Pokret “Druga Ukrajina”, koji je stvorio “Putinov kum” Viktor Medvedčuk, počeo je aktivno djelovati u Srbiji, a dobio je i svog predstavnika u parlamentu. Zašto je proruski političar kojeg je Ukrajina optužila za veleizdaju uopće imao interesa za Balkan?
Pokušat ćemo odgovoriti na ova i druga pitanja u ovom članku.
Tko je “Putinov kum”?
Viktor Medvedčuk postao je prilično ozloglašen u ukrajinskoj politici.
Odvjetnik po obrazovanju, nekoć je bio poznat po svojoj zloglasnoj obrani ukrajinskog pjesnika disidenta Vasilija Stusa pred sovjetskim sudom koji je saslušao tužitelje, priznajući pjesnikovu krivnju iako se Stus izjasnio nevinim, poslavši Stusa iza rešetaka na 10-godišnju kaznu logor i još pet godina progonstva. Stus nikada nije izašao iz zatvora u kojem je na kraju i umro.
Nakon osamostaljenja Ukrajine Viktor Medvedčuk ulazi u politiku. Bio je zastupnik, pa čak i potpredsjednik ukrajinskog parlamenta. Valja napomenuti da “Putinov kum” nije nadimak – Medvedčukova kći Darina doista je postala Putinovo kumče 2004. godine.
Viktor Medvedčuk je početkom 2000-ih bio “sivi kardinal” tadašnjeg predsjednika Leonida Kučme, na čelu njegove administracije. Na tom se položaju u studenome 2004. godine suočio s “narančastom revolucijom” – masovnim prosvjedom na središnjem kijevskom trgu Independence Maidan (otuda i poznata definicija prosvjeda – “maidan”). Ljudi su izašli na ulice zbog teške izborne krađe koju je organizirala tadašnja vlast tijekom predsjedničkih izbora.
Mirni prosvjed koji je trajao više od mjesec dana završio je kompromisom. Vlada je pristala ponoviti glasovanje, takozvani “treći krug” predsjedničkih izbora. Ovaj put pobjedu nije slavio proruski Viktor Janukovič, već prozapadni Viktor Juščenko. S druge strane, oporba je progurala ustavnu reformu (neki kažu da ju je autor Medvedchuk) koja je ograničila predsjedničke ovlasti.
Unatoč porazu njegovog političkog tima kao rezultat “Narančastog Majdana”, Viktor Medvedčuk je zadržao aktivnu ulogu u ukrajinskom političkom životu i nikada nije napustio veliku pozornicu čak ni nakon što je Rusija pokrenula početnu invaziju na Ukrajinu 2014. Štoviše, zajedno sa svojim tima, Medvedchuk je sudjelovao u raznim ukrajinsko-ruskim pregovaračkim formatima u ime Ukrajine. Medvedčuk je do 2018. bio član Trilateralne kontaktne skupine koja se bavila humanitarnim pitanjima.
Ali kako se prijetila invazija punog opsega, odnosi između “Putinovog kuma” i ukrajinskih vlasti su se pogoršali. Protiv Medvedčuka je pokrenut kazneni postupak zbog sumnje da je počinio više kaznenih djela: zadiranje u teritorijalnu cjelovitost Ukrajine, krađu prirodnih bogatstava, prosljeđivanje tajnih podataka ruskim specijalnim službama, veleizdaju i pomaganje u djelovanju terorističke organizacije.
Nakon što je 2022. izbio veliki rat, Medvedčuk je pokušao ostati suzdržan i organizirati vlastiti bijeg iz zemlje prije nego što je uhićen.
Jedna verzija izvornog ruskog ratnog scenarija tvrdila je da je blitzkrieg Kremlja protiv Ukrajine predviđao imenovanje Medvedchuka za šefa ruske okupacijske uprave.
“Ukrajina u egzilu” ili “Druga Rusija”?
Dana 21. rujna 2022. Ukrajina je Rusiji predala Viktora Medvedčuka u sklopu razmjene. Izbjegao je kaznu i zajedno s 56 ruskih vojnika otišao u Rusku Federaciju. Umjesto toga, 215 ukrajinskih vojnika vratilo se u Ukrajinu iz ruskog zarobljeništva.
