Nedavna otkrića o suradnji Republike Srpske s utjecajnim američkim političkim konzultantima potiču šira pitanja o stranom lobiranju, transnacionalnim nacionalističkim mrežama i mogućem preklapanju srpskih i ruskih strateških interesa u Washingtonu.
Kontroverza oko angažmana politički povezanih američkih konzultanata od strane Republike Srpske ističe širi politički izazov: regionalni nacionalistički akteri mogu ostvariti pristup Washingtonu dok istovremeno promiču ciljeve koji su u suprotnosti s predanošću SAD-a stabilnosti na Zapadnom Balkanu. Njihov angažman zaslužuje pomnu analizu s obzirom na političke ciljeve, financiranje i potencijalne sukobe interesa.
Prema izvješćima Reutersa i The New York Timesa, republikanski stratezi Chris LaCivita i James Blair, obojica povezani s predsjednikom Donaldom Trumpom, otputovali su u Republiku Srpsku uoči izbora održanih 4. listopada, a vlada tog entiteta navodno ih je angažirala. Trump je 7. listopada izjavio da će prekinuti njihove usluge ako njihov angažman bude predstavljao sukob interesa, no kasnije je ustvrdio da sukob interesa nije utvrđen.
Poseban aranžman uključuje tvrtku Continental Strategy. Dokumenti podneseni u skladu sa Zakonom o registraciji stranih agenata (FARA) pokazuju da je ta tvrtka u veljači 2026. pristala pružati usluge lobiranja na saveznoj razini za Republiku Srpsku za iznos od 35.000 dolara mjesečno. Financial Times i CBS News identificirali su Katie Wiles, kćer predstojnice ureda Bijele kuće Susie Wiles, kao partnericu u tvrtki. Iz tvrtke su naveli da ona nije kontaktirala američke dužnosnike u vezi s Republikom Srpskom, te da je Bosnu i Hercegovinu posjetila zbog drugog, američkog komercijalnog klijenta; njezin partner Alejandro Garcia vodio je komunikaciju s vladinim tijelima vezanu uz taj entitet.
Strane vlade i politički subjekti mogu zakonito angažirati američke lobiste, uz poštivanje propisanih uvjeta. Važnost tih aranžmana leži u pristupu koji oni omogućuju i programima koje promiču. Čelnici sa Zapadnog Balkana njeguju odnose s administracijama obiju stranaka, i republikanske i demokratske, jer Washington zadržava znatan utjecaj na regionalnu sigurnost, politiku sankcija i diplomaciju. Čak i neznatne promjene u njegovu stajalištu mogu utjecati na lokalne političke kalkulacije i percepciju američke predanosti regiji.
„Srpski svet” pruža ideološki kontekst za dio tih aktivnosti zagovaranja. Nadahnjujući se ruskim konceptom „Ruski svijet” (*Russkiy Mir*), ovaj koncept promiče nacionalno, kulturno, vjersko i političko jedinstvo izvan postojećih granica. Istaknuti zagovornik tog koncepta je Aleksandar Vulin, bivši ravnatelj srbijanske Sigurnosno-informativne agencije (BIA), te bivši ministar obrane i ministar unutarnjih poslova. Kao dugogodišnji saveznik Moskve, zalagao se za političko povezivanje Srba u cijeloj regiji. Ministarstvo financija SAD-a uvelo mu je sankcije u srpnju 2023. zbog korupcije i aktivnosti kojima se olakšava štetan ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu.
Zagovornici ovaj koncept predstavljaju kao način očuvanja identiteta i veza između Srbije i Srba u susjednim zemljama. Njegove političke implikacije postaju sporne kada dovode u pitanje suverenitet tih zemalja ili njihove neovisne odluke u vanjskoj politici. Institucionalnu dimenziju tog koncepta ilustrirao je Svesprski sabor održan u Beogradu u lipnju 2024. Europski parlament naknadno je izrazio zabrinutost da bi deklaracija usvojena na tom saboru mogla ugroziti suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, te drugih država u regiji.
„Srpski svet” nije jedinstvena organizacija s vidljivom i objedinjenom zapovjednom strukturom. On obuhvaća međusobno isprepletene političke, vjerske, medijske i institucionalne mreže. Vlada Srbije, vodstvo Republike Srpske, srpske nacionalističke stranke u Crnoj Gori i srpsko-američke organizacije zasebni su akteri čije aktivnosti zahtijevaju pojedinačnu analizu. Diplomatski angažman, trgovina, akademska razmjena, kulturna suradnja i sudjelovanje dijaspore u američkom javnom životu ostaju legitimni i korisni; zabrinutost izaziva zagovaranje politika koje slabe okvire koji podupiru regionalni mir.
