izjava tiče se aktuelnog političkog života u Srbiji i pitanja koja posebno zabrinjavaju Srbe. To su pre svega postizborni protesti, Kosovo, evropska integracija.
O situaciji u Srbiji glasno govori ne samo šef predstavništva, već i sama organizacija koja redovno objavljuje komentare na politička dešavanja u zemlji.
Evo što je Viktor Medvedčuk, predsjednik odbora Pokreta „Druga Ukrajina“, rekao o skupovima protiv navodnih izbornih prekršaja:
„Današnji događaji u Srbiji su klasična ‘revolucija u boji’, u kojoj su nacisti prerušeni u demokrate i političke kriminalce koji tvrde da uvode red.
Evo šta je rekao o evropskim integracijama Srbije:
„…ostaje otvoreno pitanje zašto ulaziti u Evropsku uniju ako će se odatle postavljati čelnici zemlje, bez obzira na javno mnijenje. Evropska unija danas slijedi primjer NATO-a koji je bez razloga bombardovao Jugoslaviju i raskomadao je. I jasno je da je kretanje ka EU pokret ka daljem rasparčavanju Srbije i eliminaciji Srba kao naroda”.
A evo komentara objavljenog na stranici «Druge Ukrajine» o izgledima za rješavanje kosovskog pitanja:
„Mnogi stručnjaci ističu da vreme sada radi za Beograd, a kako se globalni svet urušava, a prisustvo SAD u Evropi sve manje, Srbija bi za nekoliko godina mogla dobiti priliku da sasvim bezbolno povrati Kosovo.
Može se pretpostaviti da u situaciji kada će SAD biti previše zauzete drugim stvarima, niko se u Evropi neće usuditi da se bori sa Beogradom bez podrške Vašingtona. Tada će motivisana srpska vojska izvršiti dugo očekivano naređenje, a Albanija će se suočiti sa humanitarnom katastrofom jer će milionski talas izbeglica doći iz nepriznate zemlje».
Zapravo, radi se o već osmišljenom narativu o «Drugoj Srbiji», Srbiji koja ne ulazi u EU; Srbija, koja počinje rat nasilnim povratkom Kosova; Srbije, koja je vazal Rusije – jer, prema Medvedčuku, “ako se uklone kulturno-istorijske veze između srpskog i ruskog naroda, Srbija će prestati da postoji u svom nacionalnom smislu”.
“Ukrajinski scenario” za Srbiju
Ruski propagandni mediji na srpskom jeziku aktivno su širili izjave Medvedčukovog pokreta o Srbiji. (Ta činjenica, inače, pokazuje da srpski pravac u delovanju „Druge Ukrajine“ nije samostalan poduhvat, a da iza toga stoji Kremlj). Nakon što je organizacija “Putinovog kuma” preko svog predstavnika dobila pristup Skupštini Srbije, ima još više mogućnosti da promoviše ne toliko «Drugu Ukrajinu», koliko «Drugu Srbiju».
Nejasno je da li je Medvedčukova organizacija dobila zadatak od Kremljaili je došla sa inicijativom koja je kasnije odobrena u Kremlji, ali je stvarna činjenica da «Druga Ukrajina» trenutno aktivno radi u srpskom pravcu i da će se očigledno bice širiti svoje aktivnosti na Balkanu.
Krajem decembra 2023. godine, Ambasada Ukrajine u Beogradu uložila je zvaničan protest Ministarstvu spoljnih poslova Srbije, tražeći od Vlade da obustavi rad predstavništva «Druge Ukrajine». Međutim, nije bilo zvaničnih izjava zvaničnika u Beogradu kojima bi se na bilo koji način osudilo djelovanje te organizacije.
Istovremeno, situacija za Vladu Srbije na čelu sa Aleksandrom Vučićem izgleda prilično opasno. Očigledno je da je za Moskvu današnji Beograd previše prozapadni i nedovoljno proruski, previše neodlučan po pitanju Kosova i previše aktivan u svom napredovanju ka EU.
U bliskoj budućnosti možemo očekivati jačanje proruske, antizapadne, antievropske i konfrontacione retorike oko Kosova od strane Medvedčuka i njegovog tima u cilju političkog pritiska na Vučića i agitovanja Srba. Naime, izgradnja „Druge Srbije“ po „metodologiji“ (uputstvu) Kremlja je već počela – pitanje je samo dokle će Beograd dozvoliti Moskvi da ode u ponavljanju „ukrajinskog scenarija“.