Medvedčuk se brzo prilagodio političkom egzilu, a samo nekoliko mjeseci nakon preseljenja u Rusiju osnovao je organizaciju “Druga Ukrajina”. Njegov stvarni cilj, što je jasno iz njegovih izjava i postupaka, je ujedinjenje proruskih građana Ukrajine (ili bivših građana, poput samog Medvedčuka, kojemu je početkom 2023. oduzeto ukrajinsko državljanstvo) uglavnom izvan Ukrajine. U perspektivi je očito da se na temelju ove zajednice planira formiranje društveno-političkog pokreta koji bi mogao imati ulogu „oporbene ukrajinske stranke“, koja će zauzeti otvorenu antiukrajinsku poziciju u podršci Ruska agresija.
Unutar Ukrajine, stvaranje takvih snaga bio bi nemoguć pothvat jer bi se to doživljavalo kao “stockholmski sindrom” ili “izdaja”. Dok u Rusiji takva aktivnost izgleda sasvim prirodno – kao još jedan hibridni element ruske agresije na Ukrajinu.
Balkanski pravac
Međutim, kako se doznaje, Medvedčukovo kretanje neće biti ograničeno samo na granice Ruske Federacije.
U kolovozu 2023. počelo je s radom njezino predstavništvo u Srbiji, a na njegovo čelo došao je Dragan Stanojević.
On je prilično poznata proruska osoba s dugom političkom biografijom. U Ukrajini je boravio neko vrijeme, no trenutno je Stanoevich izvan njezinih granica, jer je pod ukrajinskim sankcijama zbog raznih potpora Ruske Federacije.
Srpski mediji tvrde da je Stanojevićeva suradnja s Medvedčukom počela prije mnogo godina, još u Ukrajini. Otud njegov nastup kao zastupnikaProjekt “Putinova kuma” ne čini se iznenađujućim. No, ostaje pitanje – kakve veze „Druga Ukrajina“ ima sa Srbijom?
Odgovor može biti sljedeći: razvoj Medvedčukovog pokreta uključuje aktivnosti ne samo u Rusiji, već iu drugim zemljama, prvenstveno u dovoljno proruskim zemljama.
Ova verzija ima pravo na život jer se takav korak može činiti sasvim prikladnim s gledišta ciljeva “Druge Ukrajine”.
Nije tajna da postoji značajan broj građana Ukrajine koji su nakon invazije 24. veljače 2022. pobjegli iz domovine u Europu, uključujući Srbiju i susjedne zemlje, prvenstveno Crnu Goru. Među njima su stanovnici Krima, Donbasa i drugih regija Ukrajine koje su ili su bile pod ruskom okupacijom. Značajan dio ovih raseljenih Ukrajinaca zadržao je ili je mogao vratiti svoje ukrajinske putovnice, jer im njihovo posjedovanje daje prednost pri dobivanju državne pomoći u europskim zemljama. Prema neprovjerenim izvješćima, nisu svi iz ovog kontingenta ukrajinski domoljubi – među njima ima ruskih simpatizera ili čak okorjelih Putinovih pristaša. Neki od njih ostaju u članicama Europske unije.
Ovi ljudi su važan ljudski resurs za “Drugu Ukrajinu”. Stoga je organizacija toga svjesna i aktivno će angažirati te ljude iz svoje beogradske centrale.
Evo što je o tome rekao Stanojević u nedavnom intervjuu:
“Mnogi Ukrajinci su protiv svoje vlade. Neki su se preselili u Srbiju, neki u Rusiju, a neki u Europsku uniju. Mnogo je onih koji su protiv svoje vlade. Ti ljudi mi se obraćaju za pomoć, pravni savjet i probleme s boravišnom dozvolom. Ali traže da se ništa ne objavljuje jer se boje svoje vlasti.
Volio bih da postoji nova platforma koja može ujediniti ljude s više od jednog političara.”
Ovdje bismo mogli završiti analizu cijele reprezentacije “Druge Ukrajine”, ali ima jedna zamjerka.
“Druga Ukrajina” i njen lider očito se neće ograničiti samo na pitanje Ukrajine i već su ozbiljno polagali pravo na aktivno sudjelovanje u unutarnjopolitičkom životu Srbije.
„Druga Ukrajina“ ili „Druga Srbija“?
Na prošlim parlamentarnim izborima Dragan Stanojević bio je na listi Branimira Nestorovića Mi – glas naroda, a sada će dobiti zastupnički mandat. Tako će Stanojević, kao jedan od čelnika bloka, koristiti respektabilnu platformu, dok će Medvedčukova organizacija biti službeno predstavljena na državnoj razini u Srbiji.
