U filmu Stivena Spilberga „Spašavanje vojnika Rajana“, vojna jedinica je poslana iza neprijateljskih linija da spasi jednog vojnika. Pored priče o spašavanju, film postavlja teško pitanje: koju cijenu bi cijeli sistem trebao da plati da bi zaštitio jednu osobu?
Crna Gora svjedoči vlastitoj, manje herojskoj operaciji. Njen naslov bi mogao biti „Spašavanje vojnika Spajića“.
Kontroverza oko dokumenata koji navodno povezuju premijera Milojka Spajića s rezervnim snagama Vojske Srbije otkrila je više od još jedne sporne epizode iz njegove biografije. Razotkrila je arhitekturu kroz koju se stvara i vrši politički uticaj u Crnoj Gori.
Dostupni dokumenti nisu utvrdili da se Spajić dobrovoljno pridružio srpskoj vojsci ili ostao dio njenih rezervnih snaga. Nakon što je priznao svoje srpsko državljanstvo i zatražio otpust iz istog u februaru 2023. godine, očigledno je morao da reguliše svoj status vojne službe prije nego što je postupak mogao biti završen. Njegov otpust iz državljanstva Srbije dokumentovan je u junu 2023. godine.
Ipak, politički važno pitanje nije ograničeno na ono što dokumenti dokazuju. Radi se o tome kako su dokumenti koji potiču iz institucija jedne države postali politički kapital u drugoj.
Kao što sam tvrdio u stidiji „Mreže poluge: Srpski uticaj i demokratska ranjivost u Crnoj Gori“, dokument ne mora da potkrijepi optužbu koja mu se pripisuje da bi vršio prisilnu moć. Samo treba da izgleda dovoljno autentično da generiše neizvjesnost, dovoljno ozbiljno da nametne reputacione troškove i dostupno domaćem posredniku koji je sposoban da tempira i pojača njegovo objavljivanje.
U tom trenutku, informacija postaje poluga.
Ovo je karakteristično za sadašnju fazu srpskog uticaja. Beograd se više ne oslanja isključivo na ideološki afinitet, otvoreno političko sponzorstvo ili jedinstveni blok lojalnih aktera. Djeluje kroz diferenciranu mrežu političkih posrednika, medija bliskih vlastima u Srbiji, netransparentnih finansijskih kanala, organizovanih digitalnih mreža, klerikalnih struktura i domaćih posrednika.
Neki od ovih aktera ostaju direktno podređeni Beogradu. Drugi traže veću autonomiju, dok i dalje zavise od srbijanskih medija, institucionalnih informacija, finansiranja ili crkvene legitimnosti. Sistem ne zahtijeva njihovu potpunu lojalnost. Potrebna mu je samo sposobnost da se utvrdi cijena njihove neposlušnosti.
Slučaj Spajić ilustruje prinudno djelovanje posredstvom posrednika. Administrativna dokumenatcija, poslovne hartije, prepiske, snimci ili selektivno uređivani materijal mogu se pribaviti i distribuirati putem posrednika. Neki mogu biti autentični, drugi manipulisani. Njihova prinudna vrijednost dijelom leži u nemogućnosti mete da zna šta još postoji, ko taj materijal posjeduje i kada bi mogao biti objavljen.
Prijetnja ne mora biti otvoreno izrečena. Može proizvesti anticipativno popuštanje: političko unaprijed prilagođeno ponašanje jer meta razumije da cijena autonomije može biti aktivirana u bilo kojem trenutku.
Iz ove perspektive, Beograd možda nema mnogo interesa za uklanjanje Spajića. Oslabljeni premijer, zavisan od stranaka povezanih sa Srbijom i svjestan da srbijanske institucije mogu posjedovati dodatne informacije o njemu, može biti korisniji od njegove zamjene. Politička poluga se ne koristi uvijek da bi se meta uništila. Često se koristi da se ta meta održi pod kontrolom.
Ovo također čini operaciju spašavanja Spajića politički dvosmislenom. Neki akteri ga brane kako bi očuvali stabilnost vlade. Drugi ga mogu zaštititi jer njegova ranjivost čuva njihov sopstveni uticaj. Ista mreža može povećati pritisak na premijera, regulisati taj pritisak, a zatim se predstaviti kao neophodna za njegov politički opstanak.
Zaštita i prisila nisu suprotstavljeni elementi unutar sistema poluge. One su komplementarni instrumenti.
Ovaj sistem funkcionira kroz institucionalne sive zone. Neki administrativni dosije iz Srbije može biti autentičan, dok političko tumačenje koje mu se pripisuje može biti obmanjujuće. Portal može biti registrovan u Crnoj Gori, a istovremeno zavisiti od finansiranja ili uredničkog sadržaja iz Srbije. Naizgled spontano okupljeni volonteri mogu pružati profesionalno organizovane usluge kampanje. Svaka aktivnost može izgledati zakonita kada se razmatra zasebno. Njihova koordinacija i kumulativni učinak otkrivaju infrastrukturu uticaja.
Crnogorske institucije i dalje su nedovoljno opremljene da prepoznaju ovu konverziju. Državljanstvo se tretira kao administrativno pitanje, curenje dokumenata kao medijska kontroverza, političko finansiranje kao računovodstveno pitanje, a koordinirana online aktivnost kao spontano iskazano javno mnijenje. Odvajanjem pojedinačnih incidenata, institucije ne uspijevaju vide mrežu.
Stoga odgovor ne bi trebao biti ni automatska osuda Spajića ni njegova bezuslovna zaštita. Dokumenti, njihovo porijeklo, lanac čuvanja i put do crnogorske političke scene moraju se nezavisno ispitati. Institucije bi trebalo da utvrde ko ih je dobavio, ko je odabrao vrijeme njihovog objavljivanja i da li je njihova cirkulacija povezana s nekim imenovanjem, odlukom o koaliciji ili vanjskopolitičkim stavom.
Ovo nije argument protiv srpskog identiteta, vjerske prakse ili legitimne političke saradnje sa Srbijom. Demokratska samoodbrana mora biti usmjerena protiv prikrivenog stranog usmjeravanja, netransparentnog finansiranja, koordinisane obmane i korišćenja privatnih informacija ili zavisnosti s ciljem ograničavanja političkog izbora.
Centralno pitanje je stoga veće od Spajića. Može li Crna Gora zaštititi ustavnu autonomiju svojih institucija bez zaštite pojedinačnih političara od odgovornosti? I može li članica NATO-a i kandidatkinja za EU nastaviti da dozvoljava da dokumenti koje kontroliše druga država i koji cirkulišu putem domaćih posrednika oblikuju njene najvažnije političke odluke?
U Spilbergovom filmu, vojniku Rajanu se govori da mora da živi život dostojan cijene plaćene da bi bio spašen. Crna Gora bi trebalo da postavi svoje, manje sentimentalno pitanje.
Ako se država mobiliše da spasi vojnika Spajića, šta se tačno štiti: ustavni autoritet crnogorskog premijera – ili ranjivost koja ga čini podložnijem kontroli?
I ko će ispostaviti račun kada se operacija spašavanja završi?
Danilo Kalezic. Montenegrin political scientist
Članci objavljeni u rubrici “Stavovi” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