Nekoliko nacionalističkih ciljeva podudara se s ruskim strateškim interesima. Bliski odnosi Moskve s Miloradom Dodikom i njezino protivljenje zapadnom nadzoru u Bosni i Hercegovini osnažuju izazove koje nameće vodstvo Republike Srpske. U procjeni Europske komisije iz 2025. zabilježeni su kontinuirani kontakti na visokoj razini između vlasti tog entiteta i Rusije. Što se tiče Crne Gore, Europski parlament prepoznao je manipulaciju informacijama i uplitanje iz inozemstva kao prijetnje demokratskim institucijama i europskim integracijama.
Strateško podudaranje interesa ne zahtijeva izravnu organizacijsku kontrolu. Kampanje usmjerene protiv širenja NATO-a, delegitimizacije zapadnog angažmana u Bosni ili dovođenja u pitanje suvereniteta susjednih država mogu služiti lokalnim nacionalističkim ambicijama, a istovremeno pomoći Moskvi u slabljenju Euroatlantske kohezije. To se preklapanje može smatrati vrijednim pažnje, no ne dokazuje da Rusija usmjerava ili financira određene lobističke kampanje u Washingtonu. Takve tvrdnje zahtijevaju dokaze o novčanim transferima, komunikaciji ili operativnoj koordinaciji.
Lobiranje može utjecati na način na koji se sporovi opisuju i koje političke vođe Washington tretira kao vjerodostojne partnere. Dodikova povijest sankcija ilustrira značaj ovog pitanja. Sjedinjene Države sankcionirale su ga 2017. i ponovno 2022. zbog radnji koje ugrožavaju provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma i zabrinutosti vezanih uz korupciju. U listopadu 2025. Ministarstvo financija uklonilo je njega i nekoliko povezanih pojedinaca i subjekata sa svog popisa sankcija. Promjena politike zaslužuje razmatranje u kontekstu zalaganja da se uspostave veze sa američkim posrednicima, iako javni dokazi ne utvrđuju da je određeni ugovor bio uzrok te odluke.
Dodikov vlastiti iskaz pokazuje kako se takvi ustupci mogu politički iskoristiti. U intervjuu za RTS 11. listopada, o kojem je izvijestio Index.hr, rekao je da je saznao za ukidanje sankcija po dolasku u Moskvu iz Minska i proslavio u moskovskom restoranu. Na taj način popustljivost američke strane postaje osobna pobjeda za političara koji održava bliske veze s Rusijom. Politička je ključno pitanje potiče li ublažavanje sankcija promjenu ponašanja ili umjesto toga jača njegov položaj, a te odnose ostavlja netaknutima.
Financijska transparentnost ključna je za procjenu tih odnosa. Objavljivanje FARA-e trebalo bi točno identificirati strane nalogodavce, aktivnosti, plaćanja i relevantne posrednike. Registrovanje je mehanizam otkrivanja, a ne dokaz o nedoličnom ponašanju. Savezni zakon zasebno zabranjuje stranim državljanima, uključujući strane vlade, davanje doprinosa ili rashoda u vezi s američkim izborima, izravno ili neizravno. Registrirano lobiranje i nezakonito sudjelovanje u izborima stoga zahtijevaju zasebnu analizu.
Istraga bi trebala utvrditi krajnje izvore sredstava za lobiranje, pratiti plaćanja konzultantima i podizvođačima, te utvrditi jesu li kampanje koordinirane između organizacija ili jurisdikcija. Moguće veze s ruskim financijskim mrežama legitimno su istraživačko pitanje s obzirom na uključene političke odnose, ali se ne mogu zaključiti iz zajedničke retorike. FARA podnesci, korporativni zapisi, financijski dokumenti i komunikacije nude čvršću osnovu za utvrđivanje takvih veza.
Za kreatore politike u SAD, neposredni prioritet je ispitivanje sukoba interesa koji uključuju konzultante koji predstavljaju strane klijente, a istovremeno održavaju utjecajne američke političke odnose. State Department, u suradnji s relevantnim američkim i europskim institucijama, trebao bi procijeniti ciljeve i učinke ovih kampanja u kontekstu regionalne sigurnosti i ruskog utjecaja. Neovisni istraživači i istraživački novinari mogu dati svoj doprinos povezivanjem financijskih podataka s političkim mrežama i porukama upućenima donositeljima odluka.
Washington bi također trebao nastaviti suradnju sa srbijanskim civilnim društvom, neovisnim medijima, sveučilištima i organizacijama koje promiču konstruktivne bilateralne odnose. Vjerodostojan odgovor mora zaštititi legitimno sudjelovanje, istovremeno zahtijevajući od stranih predstavnika pridržavanje dosljednih standarda transparentnosti i odgovornosti. Ključno političko pitanje jest potiče li pristup kupljen u Washingtonu suradnju ili pomaže u zaštiti političkih čelnika čiji programi ugrožavaju suverenitet i stabilnost Zapadnog Balkana.
Lubomir Filipovič.
Crnogorski politolog
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