Tijekom kampanje i neposredno nakon glasovanja Stanojević je, naravno, spominjao “Drugu Ukrajinu”, ali glavne teme njegovih javnih istupa bile su vezane uz srpsku politiku – vanjsku i unutarnju. Neke od njih aktualne su upravo u kontekstu rusko-ukrajinskog rata, poput one o uvođenju sankcija Rusiji (Stanojević je, naravno, kategorički protiv). Ali većina njegovih izjava tiče se aktualnog političkog života u Srbiji i pitanja koja posebno tiču Srbe. To su prije svega postizborni prosvjedi, Kosovo, europske integracije.
O situaciji u Srbiji glasno ne govori samo šef predstavništva, već i sama organizacija koja redovito objavljuje komentare političkih događanja u zemlji.
Evo što je Viktor Medvedčuk, predsjednik odbora Drugog ukrajinskog pokreta, rekao o skupovima protiv navodnih kršenja izbora:
“Današnji događaji u Srbiji su klasična ‘obojena revolucija’, u kojoj su nacisti prerušeni u demokrate i političke kriminalce koji tvrde da uvode red.
Evo što je rekao o europskim integracijama Srbije:
“…ostaje otvoreno pitanje zašto ući u Europsku uniju ako će se čelnici zemlje postavljati odatle, bez obzira na javno mnijenje. Europska unija danas slijedi primjer NATO-a koji je bez razloga bombardirao Jugoslaviju i raskomadao je. I jasno je da je kretanje ka EU kretanje ka daljem komadanju Srbije i eliminaciji Srba kao naroda”.
A evo komentara objavljenog na stranici “Druga Ukrajina” o izgledima za rješavanje pitanja Kosova:
“Mnogi stručnjaci ističu da vrijeme sada radi za Beograd, a kako se globalni svijet urušava, a prisutnost SAD-a u Europi smanjuje, Srbija bi za nekoliko godina mogla dobiti priliku sasvim bezbolno povratiti Kosovo.
Može se pretpostaviti da se u situaciji kada će SAD biti prezauzet drugim stvarima nitko u Europi neće usuditi boriti se s Beogradom bez podrške Washingtona. Tada će motivirana srpska vojska izvršiti dugo očekivanu naredbu, a Albanija će se suočiti s humanitarnom katastrofom jer će val milijuna izbjeglica doći iz nepriznate zemlje”.
Zapravo, riječ je o već osmišljenom narativu o „Drugoj Srbiji“, Srbiji koja ne ulazi u EU; Srbija, koja počinje rat nasilnim povratkom Kosova; Srbije, koja je vazal Rusije – jer, prema Medvedčuku, “ako se uklone kulturne i povijesne veze između srpskog i ruskog naroda, Srbija će prestati postojati u svom nacionalnom smislu”.
“Ukrajinski scenarij” za Srbiju
Ruski propagandni mediji na srpskom jeziku aktivno su širili izjave Medvedčukovog pokreta o Srbiji. (Ta činjenica, inače, pokazuje da srpski pravac u operaciji “Druge Ukrajine” nije samostalan pothvat, te da iza njega stoji Kremlj). Nakon organizacije “Putinova kuma” kroz svojzastupnik dobio pristup Skupštini Srbije, ima još više mogućnosti promovirati ne toliko “Drugu Ukrajinu” koliko “Drugu Srbiju”.
Nejasno je je li Medvedčukova organizacija dobila zadatak od Kremlja ili je došla s inicijativom koju je Kremlj kasnije odobrio, ali prava je činjenica da “Druga Ukrajina” trenutno aktivno radi u srpskom smjeru i očito će se širiti svoje aktivnosti na Balkanu.
Krajem prosinca 2023. Veleposlanstvo Ukrajine u Beogradu uložilo je službeni prosvjed Ministarstvu vanjskih poslova Srbije tražeći od Vlade da obustavi rad predstavništva “Druge Ukrajine”. Međutim, nije bilo službenih izjava dužnosnika u Beogradu koji bi na bilo koji način osudili djelovanje te organizacije.
Istovremeno, situacija za Vladu Srbije na čelu s Aleksandrom Vučićem izgleda prilično opasno. Očito je da je za Moskvu današnji Beograd previše prozapadni, a nedovoljno proruski, previše neodlučan oko Kosova i previše aktivan u svom napredovanju prema EU.
U skoroj budućnosti možemo očekivati jačanje proruske, antizapadne, antieuropske i konfrontacijske retorike oko Kosova od strane Medvedčuka i ekipe u cilju političkog pritiska na Vučića i agitiranja Srba. Naime, izgradnja „Druge Srbije“ po „metodologiji“ (uputama) Kremlja već je počela – pitanje je samo koliko će daleko Beograd dopustiti Moskvi da ide u ponavljanju „ukrajinskog scenarija“.
